Mojsije – kako njegov život utječe na nas
ZA MNOGE bibličare i kritičare Mojsije je samo lik iz priče. Oni ne prihvaćaju biblijski izvještaj o njemu, odbacujući ga iz razloga zbog kojih bi i povijesne ličnosti kao što su Platon i Sokrat završile u mitologiji.
No, kako smo vidjeli, valjanog razloga za odbacivanje biblijskog izvještaja o Mojsiju nema. Upravo suprotno, za one koji posjeduju vjeru postoji mnoštvo dokaza da je čitava Biblija ‘riječ Božja’ * (1. Solunjanima 2:13; Hebrejima ). Za njih proučavanje Mojsijevog života nije samo stvar stjecanja većeg znanja već i izgrađivanja vjere. 11:1
Pravi Mojsije
U filmovima se često ističe Mojsijevo junaštvo i hrabrost — osobine koje su privlačne gledateljima. Točno je da je Mojsije bio odvažan (2. Mojsijeva 2:16-19). No on je u prvom redu imao snažnu vjeru. Njemu je Bog bio stvaran — toliko stvaran da je apostol Pavao za njega rekao da je “ostao postojan kao da vidi Onoga koji je nevidljiv” (Hebrejima 11:24-28).
Stoga od Mojsija učimo koliko je važno gajiti blizak odnos s Bogom. I mi u svom svakodnevnom životu možemo postupati kao da vidimo Boga. U tom slučaju nikada nećemo učiniti nešto što bi izazvalo njegovo negodovanje. Isto tako, zapazimo da je u Mojsija vjera bila usađena dok je još bio sasvim mali. Njegova je vjera bila toliko snažna da je opstala unatoč “svoj egipatskoj mudrosti” čijem je utjecaju bio izložen (Djela apostolska 7:22). To je uistinu snažan poticaj roditeljima da svoju djecu još u najranijem djetinjstvu počnu poučavati o Bogu (Priče Salamunove 22:6; 2. Timoteju 3:15).
Poniznost je još jedna istaknuta Mojsijeva osobina. On je bio “najskromniji čovjek na zemlji” (4. Mojsijeva 12:3, St). Spremno je priznao svoje pogreške. Pisao je o tome kako je zbog vlastitog nemara propustio obrezati sina (2. Mojsijeva 4:24-26). Iskreno je priznao da je jednom prilikom propustio iskazati čast Bogu i zbog toga bio teško kažnjen (4. Mojsijeva 20:2-12; 5. Mojsijeva 1:37). Nadalje, Mojsije je rado primao savjete od drugih (2. Mojsijeva 18:13-24). Nije li to dobar primjer koji bi trebali oponašati svi muževi, očevi i drugi muškarci koji imaju određeni autoritet?
Doduše, neki se kritičari ne slažu da je Mojsije bio ponizan čovjek, ukazujući na odlučne korake koje je poduzeo, a koji su uključivali i nasilje (2. Mojsijeva 32:26-28). Pisac Jonathan Kirsch kaže: “Biblijski Mojsije rijetko je kada ponizan i nikada blag, a njegovo se vladanje ne može baš uvijek okarakterizirati kao pravedno. U nekim trenucima (...) Mojsije se pokazao kao arogantna, krvožedna i okrutna osoba.” No takvo je gledište vrlo uskogrudno. Ono previđa činjenicu da Mojsijevi postupci nisu bili potaknuti okrutnošću, već snažnom ljubavi prema pravdi i netrpeljivosti prema zlu. U današnje vrijeme, kada je postalo moderno tolerirati nemoralan način života, Mojsije nas podsjeća koliko je važno biti nepokolebljiv kada su u pitanju moralna načela (Psalam 97:10).
Mojsijeva pisana djela
Mojsije je iza sebe ostavio izvanrednu zbirku pisanih djela. Ona uključuju poeziju (Job, Psalam 90), povijesne zapise (1, 2. i 4. Mojsijeva), rodoslovlja (5, 11, 19, 22. i 25. poglavlje 1. Mojsijeve) i ogroman broj zakona koji se zajedno nazivaju Mojsijev zakon (20-40. poglavlje 2. Mojsijeve te 3, 4. i 5. Mojsijeva). Taj Zakon koji potječe od Boga sadrži odredbe, zakone i načela o tome kako treba upravljati narodom, a bili su daleko ispred svog vremena.
U zemljama u kojima je vladar države ujedno i poglavar crkve često dolazi do netrpeljivosti, vjerskog ugnjetavanja i zloupotrebe moći. Mojsijev zakon sadržavao je odredbu o odvojenosti crkve i države. Prema njoj, kralj nije smio obavljati svećeničke dužnosti (2. Dnevnika 26:16-18).
