ZAMISLITE da sjedite u kabini od čelika i stakla, vezani ste pojasom, a u spremnicima blizu vas nalaze se kiseline i zapaljive tekućine. Ta konstrukcija koja može biti opasna po život nalazi se svega nekoliko centimetara iznad tla i kreće se brzinom od 30 metara u sekundi. Na koncu zamislite da se taj vaš stroj nalazi među sličnim strojevima koji se kreću velikom brzinom i pretječu jedni druge, dok neki drugi jure prema vama iz suprotnog pravca!

U biti, to se događa svaki put kad sjednete u automobil i izađete na cestu. Što vam pomaže da zadržite kontrolu nad vozilom i osjećate se sigurnima za vrijeme vožnje? U tome vam uvelike pomažu gume.

Gume imaju nekoliko važnih zadaća. Osim što nose težinu vozila, gume ublažavaju jačinu udarca kad vozilo naiđe na izbočenja, rupe ili neke druge prepreke na kolniku. Što je još važnije, gume stvaraju trenje koje je neophodno za ubrzanje, skretanje, kočenje i kontrolu smjera kretanja na različitim podlogama i u različitim vremenskim prilikama. Međutim, uvijek je samo jedan mali dio gume — velik otprilike kao razglednica — u kontaktu s tlom.

Budući da gume u tolikoj mjeri utječu na sigurnost i kvalitetu vožnje, kako ih treba održavati da bi što bolje služile svojoj svrsi? Kako izabrati odgovarajuće gume kada dođe vrijeme da stare zamijenite novima? Prije nego što odgovorimo na ta pitanja, osvrnimo se ukratko na povijest automobilskih guma.

Premda vozila s kotačima postoje već više tisuća godina, ideja da se na kotač stavi guma nastala je u novije vrijeme. Najprije se početkom 19. stoljeća na drvene i željezne kotače počelo stavljati sirovu gumu. No ona se brzo habala, pa je izgledalo da taj izum nema nikakvu perspektivu. Tako je bilo sve dok se tim problemom nije počeo baviti Charles Goodyear, neumorni izumitelj iz Connecticuta (SAD). Godine 1839. Goodyear je otkrio vulkanizaciju, postupak prerade sirove gume  kojoj se na visokoj temperaturi i pod velikim tlakom dodaje sumpor. Zahvaljujući tome guma je postala puno čvršća, elastičnija i znatno se sporije trošila. Te su čvrste gume postale vrlo popularne, ali je vožnja u automobilu s takvim gumama bila prilično neugodna.

Godine 1845. škotski inženjer Robert W. Thomson patentirao je prvu pneumatsku gumu, odnosno gumu ispunjenu zrakom. No pneumatska guma nije postigla veći komercijalni uspjeh sve dok je nije usavršio Škot po imenu John Boyd Dunlop, koji je svom sinu htio omogućiti ugodniju vožnju biciklom. Dunlop je 1888. patentirao svoju gumu i osnovao vlastitu firmu. Međutim, pneumatska je guma još uvijek imala dosta nedostataka koje je trebalo otkloniti.

Jednog dana godine 1891. jednom se francuskom biciklistu probušila guma. Pokušao ju je zakrpati, ali nije uspio jer je guma bila tako pričvršćena za kotač da se nije mogla skinuti. Biciklist se obratio za pomoć svom sunarodnjaku Édouardu Michelinu, koji je bio poznat po svom radu na usavršavanju vulkanizirane gume. Michelin je popravljao gumu punih devet sati. To ga je iskustvo potaklo da napravi pneumatsku gumu koja bi se lako mogla skinuti s kotača i zakrpati.

