U LISTOPADU 2000. iz raznih dijelova svijeta stizale su vijesti o poplavama. Jake kiše natopile su tlo na obroncima planina i izazvale odrone zemlje. Bujice blata odnosile su sve što im se našlo na putu, pa čak i cijela stabla!

To se dogodilo i u kantonu Valais na jugu Švicarske. Taj dio Švicarske uzduž presijeca rijeka Rhône, koja izvire iz ledenjaka Rhône u Centralnim Alpama i teče na zapad do Ženevskog jezera — koje je udaljeno 170 kilometara. S planina koje se pružaju s obje strane rijeke voda se slijeva u brojnim potocima i rječicama. U normalnim okolnostima sva ta voda otječe bez poteškoća. No kad se na cijelom tom području zaredaju jake kiše, često dođe do katastrofalnih poplava.

Tako je bilo i u Gondu, planinskom naselju koje se nalazi na granici s Italijom i ima 150 stanovnika. Bujica blata i kamenja uništila je velik dio naselja. Ubrzo su i drugi dijelovi Valaisa bili zahvaćeni obilnim pljuskovima. Cestovni i željeznički promet bio je prekinut, a kuće su se počele puniti blatom i kamenjem. Na nekim su mjestima nanosi blata bili visoki i do četiri metra. Jedna je žena vidjela kako bujica blata visoka preko 30 metara nosi ogromno kamenje i uspravna stabla ravno prema njenom selu!

U vrijeme kad se dogodila ta katastrofa supružnici Markus i Tabitha živjeli su u mjestu Mörel. “Probudili smo se kratko nakon 6.00 sati jer smo čuli mukli udarac i osjetili da se sve oko nas zatreslo”, prisjeća se Markus. “Uzevši lampu, izašao sam da vidim što se dogodilo. Šokiralo me ono što sam vidio. Ogromno kamenje uništilo je kuće i mostove, a jedan je automobil tresnuo o zid susjedove kuće. Malo dalje od nas jedan susjed i njegova žena ostali su zarobljeni u kući. Pomogao sam im da izađu kroz prozor. Kad sam se vratio kući, Tabitha i ja imali smo vremena samo uzeti par stvari.”

Markus i Tabitha su Jehovini svjedoci i sklonili su se kod suvjernika koji su se nalazili izvan opasne zone. “Premda smo uspjeli pobjeći”, kaže Markus, “Tabitha je još danima bila u šoku zbog svega što se dogodilo.” Što joj je pomoglo da podnese to traumatično iskustvo? “Društvo i podrška naše braće i sestara u vjeri”, odgovara ona te dodaje: “Pomoglo mi je i to što su mnogi iz susjedstva pokazivali zanimanje za nas.”

Markus i Tabitha prisjetili su se Priča Salamunovih 18:24, gdje se kaže da ima “prijatelja vjernijih od brata”. U vrijeme nevolje takvi su prijatelji itekako dragocjeni!