OD POČETKA do kraja 20. stoljeća broj stanovnika u svijetu porastao je s 1,65 milijardi na zapanjujućih 6 milijardi. Hoće li svjetsko stanovništvo i dalje rasti istom zapanjujućom brzinom? Hoće li i u ovom tisućljeću doći do naglog porasta stanovništva? Stručnjaci koji se bave tim složenim pitanjima nazivaju se demografi, a grana znanosti koju proučavaju demografija.

Demografiju se definira kao znanost koja se bavi proučavanjem stanovništva nekog kraja ili zemlje pomoću statističkih i drugih metoda. Demografi istražuju tri faktora koja uvelike utječu na strukturu stanovništva, a to su natalitet (broj novorođene djece), mortalitet (broj umrlih) i kretanje stanovništva (broj osoba koje se sele iz jedne zemlje u drugu).

Posebna grana demografije koja se bavi proučavanjem porasta stanovništva i njegove fluktuacije u prošlosti naziva se povijesna demografija. Znanstvenici koji se njome bave pažljivo istražuju pisane dokumente, ruševine, kosture i sve druge arheološke nalaze kako bi na temelju njih saznali što je moguće više o drevnim civilizacijama. Zbog toga je to znanost koja se jednim dijelom zasniva na činjenicama, ali i na pretpostavkama. U djelu  Atlas of World Population History otvoreno se kaže: “S obzirom na trenutni napredak povijesne demografije, hipoteze znanstvenika koji se njome bave nije moguće dokazati, što znači da ni njihovi statistički podaci nisu pouzdani.” Unatoč tome, njihove su teorije vrlo zanimljive istraživačima Biblije. Zapravo, vrlo se često poklapaju s biblijskim izvještajima.

U Bibliji stoji da je potop Noinih dana preživjelo samo osam ljudi. Neki demografi nagađaju da je otprilike 1 400 godina nakon tog događaja na Zemlji živjelo 50 milijuna ljudi. Je li moguće da se za 1 400 godina broj ljudi sa samo 8 poveća na 50 milijuna?

Prije svega, recimo da je procjena o 50 milijuna ljudi ipak samo procjena. Međutim, zanimljivo je zapaziti ono što stoji u Bibliji. U 1. Mojsijevoj 9:1 čitamo: “Bog blagoslovi Nou i sinove njegove, i reče im: rađajte se i množite se, i napunite zemlju.” Nadalje, u 10. i 11. poglavlju iste knjige nabraja se 70 obitelji koje su potekle od tri Noina sina — Sema, Hama i Jafeta. Čitajući dalje dolazimo do rodoslovlja u kojem se spominju svi muškarci od Sema do Abrahama i za njih se kaže da su im se ‘rodili sinovi i kćeri’. Moguće je da je u tom vremenskom razdoblju natalitet bio vrlo visok, što bi i bilo u skladu s Božjom zapovijedi ljudima da ‘napune zemlju’.

A kakav je bio mortalitet? Ista poglavlja Prve Mojsijeve otkrivaju nam kako su nekoliko stotina godina nakon potopa ljudi živjeli iznimno dugo. * Tako je, zahvaljujući visokoj stopi nataliteta i niskoj stopi mortaliteta, broj stanovnika na Zemlji naglo rastao.

Nekim je znanstvenicima teško povjerovati u biblijski izvještaj koji govori o naglom brojčanom porastu izraelskog naroda za vrijeme njihovog boravka u Egiptu. Biblija navodi kako je, ne računajući žene Jakovljevih sinova, ‘svih duša doma Jakovljeva što dođoše u Egipat bilo sedamdeset’ (1. Mojsijeva 46:26, 27). No kada su Izraelci 215 godina kasnije napustili Egipat, bilo ih je čak “šest stotina tisuća pješaka, samih ljudi, osim djece” (2. Mojsijeva 12:37). Kad se tom broju doda još žene i djecu, moguće je da je izraelski narod brojio tri milijuna ljudi! Je li takav porast uistinu moguć?

Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razmotrimo pažljivo što Biblija govori o porastu broja Izraelaca u Egiptu: “Sinovi Izraelovi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.” Izraelski je narod u to vrijeme izuzetno brzo postajao sve brojniji (2. Mojsijeva 1:7).

Zanimljivo je zapaziti da je sličan porast zabilježen i u novije vrijeme, primjerice u Keniji tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. Međutim, kod Izraelaca je taj porast bio još izraženiji zbog toga što je trajao jedno duže vremensko razdoblje.