Michelinove gume bile su odlično prihvaćene. Iduće ih je godine koristilo čak 10 000 biciklista i svi su bili veoma zadovoljni njima. Pneumatske gume ubrzo se počelo stavljati i na kotače kočija u Parizu, a putnici su oduševljeno pozdravili tu ideju. Želeći pokazati da se pneumatske gume mogu koristiti i na motornim vozilima, Édouard Michelin i njegov brat André stavili su ih 1895. na kotače jednog trkaćeg automobila, no taj je automobil posljednji stigao na cilj. Unatoč tome, ljudi su bili toliko zadivljeni tim neobičnim gumama da su ih htjeli prerezati kako bi vidjeli što su to braća Michelin stavila u njih!

Tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća pojavili su se izdržljivi novi materijali, kao što su umjetna svila, najlon i poliester, koji su zamijenili osjetljive materijale poput pamuka i prirodne gume. Nakon Drugog svjetskog rata proizvedena je guma s posebno čvrstim unutarnjim rubom koji omogućava da guma čvrsto prianja uz naplatak (felgu), tako da više nije trebala unutarnja guma (zračnica). S vremenom je došlo do još nekih poboljšanja.

Danas se u proizvodnji automobilskih guma koristi preko 200 sirovina. Zahvaljujući primjeni napredne tehnologije gumama je znatno produžen vijek trajanja — s nekima se može prijeći čak 130 000 kilometara. Gume koje se stavljaju na trkaće automobile mogu podnijeti brzinu od nekoliko stotina kilometara na sat. S vremenom su cijene guma postale prihvatljive širokom krugu potrošača.

Nekim vlasnicima automobila pravi je izazov izabrati nove gume. Kako ćete znati kada je vrijeme da promijenite gume? Tako da redovito provjeravate jesu li se istrošile ili oštetile. * Neke gume imaju indikatore istrošenosti gaznog sloja, koji pokazuju kada su gume toliko istrošene da ih treba promijeniti. To su trake od čvrste gume koje se nalaze u utorima gaznog sloja. Također je preporučljivo provjeriti je li došlo do odvajanja gaznog sloja, vire li iz gume žice, ima li izbočenja na bočnim stijenkama gume ili nekih drugih oštećenja. Ako uočite bilo što od toga, nemojte voziti automobil dok ne popravite ili ne promijenite gume. Ako kupite nove gume, možda bi vam u prodajno-servisnom centru mogli izvršiti montažu po nižoj cijeni, ukoliko je to uključeno u ponudu.

 Gume je najbolje mijenjati u paru, tako da se s obje strane osovine stavi isti tip gume. Ako želite staviti samo jednu novu gumu, montirajte je u paru s gumom koja ima najbolje očuvani gazni sloj kako bi pri kočenju imale podjednako trenje.

Ogroman izbor vrsta, dimenzija i modela automobilskih guma mogao bi vas potpuno zbuniti. No, ako obratite pažnju na nekoliko ključnih stvari, lakše ćete izabrati odgovarajuće gume. Najprije pročitajte upute proizvođača automobila. Pri odabiru guma morate uzeti u obzir specifične karakteristike svog automobila, kao što su dimenzije kotača, razmak od dna karoserije do tla te nosivost automobila. Važne su i neke druge tehničke karakteristike. Za suvremena vozila s ABS kočnicama, elektronskom kontrolom proklizavanja i pogonom na sva četiri kotača predviđene su gume specifičnih karakteristika. Specifikacije obično možete naći u priručniku za vozilo.

Pri odabiru guma trebate uzeti u obzir i uvjete vožnje. Hoćete li najčešće voziti po zemljanim ili asfaltiranim cestama, po kiši ili suhom vremenu? Vjerojatno ćete voziti u raznim uvjetima. U tom slučaju možda bi bilo dobro da nabavite univerzalne gume za sve terene i sva godišnja doba.

Također trebate uzeti u obzir vijek trajanja gume i indeks prianjanja za podlogu. Općenito uzevši, što je gazni sloj mekši, to guma bolje prianja za kolnik, ali se brže troši. S druge strane, ako je gazni sloj relativno tvrd, guma slabije prianja za kolnik, no vjerojatno će imati duži vijek trajanja. Te podatke obično možete saznati na prodajnim mjestima. Imajte na umu da se standardi razlikuju od proizvođača do proizvođača.

