POZNATO je da se životinje hrane biljkama. No jeste li znali da se neke biljke hrane životinjama? Dosad je otkriveno oko 550 vrsta mesoždernih ili kukcoždernih biljaka, a otkrivaju se i neke nove vrste. Te neobične biljke mogu proizvoditi ugljikohidrate putem fotosinteze, no budući da rastu u tlu koje je siromašno dušikom, nedostaju im važne hranjive tvari, kao što su nitrati. Stoga su kukci važan dodatak prehrani tih gladnih biljaka.

Svaka biljka ima svoj način hvatanja plijena. Neke imaju klopke ili mjehuriće sa zaklopcem, a neke namamljuju svoje žrtve na skliske stijenke ili ljepljive površine s kojih je nemoguće pobjeći. Upoznajmo malo bolje biljke mesožderke.

Vjerojatno najpoznatija biljka mesožderka je muholovka, koja zna narasti i do tridesetak centimetara. Ona raste na tresetištima Sjeverne Amerike, na području Sjeverne i Južne Karoline, i ima sjajne listove živih boja koji na rubovima imaju žlijezde koje izlučuju nektar. Taj nektar neodoljivo privlači kukce. No kukci koji se približe muholovci izlažu se velikoj opasnosti. Ona ima na sredini svakog lista tri podražljive dlačice. Kad neoprezni kukac dotakne te dlačice, list se zatvori. Nazubljeni rubovi lista, koji podsjećaju na zupce klopke koja se koristi za hvatanje životinja, čvrsto se spoje i onemoguće kukcu da pobjegne.

Ako u klopku dospije neka suha grančica ili neki sličan predmet koji je donio vjetar, biljka će ga izbaciti za nekoliko dana. No kad osjetilni organi koji se nalaze na listu otkriju tvari koje sadrže dušik, biljka počne lučiti enzime kako bi razgradila uhvaćenog kukca i tako se opskrbila hranjivim tvarima. Taj proces traje od 10 do 35 dana, ovisno o veličini plijena.

Zanimljivo je da se klopka neće zatvoriti ako se podraži samo jedna dlačica, primjerice ako na nju padne kap kiše. Da bi se klopka zatvorila, mora se dodirnuti najmanje dvije dlačice, s tim da razmak između  dodirivanja dviju dlačica može iznositi i do 20 sekundi. Brzina zatvaranja klopke ovisi o temperaturi zraka i jačini Sunčeve svjetlosti. U nekim uvjetima klopka se zatvori za 33 tisućinke sekunde.

Neke biljke mogu još brže uhvatiti plijen. Uzmimo za primjer mješinke, pretežno vodene biljke s podvodnim lišćem. Na njihovom lišću nalazi se mnoštvo mjehurića, a svaki od njih ima otvor sa zaklopcem i nekoliko dugih čekinja. Kad neki sitni organizam, kao naprimjer vodenbuha, dodirne te čekinje, zaklopac mjehurića naglo se otvori. Budući da je tlak vode u mjehuriću manji nego izvan njega, sićušna je žrtva začas usisana, nakon čega se mjehurić ponovno zatvori. To se može dogoditi za svega 28 tisućinki sekunde!

Među najveće mesožderne biljke spadaju viseći vrčonoše. Neke od tih biljaka, primjerice one koje rastu u jugoistočnoj Aziji, puzavice su koje znaju narasti sve do vrha drveta. One imaju klopke u koje stane i do dvije litre tekućine. Pomoću tih klopki love životinje veličine žabe, a neke su navodno ulovile i štakore. No kako ih love?

Svaki njihov list nalikuje vrču koji na vrhu ima zaklopac kako u njega ne bi padala kiša. Kukca primame žive boje tog vrča i obilje nektara na njegovom rubu. No rub je vrlo sklizak. Kad kukac pokuša doći do nektara, posklizne se i padne u tekućinu na dnu vrča. Dlačice s unutarnje strane vrča koje rastu prema dolje onemogućavaju kukcu da pobjegne. Povrh toga, nektar nekih vrčonoša sadrži opojne tvari koje omamljuju žrtvu.

