LIJEČNIK je potvrdio majčine sumnje. Njeno je dijete imalo klasične napade grčevite boli (kolike). U kanadskom listu Globe and Mail stoji da je to poremećaj koji pogađa “čak 25 posto novorođenčadi”. Dijete koje pati od grčevite boli prepoznaje se po tome što najmanje tri dana u tjednu plače nekoliko sati bez prestanka. Što u tom slučaju može poduzeti zabrinuti roditelj? Pedijatri kažu kako u mnogo slučajeva roditelji i dijete jednostavno moraju čekati da grčevi prestanu. No koliko dugo treba čekati?

Jedno novije kanadsko istraživanje u koje su bile uključene majke čija novorođenčad pati od dojenačke grčevite boli pokazalo je da u preko 85 posto slučajeva grčevi prestanu u prva tri mjeseca života. Autorica tog istraživanja i predstojnica epidemiološkog odjela Dječje bolnice pri Istraživačkom institutu Eastern Ontario dr. Tammy Clifford ujedno je rekla kako majke čija djeca pate od grčevite boli neće zbog toga imati trajnih psihičkih smetnji. “Šest mjeseci nakon porođaja one se ni po čemu ne razlikuju od majki čija djeca nemaju napade grčevite boli”, kaže dr. Clifford. “Kao da dožive neku vrstu amnezije nakon što plač prestane.”

To novo istraživanje koje su objavili dr. Clifford i njeni suradnici, stoji u listu Globe, “otkrilo je još neke važne znanstvene činjenice o grčevitoj boli. Ustanovilo se da postoje tri tipa djece dojenačke dobi koja pate od tog poremećaja: djeca čije se stanje poboljša u prva tri mjeseca života, djeca kod koje grčevi traju više mjeseci bez prestanka i jedna mala grupa djece kod koje se grčevi jave relativno kasno, nekoliko mjeseci nakon rođenja.” Trenutno je u toku jedno drugo istraživanje koje prati razvoj djece koja pate od grčevite boli, a najviše se pažnje poklanja upravo djeci iz posljednje grupe.

Neki smatraju da je neprekidan plač kod takve djece jedan od uzroka pojave sindroma dojenčeta kojeg se trese. No kako stoji u listu Globe, “sam plač neće naškoditi djetetu, no snažno tresenje, makar i kratkotrajno, može uzrokovati trajna neurološka oštećenja, pa čak i smrt”.

S druge pak strane, čak i dugotrajan plač mogao bi imati neke pozitivne strane. “Istraživanje pokazuje da se djeci koja mnogo plaču posvećuje puno više pažnje”, stoji u listu Globe. Njih roditelji puno više “maze, smiješe im se, više im pričaju i drže ih u naručju”.