MNOGI ljudi vole otići u planine kako bi uživali u miru i tišini, prekrasnim krajolicima ili možda pješačenju, planinarenju i skijanju. Osim toga, milijuni ljudi čitav život provedu u dolinama i na visoravnima koje se nalaze na većoj nadmorskoj visini nego većina oblaka. No život na velikim nadmorskim visinama može utjecati na zdravlje ljudi, na rad automobila, pa čak i na pripremanje hrane, stvarajući pomalo neuobičajene probleme. Što uzrokuje te probleme i kako ih se može riješiti? No prije toga saznajmo da li stvarno tako mnogo ljudi živi u planinama?

Mnoga planinska područja imaju vrlo razvijenu privredu. Milijuni stanovnika Ciudad de Mexica žive na nadmorskoj visini od preko 2 000 metara. Gradovi Denver (Colorado, SAD), Nairobi (Kenija) i Johannesburg (Južnoafrička Republika) nalaze se na nadmorskoj visini od preko 1 500 metara. Na Himalaji milijuni ljudi žive na visini od preko 3 000 metara.  U Andama postoji nekoliko velikih gradova koji se nalaze na visini od gotovo 3 500 metara, a neki ljudi rade u rudnicima na nadmorskoj visini od 6 000 metara. Budući da tako mnogo ljudi živi visoko u planinama, znanstvenici sve više istražuju kako se organizam prilagođava na život u takvim uvjetima. Upoznavanje s onim što je dosad otkriveno može nas potaknuti da se još više divimo izvanrednoj građi ljudskog tijela.

Mnogim ljudima dobro su poznati problemi s kojima se Doug suočio kad je doputovao u Ande. On priča: “Kad sam preuzimao prtljagu na aerodromu, odjednom mi se zavrtjelo u glavi i skoro sam se onesvijestio. Vrtoglavica je brzo prošla, ali sam prvi tjedan ili dva imao glavobolje i probleme sa spavanjem. Znao sam se usred noći probuditi s osjećajem da se gušim. Prvih nekoliko mjeseci imao sam vrlo slab apetit, brzo sam se umarao i trebalo mi je više sna nego inače.” Dougova žena Katty dodaje: “Mislila sam da ljudi samo umišljaju da imaju problema zbog toga što žive na velikim nadmorskim visinama. No sad znam da sam bila u krivu.”

Problemi sa spavanjem kakve je imao Doug često se javljaju kod ljudi koji su tek doputovali u područje koje se nalazi na velikoj nadmorskoj visini. Liječnici tu pojavu nazivaju periodičnim disanjem. No da se to desi vama, možda biste to prije nazvali noćnom morom. Dok spavate, povremeno možete na nekoliko sekundi prestati disati. Zbog toga se ponekad možete iznenada probuditi, hvatajući dah.

Neki ljudi uopće nemaju problema kad dođu na veliku nadmorsku visinu. Kod nekih se javljaju smetnje na visini od 2 000 metara. Na visini od 3 000 metara smetnje se javljaju kod otprilike polovice ljudi koji doputuju u planine. Zanimljivo je da čak i ljudi koji žive visoko u planinama često imaju takve smetnje kad se vrate kući nakon što su samo tjedan ili dva boravili u nizinskom području. Što uzrokuje te smetnje?

Većinu problema uzrokuje manjak kisika. Što je nadmorska visina veća, to je atmosferski tlak niži. Tako na visini od 2 000 metara zrak koji udišete sadrži otprilike 20 posto manje kisika nego zrak na nultoj nadmorskoj visini. Na visini od 4 000 metara zrak sadrži čak 40 posto manje kisika. Nedostatak kisika utječe praktički na cijeli organizam. Mišići su slabiji, živčani sustav teže podnosi stres, a probavni sustav teže razgrađuje masti. U normalnim okolnostima, kad tijelu treba više kisika, čovjek automatski počne brže i snažnije disati i tako zadovoljava potrebu za kisikom. No zašto se to ne događa kad se dođe na veliku nadmorsku visinu?