Vrčonoša najzanimljivijeg izgleda nesumnjivo je kobrasti ljiljan, koji raste u planinama Kalifornije i Oregona u Sjedinjenim Državama. Njegov vrč jako sliči kobri koja je podigla glavu i sprema se za napad. Kad kukac uđe u “usta” te biljke, zbuni ga svjetlost koja izgleda kao da prodire kroz malene prozore. Kukac leti prema  izvoru svjetlosti i uzalud pokušava pobjeći. Kad se potpuno iscrpi, padne u tekućinu na dnu vrča i utopi se.

Biljke masnice imaju ljepljive listove koji privlače mušice gljivarice i štitaste moljce. Ti kukci napadaju biljke koje se uzgaja u velikim staklenicima, kao i sobne biljke. Muholovke koje je izumio čovjek pomažu u borbi protiv nametnika, no na njihove se ljepljive trake osim nametnika hvataju i pčele i cvjetne muhe. Ljepilo koje izlučuju biljke masnice bolje je od umjetnog ljepila. Na njega se hvataju samo sitni nametnici.

 Sjevernoamerički vrčonoše postaju sve popularniji među uzgajivačima ukrasnih biljaka. Njihovi krasni cvjetovi i profinjeni listovi svojom ljepotom nimalo ne zaostaju za drugim ukrasnim biljkama, a usto se lako uzgajaju. Osim toga, te biljke hvataju puno muha. Nekoliko biljaka može u sezoni uhvatiti na tisuće muha. Pčele nisu u opasnosti, jer ih te biljke očito ne privlače. No kako se cvjetovi mogu oprašiti, a da kukci koji ih oprašuju ne ostanu zarobljeni u njima? Najprije se pojave cvjetovi, a tek onda vrčevi. Kad se vrčevi potpuno razviju, cvjetovi već uvenu i više nema kukaca koji ih oprašuju.

Jedna od biljaka koje se lako uzgaja i koje mogu podnijeti različite temperature je australska rosika. “Ako zbog komaraca uvečer ne možete sjediti na otvorenom, to je idealna biljka za vas”, kaže Chris Heath, stručnjak za mesožderne biljke iz Centra za ekološko obrazovanje Walworth Garden Farm u Londonu. “Zasadite je u viseću košaru, pa će njene sjajne ljepljive kapljice privlačiti komarce koji lete zrakom.” Svaki komarac koji dotakne neki od njenih listova čvrsto će se zalijepiti za ljepljive dlačice, koje će se savinuti prema sredini lista i pritisnuti komarca o njegovu površinu.

Nažalost, čovjek uništava staništa mnogih mesoždernih biljaka. Naprimjer, viseći vrčonoše iz jugoistočne Azije ugroženi su zbog toga što poljoprivrednici sijeku i spaljuju šume kako bi dobili obradive površine. U drugim područjima ljudi isušuju močvare kako bi dobili zemljišta za gradnju. Zbog svega toga neke su vrste već izumrle. *

Želite li uzgajati biljku mesožderku? Ako je tako, ne trebate je uzimati iz prirode, jer se mnoge vrste mogu nabaviti od uzgajivača koji ih dobivaju od sjemena ili kulture biljnog tkiva. Upute za uzgoj vrlo su jednostavne: Pazite da biljka uvijek ima dovoljno vlage i zalijevajte je kišnicom. Osim toga, mesožderne biljke dobro uspijevaju kad su izložene suncu, no neke vrste koje potječu iz područja s umjerenom klimom preko zime treba držati na hladnom. Uzgajanje tih biljaka zahtijeva strpljivost, jer nekima treba i do tri godine da potpuno narastu. No barem im ne trebate pribavljati hranu. One će se same za to pobrinuti!