Biblija pruža još jedan razlog za tako nagli porast broja Izraelaca. Izraelci su u Egiptu imali obilje hrane. Naime, kada zavlada glad, mnogi umru dok su još u cvijetu mladosti. Zbog toga se u to vrijeme rađa manje djece. Međutim, Biblija pokazuje da su Izraelci imali više nego dovoljno hrane. Kada je Josipova obitelj stigla u Egipat, faraon je rekao Josipu: “Na najboljem mjestu u ovoj zemlji naseli oca svojega i braću svoju, neka žive u zemlji Gesenskoj” (1. Mojsijeva 47:6). Čak i nakon što su postali robovi u Egiptu,  Izraelci su očito imali dovoljno hrane. Biblija kaže kako su se nakon izbavljenja iz ropstva prisjećali kruha, ribe, krastavaca, lubenica, poriluka, luka, češnjaka i lonaca punih mesa, svega što su jeli dok su bili u ropstvu (2. Mojsijeva 16:3; 4. Mojsijeva 11:5).

Demografi nam mogu pomoći i da bolje razumijemo Kršćanska grčka pisma. Naprimjer, kada čitamo o tome kako je Isus zapovjedio svojim sljedbenicima da ‘načine učenike od ljudi iz svih naroda’, mogli bismo se pitati: ‘Koliko je opsežan bio taj njihov propovjednički zadatak?’ (Matej 28:19). Koliko je ljudi u prvom stoljeću živjelo u Rimskom Carstvu? Prema nekim procjenama, živjelo ih je između 50 i 60 milijuna. Ukoliko je taj podatak točan, onda je pred prvim kršćanskim propovjednicima bio ogroman zadatak!

Čitajući dalje izvještaje koji su zapisani u Kršćanskim grčkim pismima, saznajemo da je apostol Petar otišao u daleki Babilon kako bi i tamo propovijedao dobru vijest (1. Petrova 5:13). Zašto baš u Babilon? The New Encyclopædia Britannica otkriva: “Najveća koncentracija Židova izvan Palestine bila je u Siriji, Maloj Aziji, Babiloniji i Egiptu. Procjenjuje se da je na svakom od tih područja živjelo najmanje 1 000 000 Židova.” Budući da je Petar trebao prvenstveno propovijedati Židovima, logično je da je otputovao u jednu od židovskih enklava — u Babilon (Galaćanima 2:9). A sudeći po broju Židova u tom gradu, sigurno mu nije ponestalo područja za propovijedanje!

Kao što smo vidjeli, demografe zanimaju određeni detalji iz čovjekove prošlosti. No što kažu o budućnosti, budući da se u vezi s njome nameću neka važna pitanja? Hoće li i tijekom ovog tisućljeća doći do naglog porasta stanovništva? To nitko točno ne zna. Kako u mnogim zemljama natalitet opada, neki znanstvenici predviđaju da se broj svjetskog stanovništva neće značajno mijenjati.

Međutim, s time se ne slažu svi stručnjaci. U časopisu Population Today objašnjava se: “S obzirom na porast stanovništva, može se reći da u današnje vrijeme postoje dva različita ‘svijeta’: jedan koji čine zemlje u kojima parovi imaju dvoje ili manje djece i drugi koji čine zemlje s višom stopom nataliteta. U prvu skupinu spadaju zemlje Europe, Sjedinjene Države, Kanada, Japan i nekoliko zemalja koje se brzo industrijski razvijaju. (...) Drugu skupinu čini većina zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike, u kojima broj djece premašuje dvoje po obitelji. U tim zemljama, u kojima živi više od polovine svjetskog stanovništva, žene u prosjeku rode četvero djece.”

I tako, dok broj stanovnika u nekim zemljama opada, u nekim drugim raste ili stagnira. Časopis Population Today zaključuje: “Broj stanovnika u većini zemalja u razvoju i dalje će se brzo povećavati. Kada će ‘eksplozija stanovništva’ u svijetu biti stvarno okončana ovisi o tome kada će zemlje početi ulagati sredstva u programe za smanjenje smrtnosti novorođenčadi, za obrazovanje žena i za planiranje obitelji te o visini tih sredstava.”

Hoće li broj stanovnika na Zemlji daleko nadmašiti današnjih šest milijardi? To još ne znamo. No znamo da je Božji naum da se Zemlja napuni, a ne prepuni (1. Mojsijeva 1:28). Možemo biti sigurni da će se pod Božjim Kraljevstvom taj naum i ostvariti (Izaija 55:10, 11).