Način na koji tijelo regulira ritam disanja uistinu je zadivljujuć i još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. No zna se da kod većih fizičkih napora pojačano disanje nije uzrokovano samo manjkom kisika. Naprotiv, izgleda da je jedan od glavnih uzroka pojačanog disanja povećanje koncentracije ugljičnog dioksida u krvi koje je uzrokovano radom mišića. Kad se nalazite na velikoj nadmorskoj visini, vi zapravo pojačano dišete, no time ipak ne možete nadoknaditi manjak kisika.

Što uzrokuje glavobolju? Jedan od sudionika Prvog svjetskog kongresa visinske medicine i fiziologije, koji je održan u La Pazu (Bolivija), u svom je izlaganju objasnio da su mnogi simptomi visinske bolesti posljedica nakupljanja tekućine u mozgu. Kod nekih ljudi to dovodi do povećanja tlaka u glavi. Neki imaju veću lubanju, pa nemaju takve smetnje. No neki bi se čak mogli naći u životnoj opasnosti, premda se to rijetko dešava. Simptomi kao što su gubitak kontrole nad mišićima, zamagljen vid, halucinacije i smetenost upozoravaju vas da odmah trebate zatražiti liječničku pomoć i spustiti se na manju nadmorsku visinu.

Posljedice boravka na velikoj nadmorskoj visini najviše se osjećaju drugog ili trećeg dana. Stoga bi bilo najbolje da nekoliko dana prije puta te nekoliko dana nakon što stignete u planinsko područje jedete što laganiju hranu, naročito ako jedete u kasnim večernjim satima. Po dolasku ne biste smjeli jesti masnu hranu, nego rižu, žitarice, krumpir i slične namirnice bogate ugljikohidratima. Doručak može biti bogat i obilan, no za večeru treba što manje jesti. Osim toga, izbjegavajte fizičke napore jer  oni mogu dovesti do pojave opasnih simptoma visinske bolesti. Mladi ljudi često zanemaruju taj savjet i možda upravo zbog toga najčešće oni imaju takvih problema.

Također bi bilo dobro da nosite šešir i koristite zaštitnu kremu za sunčanje jer na velikim nadmorskim visinama atmosfera slabije štiti od opasnih Sunčevih zraka. Budući da te zrake mogu iritirati oči, a možda čak i dovesti do oštećenja očiju, bilo bi dobro da nosite kvalitetne sunčane naočale. Osim toga, rijedak planinski zrak isušuje oči, a to ih dodatno iritira. Da biste izbjegli takve probleme, trebate piti puno tekućine.

Liječnici savjetuju ljudima koji su gojazni, imaju visoki krvni tlak, boluju od anemije srpastih stanica ili pate od srčanih ili plućnih bolesti da se podvrgnu temeljitom liječničkom pregledu prije nego što odluče otputovati u planine. * Ako ste jako prehlađeni, imate bronhitis ili upalu pluća, bilo bi bolje da odgodite putovanje, jer kod ljudi koji imaju infekcije dišnih puteva boravak na velikoj nadmorskoj visini i izlaganje teškim fizičkim naporima ponekad mogu dovesti do opasnog nakupljanja tekućine u plućima. Respiratorne smetnje mogu čak i kod ljudi koji odmalena žive visoko u planinama uzrokovati manjak kisika u organizmu i ozbiljne zdravstvene probleme. No zanimljivo je da se ljudi koji boluju od astme često bolje osjećaju kad žive na većoj nadmorskoj visini. Na Prvom svjetskom kongresu visinske medicine i fiziologije ruski su liječnici čak izvijestili da u nekim slučajevima šalju pacijente na liječenje u jednu kliniku koja se nalazi na velikoj nadmorskoj visini.

Ne trebate se bojati života na velikoj nadmorskoj visini. Poznato je da u nekim planinskim područjima, kao naprimjer na Kavkazu, ima ljudi koji izuzetno dugo žive. Neki su ljudi godinama živjeli na jako velikim nadmorskim visinama. Jedan čitatelj časopisa Probudite se! kaže: “Trinaest godina živio sam i radio na nadmorskoj visini od 6 000 metara. Radio sam u jednom rudniku koji se nalazi pri samom vrhu vulkana. Bilo je naporno maljem razbijati velike komade sumporne rude. No, na kraju dana čak smo znali igrati nogomet!” Nevjerojatno je kako se čovjekov organizam može prilagoditi novim životnim uvjetima. Razmišljanje o tome potiče nas da se divimo mudrosti našeg Stvoritelja. Kako tijelo izlazi na kraj s manjkom kisika na velikim visinama?

