OSAMNAESTOG siječnja 2003. godine stanovnici australskog glavnog grada Canberre već su ujutro vidjeli da je nebo sablasno crveno. Sunce je zbog gustog dima izgledalo poput tamnocrvene kugle. Bilo je vruće i zagušljivo. Zrak je bio jako suh. U Australiji je vladala velika suša, tako da je drveće i nisko raslinje bilo suho kao barut. Požar je već tjednima uništavao veliku eukaliptusovu šumu u okolici Canberre.

Tog se poslijepodneva zbog jakih naleta vrućeg vjetra dogodilo nešto strašno. Vatrena stihija proširila se preko protupožarnog prosjeka, pa je požar ubrzo zahvatio borovu šumu u jugozapadnom dijelu Canberre i okolici.

Elliot, pripadnik dobrovoljne vatrogasne jedinice, priča: “Borova šuma počela je gorjeti u 15.00 sati. Požar je bio tako jak da su naše naselje i neka okolna naselja bili zasuti kišom užarenog pepela. Bilo je zastrašujuće gledati kako se 40-metarski vatreni zid približava velikom brzinom.” Velika vrućina i jaki naleti vjetra doprinijeli su širenju požara, tako da je ogroman plamen nošen jakim vjetrom prohujao kroz naselje Chapman, čupajući drveće i uništavajući kuće. Mnogi električni stupovi bili su zahvaćeni požarom i srušili se, tako da su električni vodovi pali na zemlju. U prvih sat vremena uništeno je 230 kuća.

Vatrogasne jedinice nisu se mogle nositi s vatrenom stihijom. Elliot priča: “Bilo je jezivo gledati kako kuće nestaju u plamenu. Morali smo odlučiti koje ćemo pokušati spasiti, a koje pustiti da izgore. Još je bilo teže gledati jadne ljude kako se plačući vraćaju na mjesto gdje su prije bile njihove kuće.”

U požaru je poginulo četvero ljudi, a stotine ih je ozlijeđeno. Među poginulima je i jedna 36-godišnjakinja koja je utrčala natrag u kuću kako bi spasila neke fotografije. No krov se urušio i žena više nije mogla izaći. Nitko je nije mogao spasiti.

S vremenom se vjetar stišao i požar je bio ugašen. U njemu je uništeno 530 kuća, a 2 500 ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Električni vodovi, plinovod i kanalizacija bili su teško oštećeni i to je ugrožavalo život i zdravlje ljudi. Mnogi ljudi koji imaju problema s disanjem zatražili su pomoć u dežurnoj ambulanti bolnice u Canberri. Nažalost, dok su ljudi masovno odlazili u evakuacijske centre, bezdušni kriminalci počeli su pljačkati napuštene domove. No mnogi su građani pokazali hrabrost i ljubav prema svojim bližnjima. Susjedi su pomagali jedni drugima, a nekima su i nepoznati ljudi spašavali životinje. Škole su otvorile svoja vrata onima koji su ostali bez krova nad glavom, a pripadnici dobrovoljnih vatrogasnih jedinica spašavali su kuće drugih ljudi, dok su njihove kuće nestajale u plamenu.

Šuma će se s vremenom obnoviti, a kuće ponovno sagraditi, no posljedice tog katastrofalnog požara “Canberra (...) neće tako lako zaboraviti”, rekao je australski premijer John Howard.