NEKI za njega baš i ne bi rekli da je čudesan — u njemu ne vide ništa osim puste, kamene goleti. “Tamo nema ni toliko vode da utopite čovjeka, ni drva da ga objesite, a ni zemlje da ga pokopate”, rekao je engleski general-pukovnik Edmund Ludlow nedugo nakon što je 1651. posjetio to mjesto.

Pa ipak, mnogi koji posjete to mjesto očarani su njime. Prirodoslovci, botaničari, arheolozi, povjesničari i tisuće drugih koji redovito dolaze u ovaj kraj smatraju ga “fascinantnim i čudesnim mjestom”. Gdje se nalazi to mjesto? Zbog čega privlači sve te različite ljude?

To se mjesto nalazi na samom rubu Europe — na zapadnoj obali Irske, između nadaleko poznatih klifova Mohera na jugu i zaljeva Galway Baya na sjeveru. Zove se Burren, a ime mu potječe od irske riječi boireann, što znači “stjenovito mjesto”.

Cijelim krajolikom dominira kamen. “Izbačene na površinu nekim geološkim hirom”, stoji u jednom priručniku, “ogromne sive vapnenačke ploče i masivne kamene gromade koje se uzdižu usred njih [na mnogim se mjestima] pružaju dokle pogled seže.” Cijelo područje Burrena zapravo je ogromno vapnenačko područje koje obuhvaća površinu od 1 300 četvornih kilometara. Čovjek bi na prvi pogled rekao da na velikom dijelu ove “tajanstvene, sumorne pustoši” nema niti jedne jedine grude zemlje.

Vjetrovi i kiše podarili su ovdašnjim vapnenačkim pločama čudesne oblike, zbog čega Burren posjeduje neku neobičnu, samo njemu svojstvenu ljepotu. No prve stanovnike ovog kraja koji su se tu doselili pred više tisuća godina nije privukla ta neobična ljepota. Njih se više dojmilo to što je na ovom području čitave godine bilo paše za stoku.

To ogromno prostranstvo prekriveno vapnencem — čije su naslage ponegdje debele i preko 900 metara — “ljeti akumulira toplinu, a zimi je polako isijava, čime podsjeća na ogromni akumulator topline”. Takvi uvjeti uz utjecaj mora, koje također doprinosi tome da su zime na ovom području blage, stvorili su stočarski kraj koji je ranim stanovnicima ovog područja bio itekako privlačan.

Burren je prepun tragova koji svjedoče o životu njegovih drevnih stanovnika, naprimjer spomenutih stočara. Tako ovdje možemo vidjeti velik broj megalitskih grobnica. Jedna od najpoznatijih je dolmen Poulnabrone, koji je sagrađen još davno prije Krista. Dakako, ono što danas vidimo samo je kostur prvobitne grobnice — ogromne vapnenačke ploče od kojih su drevni graditelji sazidali tu grobnicu za nekog istaknutog člana svog društva. Nakon što su je sagradili, kažu stručnjaci, graditelji su grobnicu zatrpali gomilom kamenja i zemlje.

Stanovnici Burrena koji su tu živjeli još davno prije nego što su Kelti naselili Irsku  gradili su kamene grobnice koje i danas postoje i koje su zbog svog posebnog oblika dobile naziv klinaste grobnice. Godine 1934. na mjestu zvanom Gleninsheen jedan je mladić pronašao nekakav “predmet čudnog izgleda”, kako ga je on sam opisao. Ispostavilo se da je to prekrasno izrađena zlatna ogrlica, koju se danas smatra “jednom od najljepših rukotvorina od zlata iz starijeg brončanog doba na području Irske”.

O drevnim narodima koji su naseljavali ovo područje vrlo se malo zna. Tko su zapravo bili? Što su vjerovali? Čemu su služile građevine podignute na vrhu današnjeg Turlough Hilla? Čuva li to zagonetno mjesto ostatke neke drevne utvrde ili nekog svetišta namijenjenog posebnim vjerskim obredima? To nitko točno ne zna.