Kad se nađete na velikoj nadmorskoj visini, tijelo najprije reagira tako da ubrzava rad srca i disanje. Zatim slijedi izlučivanje plazme iz krvi, čime se povećava koncentracija crvenih krvnih stanica koje prenose kisik. Ubrzo nakon toga dodatne količine krvi počinju pristizati u mozak, kojem je krv najpotrebnija. Za svega nekoliko sati koštana srž počne proizvoditi crvene krvne  stanice koje imaju povećanu sposobnost prenošenja kisika. Premda može proći i nekoliko mjeseci dok se tijelo u potpunosti ne privikne na život na velikoj nadmorskoj visini, zahvaljujući ovim prilagodbama broj otkucaja srca i disanje mogu se već za nekoliko dana vratiti u normalu.

No manjak kisika neće smetati samo vama nego i vašem automobilu, koji će biti pomalo trom. Premda vam mehaničar može podesiti omjer goriva i zraka te regulirati paljenje, motor će ipak raditi s manje snage. No kakve biste probleme mogli imati s kuhanjem?

Između ostalog, može se dogoditi da se ne digne tijesto za kolač, da se kruh jako mrvi ili da vam grah čak i nakon dugog kuhanja ostane tvrd, a jaje vrlo mekano. Zašto se to događa i kako možete izbjeći te probleme?

Kod pečenja kruha i kolača problemi su češći i lakše ih je uočiti. Pod utjecajem niskog tlaka zraka mjehurići koji čine tijesto mekim i rahlim postanu veći nego što bi bili na nultoj nadmorskoj visini. Kad ti sitni mjehurići u tijestu postanu preveliki, kruh i kolači jako se mrve. Još je gore ako se mjehurići rasprsnu, pa tijesto padne. No taj problem nije teško riješiti. Ako u tijesto za kolač treba dodati tučena jaja, koja ga čine rahlim i mekim, nemojte ih jako istući. Slično tome, ako prema receptu u tijesto ide kvasac ili prašak za pecivo, stavite ga manje nego inače. U knjizi The New High Altitude Cookbook savjetuje se da se na nadmorskoj visini od 600 metara stavi 25 posto manje kvasca ili praška za pecivo, a na visini od 2 000 čak 75 posto manje.

Kad pravite kruh s kvascem, pazite da se tijesto ne digne toliko da mu obujam za više od dvaput premaši obujam mase koju ste umijesili. Kad pravite kolač u koji idu jaja, uzmite što veća jaja jer ona učvršćuju strukturu tijesta. S druge strane, ako stavite previše šećera, tijesto neće biti tako čvrsto. Stoga stavite malo manje šećera nego što piše u receptu, jer pod utjecajem niskog tlaka zraka voda brže isparava iz tijesta i tako se u njemu povećava koncentracija šećera. Zapravo u većini slučajeva treba staviti više vode nego što piše u receptu, jer zbog suhoće planinskog zraka namirnice se brže suše.

Na velikim nadmorskim visinama gotovo sve vrste namirnica treba kuhati duže nego inače. Tako, naprimjer na visini od 1 500 metara jaje treba kuhati minutu duže nego inače da bi bilo tvrdo kuhano, a na visini od 3 000 metara čak tri minute duže. Osim toga, od velike će vam koristi biti ekspres lonac. Na velikim visinama bez njega uopće ne biste mogli skuhati grah ili grašak.

Sve u svemu, nemojte se bojati putovanja u planine. Možda ćete neko vrijeme malo teže disati, možda će biskvit koji ispečete više nalikovati palačinki ili će vam automobil biti trom kao kornjača, no ako ste manje-više dobrog zdravlja, boravak u planinama vjerojatno će vam biti pravi užitak.