Nakon što znatno suzite izbor, na vašu konačnu odluku mogla bi utjecati cijena guma. Poznati proizvođači obično jamče bolju kvalitetu i daju dulju garanciju.

Pravilno održavanje automobilskih guma podrazumijeva održavanje odgovarajućeg tlaka u gumama, redovito rotiranje guma, balansiranje guma te centriranje vozila. Veoma je važno da u gumama uvijek bude odgovarajući tlak zraka. Ako je tlak previsok, brzo će se istrošiti sredina gaznog sloja. Ako je tlak prenizak, guma će se brzo istrošiti na rubovima, a povećat će se i potrošnja goriva.

Budući da zrak izlazi kroz pore gume, za mjesec dana tlak u gumi smanji se za 50 milibara, a možda čak i više. Nemojte misliti da po izgledu gume možete procijeniti je li dovoljno napumpana.  Prema informacijama američkog Udruženja proizvođača gume, “tlak u automobilskoj gumi može se gotovo upola smanjiti, a da ona uopće ne izgleda ispumpano”. Zato biste najmanje jednom mjesečno trebali kontrolirati tlak zraka u gumama. Neki vozači imaju precizni mjerač tlaka za autogume i drže ga u pretincu ispred suvozačevog mjesta kako bi im uvijek bio pri ruci. Oni koji nemaju takav mjerač tlaka mogu provjeriti tlak zraka u gumama na gotovo svakoj benzinskoj stanici. Kontrolirajte gume prilikom redovnog servisa. Činite to samo kad su gume hladne, što znači da su najmanje tri sata bile u stanju mirovanja ili da s njima niste prešli više od jednog kilometra. Podaci o propisanom tlaku zraka u gumama obično se mogu naći u priručniku za vozilo, na naljepnici na dovratnom stupu s vozačeve strane, u pretincu za dokumente, na poklopcu spremnika goriva ili na nekom drugom prikladnom mjestu. Ako želite izbjeći neugodno tresenje za vrijeme vožnje, nemojte napumpati gume do maksimuma.

Gume imaju duži vijek trajanja i ravnomjernije se troše ako ih redovito rotirate. Bilo bi dobro da ih rotirate svakih 10 000 do 13 000 kilometara, osim ako proizvođač automobila ne daje drugačiju preporuku. U priručniku za vozilo navedene su upute o tome kako i kada treba rotirati gume.

I na kraju, spomenimo centriranje vozila, koje trebate obaviti jednom godišnje ili kad primijetite neobične vibracije ili probleme pri upravljanju vozilom. Premda je ovjes automobila napravljen tako da kotači budu pravilno centrirani pod različitim opterećenjem, zbog trošenja guma kotače treba redovito pregledavati i po potrebi centrirati kod vulkanizera ili u specijaliziranim automehaničarskim servisima. Time se maksimalno produžava vijek trajanja guma i udobnost vožnje.

Neki automobili opremljeni su elektronskim sustavom za nadzor tlaka u gumama koji upozorava vozača kad je tlak niži od propisanog. Postoje gume s kojima u slučaju da se probuše možete još neko vrijeme voziti čak i ako se u njima znatno smanji tlak zraka. Neke druge gume imaju uložak koji automatski zatvara rupu. Stručnjaci i dalje rade na usavršavanju automobilskih guma kako bi se one mogle prilagoditi što različitijim uvjetima vožnje.

Kod suvremenih vozila neprestano se poboljšava kvaliteta materijala, izgled gaznog sloja gume, komponente ovjesa te sustav za upravljanje i kočenje, a sve to doprinosi tome da vožnja bude ne samo ugodnija nego i sigurnija.