Kasniji stanovnici Burrena podignuli su mnoštvo kamenih i zemljanih kružnih ograda oko svojih posjeda. Njihovi nasljednici sagradili su mnoštvo crkava, samostana i dvoraca.

Burren je mjesto koje će vas oduševiti i svojim podzemljem. Voda koja prodire duboko kroz propusne naslage vapnenca stvorila je “jedan od najfascinantnijih podzemnih svjetova u Irskoj”, koji je prepun spilja. Mnoge od njih još su aktivne, što znači da u njih još uvijek poniru potoci, rijeke i slapovi. U jednoj od tih spilja, Poll an Ionain, nalazi se navodno najduži stalaktit u Europi, čija dužina iznosi preko devet metara!

Budući da su mnoge opasne za istraživanje, oprezni posjetitelji istražit će relativno sigurnu spilju Aillwee, jedinu u Burrenu koja je otvorena za posjetitelje. U njoj možete vidjeti tragove mrkog medvjeda — životinje koja je u Irskoj izumrla pred više od tisuću godina. Čini se da su ti medvjedi prezimljavali u ovoj  spilji, u kojoj temperatura tijekom čitave godine iznosi oko 10 Celzijevih stupnjeva. Duboko ispod naslaga vapnenca možete se diviti stalaktitima i stalagmitima neobičnog oblika i mnogim drugim neobičnim kamenim tvorevinama. Ujedno možete pokušati zamisliti tu vodenu silu koja je izdubila te prekrasne spilje.

No Burren i ne bi bio toliko poseban da nema čudesne raznolikosti njegovog biljnog svijeta. Jedan je pisac za ovaj kraj rekao da je to “jedno od najraznovrsnijih i najčudesnijih staništa u Europi”. To stanište uključuje obalno i planinsko područje, pašnjake i šume. U njemu ima na stotine dolina koje su nastale pred više tisuća godina urušavanjem podzemnih spilja, zbog čega su sa svih strana okružene stijenama. Kada razina vode tijekom ljetnih mjeseci padne, neobična jezera, takozvani turloughi, pretvaraju se u pašnjake. Čitavo područje ispresijecano je kamenim ogradama — od kojih su neke tisućama godina stare — koje okružuju svaki i najmanji komadić zelenila.

Neobičnoj raznolikosti biljnog svijeta u ovom staništu doprinose i duboke pukotine i rasjeline u vapnenačkim pločama, koje mogu biti duboke do dva metra. U svakoj od tih pukotina nakuplja se zemlja i tu onda uspijevaju sve moguće vrste biljaka koje su tu pronašle pravo utočište.

Po čitavom Burrenu, kaže botaničar Cilian Roden, “rijetke i neobične vrste biljaka uspijevaju u tolikom broju kao da se radi o običnim tratinčicama ili čkalju”. Pa ipak, Burren nije poseban samo po tome što tu uspijeva i buja preko 600 vrsta biljaka. Ono što ga čini uistinu jedinstvenim jest izuzetna mješavina tih biljaka. Botaničare već stotinama godina zbunjuje to što “u ovom malenom kutku zapadne Irske na istom mjestu buja i arktička, i alpska i mediteranska vegetacija te razne vrste biljaka koje inače uspijevaju samo na kiselom ili samo na lužnatom tlu”.

Prekrasni plavi proljetni encijan, koji spada među alpske biljke, ovdje uspijeva na vrlo maloj nadmorskoj visini. Na udaljenosti od svega nekoliko centimetara zajedno rastu alpske biljke, primjerice osinica, i suptropske biljke, kao što je gospina kosa. Na području Burrena raste i preko 20 vrsta orhideja. Tu buja i majčina dušica, obični cecelj, krvavac, obična smiljkita, poljski karanfil i još mnoge druge biljke. Stoga Burren s punim pravom zaslužuje epitet “botanička metropola”.

Da, iako je stjenovit, za Burren se nipošto ne može reći da je gola pustoš. On je odraz ljepote i raznolikosti koje se očituju u djelima stvaranja. To je mjesto koje potiče na razmišljanje, podražava osjetila, pobuđuje maštu i veseli čovjeka. Zato dođite u Irsku i posjetite čudesni Burren!