PRIMJERI Monike i Horsta pokazuju nam nešto vrlo važno: Žrtve zlostavljanja ne uklapaju se u određenu predodžbu o njima. Svatko tko radi može postati žrtva zlostavljanja na radnom mjestu, neovisno o tome kojim se poslom bavi. Kako se onda možemo zaštititi? Da bismo u tome uspjeli, moramo, između ostalog, naučiti razvijati dobre odnose s radnim  kolegama, čak i s onima s kojima je teško surađivati.

Suradnja s radnim kolegama

Mnogi današnji poslovi iziskuju od radnika da surađuje s drugim radnicima i da svojim radom doprinosi jedinstvu tog tima. Ukoliko se radni kolege dobro slažu, bolje će obaviti posao. U suprotnom će se to loše odraziti na kvalitetu posla, a povećava se i opasnost od pojave zlostavljanja.

No što može ometati normalno funkcioniranje jedne takve grupe? Jedan od uzroka mogu biti česte promjene radnika. U tom je slučaju vrlo teško razviti prijateljske odnose. Povrh toga, novi radnici tek trebaju naučiti svoj posao, što usporava sve druge radnike. Ukoliko se zbog toga posao gomila, vjerojatno će svi stalno biti pod stresom.

Nadalje, ukoliko radnici nemaju konkretne, zajedničke ciljeve, među njima će se izgubiti osjećaj zajedništva. To bi se, primjerice, moglo dogoditi ako šef kojem nedostaje samopouzdanja više vremena provodi braneći svoj položaj nego organizirajući posao. Možda čak pokušava zadržati kontrolu nad radnicima tako što ih huška jedne protiv drugih. Da stvar bude gora, i sama organizacija posla mogla bi biti toliko loša da neki radnici i ne znaju što sve spada u njihov posao. Primjerice, do sukoba bi moglo doći kada dvoje radnika misli da i jedan i drugi moraju potpisati fakture.

Sve to dovodi do povrijeđenih osjećaja, no zbog loše komunikacije među kolegama često nitko ništa ne poduzima kako bi popravio situaciju. Rađa se zavist koja truje radnu atmosferu, a radnici se međusobno natječu tko će osvojiti šefovu naklonost. Na sitne nesporazume gleda se kao na teške uvrede. Problemi izbijaju i oko najmanje sitnice. Zlostavljanju na radnom mjestu utrt je put.

Odabir žrtve

Tijekom određenog vremena radnici bi među sobom mogli izabrati žrtvu. Tko će to najvjerojatnije biti? Vjerojatno netko tko je po nečem drugačiji od ostalih. Naprimjer, to bi mogao biti jedini muškarac među ženama ili jedina žena među muškim kolegama. Pouzdanog radnika moglo bi se proglasiti karijeristom, a povučenu osobu podmuklom. Potencijalna žrtva mogao bi biti i netko tko je stariji ili mlađi od ostalih ili ima veću stručnu spremu.

Bez obzira na to tko je nesretna žrtva, kolege se prema njoj “ponašaju drsko i bezobrazno, i pritom osjećaju svojevrsno olakšanje”, stoji u njemačkom medicinskom časopisu mta. Svi pokušaji žrtve da izgladi problem završavaju bezuspješno ili samo pogoršavaju situaciju. Kako zastrašivanje uzima maha, žrtva postaje sve usamljenija i više se vjerojatno nije u stanju sama nositi s tim problemom.

Dakako, radno mjesto uvijek krije neke opasnosti koje mogu dovesti do zlostavljanja. No mnogi se još uvijek sjećaju vremena kada su kolege na poslu rado priskakali jedni drugima u pomoć. Organizirano zlostavljanje bilo je prava rijetkost. No tijekom godina desilo se nešto što je jedan liječnik opisao kao “posvemašnje slabljenje duha solidarnosti i gubljenje osjećaja srama”. Ljudi se danas ne ustručavaju upuštati u otvorene sukobe na radnom mjestu.

Zbog toga sve one koji su u radnom odnosu s pravom muče pitanja kao što su: Može li se zlostavljanje na poslu spriječiti i kako razviti dobre odnose s radnim kolegama?