DOK sam na istočnoj obali Engleske šetao pješčanom plažom na kojoj je bilo puno morskih trava i drugih naplavina, pažnju mi je privukao jedan neobičan kamenčić. Kad sam ga uzeo u ruke, vidio sam da je gladak i kestenjastosmeđ — no to nije bio kamenčić! Što je to bilo? Sjemenka koja je doplovila morem iz tropskih krajeva. Kako je uopće došla do obale Engleske?

To je sjemenka jedne biljke iz roda Entada, koji čine tropske lijane s velikim mahunama. Tu se biljku opisuje kao drvenastu penjačicu koja visi s drveća, a naročito je raširena u tropskim kišnim šumama. Ona se pomoću vitica hvata za drvo i penje se po njemu, ponekad i do visine od 30 metara iznad šumskog tla. Tu se biljku često može vidjeti na morskim i riječnim obalama u središnjoj i zapadnoj Africi, Kolumbiji, na Karibima te u Srednjoj Americi. U Kostariki, gdje se majmuni koji žive na drveću hvataju za lijane dok skaču s jednog drveta na drugo, ova se biljka naziva i majmunske ljestve.

Sjemenke te biljke mogu imati promjer i do šest centimetara, a rastu u velikoj mahuni koja visi s drveta domaćina. Mahuna može narasti i do dva metra. Sastoji se od više okruglih dijelova, a u svakom od njih nalazi se po jedna sjemenka. Sjemenke su odijeljene tankom brazdom. Mahuna je, kao i kod mnogih drugih mahunarki, u početku mekana i zelena. No kako dozrijeva, postaje tvrda, suha i teška. Usto poprima smeđu boju i drvenast izgled.

Kad mahuna postane preteška da bi visjela na stablu, otkine se i padne u rijeku ili more. Dok pluta na vodi, mahuna se razlomi na mnogo dijelova. Tako svaka sjemenka kreće na put u svom zaštitnom “oklopu”. Neke sjemenke dospiju u blato i niknu negdje na obali rijeke. No mnoge će nastaviti ploviti rijekom, ponekad i po nekoliko stotina kilometara, i možda doći do estuarija. Ako sjemenka plovi morem u blizini nekog otočja, plimne struje mogle bi je odnijeti na neku od obližnjih plaža.

Što se događa sa sjemenkom koja dođe na otvoreno more? S vremenom se zaštitna ljuska razlomi i odvoji od sjemenke. Da li tada sjemenka potone? Ne, jer ne propušta vodu. Ona pluta na površini zahvaljujući tome što u sebi ima šupljinu ispunjenu zrakom koja je nastala sušenjem supke, ili zametka lista koji se nalazio u sjemenki. Budući da je tako dobro zaštićena, ta srcolika sjemenka može mjesecima, pa čak i godinama, ploviti morem, da bi zatim došla do neke plaže na drugom kraju svijeta.

Kako sjemenke dospiju u daleke krajeve, kao što su Skandinavija, Britansko otočje i drugi dijelovi zapadne Europe? One već stoljećima plove Atlantikom zahvaljujući Golfskoj struji. Ustvari, milijuni tih sjemenki neprestano plove svijetom nošeni morskim strujama!

Može li sjemenka proklijati nakon tako dugog i opasnog putovanja? Zarežite njenu vanjsku opnu, po mogućnosti blizu pupka, odnosno mjesta na kojem je sjemenka pričvršćena za plodnicu. Potom je zasadite u teglu, zalijte i stavite negdje gdje je toplo i ima puno sunca. Vjerojatno će proklijati.

No što se obično događa sa sjemenkama koje dospiju na obale nekih europskih zemalja u kojima zbog vrlo hladne klime ne mogu proklijati u prirodi? Onaj tko ih pronađe može ih sačuvati za uspomenu, no mnoge se sjemenke sakuplja i prodaje kao suvenire. Ponekad se od tih sjemenki te školjaka ili bisera prave vrlo lijepe ogrlice. Kolekcionari veoma cijene sjemenke koje su po obliku jako slične srcu.

Od tih srcolikih sjemenki — kao i od četvrtastih sjemenki jedne srodne biljke — stanovnici nekih zemalja sjeverne Europe izrađuju burmutice, kutije za šibice i medaljone. U Engleskoj neki te sjemenke daju maloj djeci da ih grizu kad im izbijaju prvi zubići. Moreplovci ih često nose sa sobom za sreću, smatrajući da sjemenka koja može preživjeti dugo i opasno putovanje otvorenim morem vjerojatno može i njih zaštititi od nesreće.

Zato kad idući put prošećete plažom, dobro pogledajte morske trave i druge naplavine. Možda i vi pronađete sjemenku koja je doplovila morem.