Mojsijev zakon sadrži i odredbe o održavanju higijene i prevenciji bolesti, primjerice o karanteni bolesnika i uklanjanju ljudskog izmeta, koje su u skladu s današnjom znanošću (3. Mojsijeva 13:1-59; 14:38, 46; 5. Mojsijeva 23:13). To je gotovo nevjerojatno, naročito kada se uzme u obzir da je egipatska medicina u to vrijeme zapravo bila opasna kombinacija nadriliječništva i praznovjerja. Čak bi i danas u zemljama u razvoju milijuni ljudi bili pošteđeni bolesti i smrti kad bi primjenjivali odredbe o higijeni iz Mojsijevog zakona.
Kršćani nisu dužni držati se Mojsijevog zakona (Kološanima 2:13, 14). Pa ipak, poznavanje tog zakona može nam i danas biti od koristi. Taj je Zakon služio kao opomena Izraelcima da budu odani isključivo Bogu i da se klone idolopoklonstva (2. Mojsijeva 20:4; 5. Mojsijeva 5:9). Djeci je bilo zapovjeđeno da poštuju roditelje (2. Mojsijeva 20:12). Zakon je također osuđivao ubojstvo, preljub, krađu, laž i lakomost (2. Mojsijeva 20:13-17). Sva ta načela vrijede i za današnje kršćane.
Odredbe o održavanju higijene iz Mojsijevog zakona pružaju zaštitu od bolesti
Prorok poput Mojsija
Mi danas živimo u teškim vremenima. Nema sumnje da je svijetu potreban vođa poput Mojsija — ne samo netko tko posjeduje moć i autoritet već netko tko je i dosljedan, hrabar, suosjećajan te istinski ljubi pravdu. Nakon Mojsijeve smrti Izraelci su se sigurno pitali hoće li se ponovno pojaviti netko poput Mojsija. No sam je Mojsije dao odgovor na to pitanje.
1. Mojsijeva 3:1-19; 1. i 2. poglavlje Joba). U 1. Mojsijevoj 3:15 zapisano je prvo Božje proročanstvo, to jest obećanje da će zlo biti uništeno! Kako? To je proročanstvo pokazalo da će se roditi osoba preko koje će doći spasenje. To je obećanje postalo temelj nade u dolazak Mesije, koji će osloboditi čovječanstvo. No tko će biti taj Mesija? Mojsije nam otkriva tko je on, ne ostavljajući nimalo sumnje u njegov identitet.
Iz knjiga koje je Mojsije napisao saznajemo otkuda zapravo potječu bolest i smrt te zašto Bog dopušta zlo (Mojsije je pretkraj svog života izrekao sljedeće proročanstvo: ‘Proroka usred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignut će ti Jehova Bog tvoj. Njega slušajte!’ (5. Mojsijeva 18:15). Kasnije je apostol Petar te riječi primijenio direktno na Isusa (Djela apostolska 3:20-26).
Većina židovskih komentatora Biblije odlučno odbija svaku sličnost između Mojsija i Isusa. Oni tvrde kako se te riječi odnose na svakog pravog proroka koji se pojavio nakon Mojsija. Međutim, u prijevodu Tanakh—The Holy Scriptures, koji je objavilo Židovsko izdavačko društvo, u 5. Mojsijevoj 34:10 stoji: “U Izraelu više nije ustao prorok kao Mojsije — njega je GOSPODIN izabrao, licem u lice.”
Nakon Mojsija pojavili su se još mnogi vjerni proroci, kao što su bili Izaija i Jeremija. No ni jedan od njih nije imao takav odnos s Bogom kao što je imao Mojsije, koji je s njim govorio “licem u lice”. Zbog toga se Mojsijevo obećanje o proroku koji će biti ‘kao on’ mora odnositi na samo jednu osobu — na Mesiju! Zanimljivo je zapaziti da su prije pojave kršćanstva — i prije nego što su lažni kršćani počeli proganjati pripadnike drugih religija — i židovski učenjaci mislili tako. To se vidi iz židovskih zapisa, kao što je Midraš Raba, u kojima se Mojsija opisuje kao preteču “kasnijeg Otkupitelja”, odnosno Mesije.
Ne može se poreći da je Isus u mnogo čemu bio poput Mojsija. (Vidi okvir “Isus — prorok poput Mojsija”.) Isus posjeduje moć i autoritet (Matej 28:19). On je “blage ćudi i ponizna srca” (Matej 11:29). Mrzi bezakonje i nepravdu (Hebrejima 1:9). Zbog toga nam može pružiti vodstvo koje nam je itekako potrebno! On će uskoro uništiti zlo i na Zemlji uspostaviti rajske uvjete, o kojima govori Biblija. *