Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Londonski Tower — znameniti podsjetnik na burnu prošlost

Londonski Tower — znameniti podsjetnik na burnu prošlost

UZ OBALU Temze, u istočnom dijelu Londona, nalazi se jedno od najznamenitijih zdanja na svijetu — londonski Tower. Gotovo tisuću godina ta je impresivna utvrda, palača i tamnica igrala važnu ulogu u burnoj povijesti Engleske. Kroz vrata Towera prolazili su kraljevi, kraljice, dvorani, svećenici, političari i suci — jedni su izlazili na slobodu, a drugi su odlazili u smrt. Zašto je Tower uopće sagrađen i kako su drame koje su se odigravale unutar njegovih zidina utjecale na tok engleske povijesti?

Kraljevska utvrda

Nakon što je 1066. normanski vojvoda Vilim osvojio Englesku, sagradio je u njoj nekoliko tvrđava kako bi pokazao svoju moć neprijateljski raspoloženim Anglosasima. Najimpresivnije zdanje sagrađeno je u Londonu. Prvobitna drvena utvrda koja je bila podignuta unutar starih rimskih zidina u jugoistočnom dijelu grada uskoro je bila srušena, a na njenom je mjestu sagrađeno ogromno kameno zdanje nazvano Great Tower (Velika kula). Imalo je oblik gotovo pravilnog četverokuta (površine 32 metra puta 36 metara), a zbog svoje visine od 27 metara izgledalo je pomalo zastrašujuće ljudima koji su živjeli u blizini. Kad ga je kasnije jedan kralj dao okrečiti, zdanje je nazvano White Tower (Bijela kula).

S vremenom su kraljevi dali sagraditi još nekoliko manjih i većih kula, dvoje zidine i duboki opkop. Tako je nastala jedna od najbolje zaštićenih tvrđava u Europi. U nju su se znali skloniti vladari koji su bježali pred svojim pobunjenim podanicima. Kad bi u zemlji došlo do borbe za vlast između domaćih moćnika, pobjednikom se smatralo onoga tko bi osvojio Tower, koji je bio simbol moći i vlasti. U vrijeme mira iz Towera je na dan krunidbe novog vladara kretala svečana povorka. Kad bi u Tower došli kralj i njegova svita, živjeli bi u raskošno uređenim dvorskim odajama u kojima su priređivali i bogate gozbe za svoje prijatelje. No kraljevim neprijateljima priređivalo se drugačiji doček.

Državni zatvor

Koliko je poznato, prvi zatvorenik dospio je u Tower godine 1100. No Tower nije bio običan zatvor. U njemu su bili zatvarani samo ugledni i značajni ljudi iz viših društvenih slojeva. Među uglednim zatvorenicima bili su poraženi kraljevi Škotske i Francuske te plemići i crkveni dostojanstvenici koji više nisu bili u milosti vladara ili su postali izdajice. Neki su bili javno smaknuti, a neki mučki ubijeni. U Toweru su ubijeni kralj Henrik VI te 12-godišnji kralj Eduard V i njegov mlađi brat.

Zatvorenike se smještalo gdje god je bilo mjesta. Jedni su bili pod strogim nadzorom te su imali ograničenu slobodu kretanja, dok su se drugi mogli slobodno kretati unutar zidina tvrđave. Neki su kratko boravili u zatvoru, a neki su ostali vrlo dugo. William Penn, koji je kasnije otišao u Ameriku i osnovao koloniju Pennsylvaniju, bio je zbog svojih vjerskih uvjerenja zatvoren osam mjeseci. Nećak francuskog kralja, vojvoda Karlo Orleanski, bio je nakon poraza u jednoj bici odveden u zatvor u Toweru, gdje je uz kraće prekide boravio čak 25 godina, sve dok za njega nije plaćena ogromna otkupnina. Kraljev dvoranin, istraživač i pisac Sir Walter Raleigh odležao je u zatvoru 13 dugih godina i u tom je razdoblju napisao svoje djelo Svjetska povijest. Nakon toga privremeno je pušten na slobodu, no kasnije je ipak bio smaknut.

