U PRVOJ MOJSIJEVOJ 2:18 stoji da je, nakon što je stvorio prvog čovjeka, ‘Jehova Bog rekao: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu’. Ljudi su stvoreni kao društvena bića koja ne mogu živjeti sama.

Jehova Bog je najbolji prijatelj kojeg možemo imati. Apostol Pavao je za Jehovu rekao da je “Otac dubokog milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Korinćanima 1:3, 4). Sam Jehova kaže da mu je teško kada bilo tko od njegovih slugu pati. On je suosjećajan Bog. “Zna građu našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:14). Nije li to nešto što nas privlači njemu i potiče nas da mu budemo zahvalni za ljubav, dobrotu, razumijevanje i pažnju koje nam pokazuje?

I Božji sluge u prošlosti znali su se ponekad osjećati usamljeno. U tim ih je trenucima Jehova jačao i pružao im utjehu. Uzmimo za primjer Jeremiju, koji je još kao mladić pozvan da služi kao prorok. On je vjerojatno više od svih 40 ljudi koji su pisali Bibliju govorio o svojim osjećajima. Kada mu je Bog povjerio prvi zadatak, uplašio se jer je osjećao da nije tome dorastao (Jeremija 1:6). Stoga se, da bi ga mogao izvršiti, morao u potpunosti osloniti na Jehovu, a Jehova je bio s njim kao “strašan junak” (Jeremija 1:18, 19; 20:11).

 Otprilike 300 godina prije Jeremije kraljica Jezabela zaklela se da će pogubiti Iliju nakon što je čula za pogibiju Baalovih proroka. Ilija je tada pobjegao čak na 450 kilometara udaljenu goru Horeb, koja se nalazi na Sinajskom poluotoku. Kada je tamo ušao u jednu pećinu kako bi u njoj prenoćio, Jehova Bog ga je upitao: “Što ćeš ti tu, Ilija?” Ilija mu je tada rekao kako u čitavom Izraelu samo on obožava Jehovu i da je on jedini prorok koji mu još revno služi. Jehova mu je nato pokazao da nije sam. S njim je bio on, ali i 7 000 Izraelaca za koje Ilija nije znao. Jehova je na taj način utješio i umirio Jeremiju te mu ojačao vjeru. Dirnuo je njegovo srce i ohrabrio ga da ne odustane od povjerenog mu zadatka (1. Kraljevima 19:4, 9-12, 15-18). Ako se poput Ilije ponekad osjećamo usamljeno i bezvrijedno, i mi se možemo moliti Jehovi da nam da snage. Isto tako i kršćanski starješine mogu utješiti vjerne tako da im na uviđavan način pomognu uvidjeti njihovu ulogu u izvršenju Božjeg nauma (1. Solunjanima 5:14).

Ovi i drugi primjeri pokazuju nam da Jehova spremno, s puno ljubavi, jača i tješi one koji su usamljeni. Da, “Jehova je utočište ubogome, utočište u nevolji” (Psalam 9:9; 46:1; Nahum 1:7).

Isus Krist je primjer vrijedan divljenja kada je riječ o pokazivanju osjećaja, budući da je savršeno oponašao Jehovu. Luka opisuje kako je Isus reagirao kada je naišao na pogrebnu povorku u gradu Nainu: “Iznosili su mrtvaca, sina jedinca svoje majke. (...) Kad ju je Gospodin ugledao, sažalio se nad njom i rekao joj: ‘Prestani plakati.’ I pristupio je i dotaknuo nosila, i nosioci su stali, a on je rekao: ‘Mladiću, tebi kažem: Ustani!’ I mrtvac je sjeo i počeo  govoriti, i on ga je dao njegovoj majci” (Luka 7:12-15). Isusa je jako pogodilo to što je vidio jer je bio suosjećajan. Koliko li je ta usamljena udovica morala biti sretna kada joj je Isus vratio sina u život! Ona više nije bila usamljena.

Spoznaja da Isus može “suosjećati s našim slabostima” može nam pružiti veliku utjehu. On sigurno suosjeća s pravednima koji su usamljeni. Zahvaljujući njemu možemo ‘dobiti milosrđe i naći nezasluženu dobrohotnost za pomoć u pravo vrijeme’ (Hebrejima 4:15, 16). Oponašanje Isusovog primjera može i nama pomoći da postanemo suosjećajni prema onima koji su žalosni, potišteni i usamljeni. Isto tako, ako pomažemo drugima, manja je vjerojatnost da ćemo biti usamljeni. No postoji još nešto što nam može pomoći da nadvladamo taj negativni osjećaj.

Mnogi su ustanovili da ‘utjehom iz Pisama imaju nadu’. Božja Riječ je puna praktičnih savjeta koji nam pomažu da nadvladamo usamljenost (Rimljanima 15:4; Psalam 32:8). Naprimjer, Božja nas Riječ savjetuje da ‘ne mislimo o sebi više nego što trebamo misliti’ (Rimljanima 12:3). Da bismo primijenili taj savjet, možda ćemo morati promijeniti svoj način razmišljanja. Osobine kao što su poniznost i skromnost, a to su osobine koje nam pomažu da realno sagledamo svoja ograničenja, sigurno će nam pomoći da budemo uravnoteženi i razumni u pogledu onoga što očekujemo od sebe. Božja Riječ također nas savjetuje da se iskreno zanimamo za druge (Filipljanima 2:4). To je nešto što će i nama samima koristiti. Naime, dok se zanimamo i brinemo za druge, vjerojatno će nam oni uzvratiti na sličan način. Takvi dobri međuljudski odnosi popunjavaju prazninu u našem životu i daju mu smisao.

Biblija potiče kršćane da ‘ne ostavljaju svoje sastanke’ (Hebrejima 10:24, 25). Stoga se zaokupite korisnim aktivnostima, kao što je redovito prisustvovanje sastancima Jehovinih svjedoka. Nema sumnje da kršćanski sastanci mogu doprinijeti našoj duhovnoj, emocionalnoj i fizičkoj dobrobiti. Prenošenje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu drugima još je jedna ugodna i korisna aktivnost kojom možemo ispuniti svoj život. Ona naše misli drži usredotočene na ispravne stvari, jača nam vjeru i štiti nadu (Efežanima 6:14-17).

Približite se Jehovi u molitvi. David nas potiče: “Stavi na Jehovu breme svoje, i on će te potkrijepiti” (Psalam 55:22). Proučavanje Božje Riječi ispunit će nas radošću (Psalam 1:1-3). Ako vas obuzme osjećaj usamljenosti, razmišljajte o Jehovinoj ljubavi i brizi o kojima nam govori njegova Riječ. Psalmist je napisao: “Duša moja leži u prahu; oživi me po riječi svojoj” (Psalam 119:25).

Jehova Bog obećava nam da će uspostaviti novi svijet u kojem nikoga neće mučiti brige, bol niti negativni osjećaji. U Bibliji stoji: “Obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle” (Otkrivenje 21:4). Među tim prijašnjim stvarima koje će proći jesu i naše fizičke, duševne te emocionalne boli koje nas danas muče.

Zemlja će biti puna prijateljski naklonjenih ljudi, koji će nam pomoći da nam život bude ispunjen. Jehova će putem svog nebeskog Kraljevstva kojim će vladati Isus Krist odstraniti svaki razlog za usamljenost. U zemaljskom raju Bog će nam sigurno omogućiti da se bavimo mnogim novim i divnim aktivnostima. Uskoro će doći dan kada nitko neće reći “usamljen sam”.