MNOGI bi ljudi danas vjerojatno rekli da vjeruju u svetost bračnog uređenja. No zbog čega onda toliki brakovi završe razvodom? Zbog toga što za neke brak nije ništa više od pravnog ugovora ili pukog obećanja koje jedno drugom da dvoje zaljubljenih. No obećanja se mogu prekršiti. Oni koji tako gledaju na brak neće se ustezati razvrgnuti ga kad on ne ispuni njihova očekivanja.

Kako Bog gleda na bračno uređenje? Odgovor na to pitanje nalazimo u njegovoj Riječi, Bibliji, u Hebrejima 13:4, gdje stoji: “Neka brak bude častan među svima.” Grčka riječ koja je u ovom retku prevedena s “častan” prenosi misao o nečem dragocjenom i vrijednom. Nešto što nam je vrijedno dobro čuvamo kako to ne bismo nipošto izgubili. Jednako bismo tako trebali gledati i na bračno uređenje. Za kršćane bi ono trebalo biti časno, odnosno nešto dragocjeno što nipošto ne žele izgubiti.

Jehova Bog očito je brak zamislio kao sveto uređenje između muža i žene. No kako možemo pokazati da i sami tako gledamo na brak?

Da bi brak bio častan, bračni drugovi moraju iskazivati poštovanje jedan drugome (Rimljanima 12:10). Apostol Pavao pisao je kršćanima u prvom stoljeću: “Neka (...) svaki pojedini od vas tako ljubi svoju ženu kao samog sebe; s druge strane, žena treba imati duboko poštovanje prema svom mužu” (Efežanima 5:33).

 Istina, bračni se drug možda neće uvijek tako ponašati. Pa ipak, kršćani su dužni jedan drugome pokazivati ljubav i poštovanje. Pavao je napisao: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi” (Kološanima 3:13).

Oni koji brak smatraju svetim poklanjaju pažnju svom supružniku kako bi zadovoljili njegove fizičke i emocionalne potrebe, što uključuje i potrebe za spolnom intimnošću. Biblija kaže: “Neka muž vrši dužnost prema svojoj ženi, a isto tako i žena prema svom mužu” (1. Korinćanima 7:3).

Međutim, neki bračni parovi smatraju potrebnim da se muž privremeno preseli u neki drugi kraj, gdje su primanja veća. No ponekad se zna dogoditi da se odvojeni život neplanirano produži. To često stavlja brak na kušnju, a ponekad čak dovede do preljuba i razvoda (1. Korinćanima 7:2, 5). Zbog toga mnogi kršćanski bračni parovi radije žrtvuju neke materijalne pogodnosti nego da svoj brak, koji im je svet, dovedu u opasnost.

Kršćani koji cijene svoj brak ne razdvajaju se i ne razvode čim se pojave teškoće (Malahija 2:16; 1. Korinćanima 7:10, 11). Isus je rekao: “Svatko tko se razvede od svoje žene, osim zbog bluda, izlaže je preljubu, i svatko tko se oženi razvedenom ženom čini preljub” (Matej 5:32). Bračni par koji se razvede ili razdvoji, a da nema biblijski temelj za to, obeščašćuje bračno uređenje.

Kakvo je naše gledište o braku vidi se i po tome kakve savjete dajemo parovima koji imaju ozbiljnih bračnih problema. Da li smo im spremni savjetovati da se razdvoje ili razvedu? Istina, u nekim bi slučajevima mogao postojati valjani temelj za razdvajanje, primjerice u slučaju teškog fizičkog zlostavljanja ili hotimičnog zanemarivanja dužnosti uzdržavanja. * Isto tako, kako smo već spomenuli, Biblija dopušta i razvod, no samo onda kada jedan od supružnika počini blud. No kršćani čak ni tada ne bi smjeli nepotrebno utjecati na odluke drugih. Konačno, nisu oni ti koji će živjeti s posljedicama te odluke, već sama osoba (Galaćanima 6:5, 7).

U nekim dijelovima svijeta na brak se često gleda kao na sredstvo za dobivanje državljanstva u stranoj zemlji. Takvi se brakovi obično zasnivaju na ugovoru o novčanoj naknadi osobi koja pristane na brak sa strancem. Nakon vjenčanja par obično i dalje živi odvojeno, ne održavajući možda ni prijateljske odnose. Ubrzo nakon što osoba dobije državljanstvo, par se razvede. Za njih je brak samo poslovni dogovor i ništa više.

Biblija ne odobrava takvo površno gledanje na brak. Bez obzira na to iz kojih motiva te osobe stupaju u brak, one ulaze u sveto uređenje koje ih u Božjim očima trajno veže. Oni ostaju vezani kao muž i žena te nemaju pravo stupiti u brak s nekom drugom osobom ukoliko nemaju opravdani biblijski temelj za razvod (Matej 19:5, 6, 9).

Da bi brak bio uspješan, u njega je, baš kao i u sve što je vrijedno u životu, potrebno uložiti mnogo truda te biti ustrajan. Oni koji na brak ne gledaju kao na nešto sveto lakše se odluče okončati ga ili se pomire s time da će do kraja života morati živjeti u nesretnom braku. No oni koji su svjesni da je brak sveto uređenje znaju da Bog od njih očekuje da ostanu zajedno (1. Mojsijeva 2:24). Oni su također svjesni da skladnim brakom iskazuju čast Bogu kao Osnivaču braka (1. Korinćanima 10:31). Takav stav daje im snage da ustraju te da daju sve od sebe kako bi imali sretan brak.