Raste broj smaknuća

U vrijeme reformacije Tower je došao na zao glas zbog surovog postupanja prema zatvorenicima. Henrik VIII, koji je silno želio muškog potomka, odvojio se od Rimokatoličke crkve te je dao pogubiti one koji ga nisu htjeli priznati za vrhovnog poglavara Anglikanske crkve. Henrikova druga žena, Anne Boleyn, nije mu rodila sina, pa joj je u Toweru odrubljena glava zbog navodne izdaje i preljuba. S njom su pogubljeni i njen brat te još četiri osobe. Henrikova peta žena, Catherine Howard, također je smaknuta u Toweru. Bilo je i mnogo plemića kraljevske krvi koji su zbog kraljevog straha da bi mu mogli oteti prijestolje bačeni u zatvor i pogubljeni na stratištu.

Nakon Henrika na prijestolje je došao njegov maloljetni sin Eduard VI, koji je bio protestant. On je nastavio s okrutnim smaknućima. Umro je za nepunih šest godina, a naslijedila ga je Henrikova kći Marija, koja je bila gorljiva rimokatolkinja. Ona je odmah dala odrubiti glavu 16-godišnjoj Lady Jane Grey i njenom maloljetnom suprugu, koji su bili samo pijuni preko kojih su drugi htjeli ostvariti svoje ciljeve. S Marijinim dolaskom na vlast nastupili su crni dani za protestante. Marijina polusestra Elizabeta tjednima je bila zatočena u Toweru i strepila od smrtne kazne, da bi potom bila puštena na slobodu. No kad je i sama postala kraljica, dala je zatvoriti i smaknuti one koji se nisu htjeli odreći katoličke vjere ili su se protivili njenoj vladavini.

Premda je u Toweru bilo zatvoreno nekoliko tisuća ljudi, samo je pet žena i dva muškarca bilo smaknuto unutar njegovih zidina i tako pošteđeno sramote koja bi im bila nanesena javnim pogubljenjem. Od tih pet žena tri su bile kraljice — Anne Boleyn, Catherine Howard i Jane Grey, koja je smaknuta nakon samo devet dana kraljevanja. Većina drugih zatvorenika pogubljena je na obližnjem Tower Hillu, gdje im je pred mnoštvom bučnih promatrača odrubljena glava. Potom bi se glavu objesilo na London Bridgeu u znak upozorenja drugim prijestupnicima. Truplo bi se odnijelo natrag u Tower i pokopalo ispod tamošnje kapele. S vremenom je tamo pokopano preko 1 500 leševa.

Ponekad se zatvorenike okrutno mučilo kako bi se od njih iznudilo priznanje, no za to je obično trebala službena dozvola. Godine 1605. Guy Fawkes, koji je u Barutnoj zavjeri pokušao ubiti kralja i dići u zrak Parlament, bio je mučen na spravi za rastezanje kako bi odao imena ostalih učesnika u zavjeri. Nakon toga je pogubljen.

U 17. stoljeću Engleska i Tower kratko su vrijeme bili pod vlašću Olivera Cromwella i pristaša Parlamenta, no nakon što je Karlo II vraćen na prijestolje, smanjio se broj zatvorenika koji su služili kaznu u Toweru. Godine 1747. na Tower Hillu održano je posljednje pogubljenje odrubljivanjem glave, no Tower je i dalje bio državni zatvor. U Prvom svjetskom ratu u njemu je bilo zatvoreno i strijeljano 11 njemačkih špijuna. U Drugom svjetskom ratu u Toweru su nakratko bili zatvoreni ratni zarobljenici, među ostalima i Rudolf Hess, jedan od Hitlerovih najbližih suradnika. Posljednji zatvorenik koji je pogubljen u Toweru bio je špijun Joseph Jakobs. On je strijeljan u kolovozu 1941.

Britanska kraljevska garda i krunski dragulji

U Toweru su od samog početka postojali stražari koji su čuvali zatvorenike i sve zgrade unutar zidina. No od 1485. počelo se posebno birati pripadnike kraljevske garde. Tih davnih dana zatvorenici su često dolazili riječnim putem i ulazili u Tower kroz takozvana Vrata izdajica. Kad se optuženik vraćao sa suđenja, promatrači su gledali na koju je stranu okrenuta tamničareva sjekira. Ako bi oštrica sjekire bila okrenuta prema zatvoreniku, to je značilo da će biti pogubljen.

Pripadnici kraljevske garde još uvijek stražare u Toweru, no danas oni služe kao dobro informirani vodiči koji stoje na usluzi brojnim posjetiteljima. U svečanim prilikama nose raskošne tudorske livreje, prepoznatljive po grimizno-zlatnoj tunici i visokom, gusto nabranom bijelom ovratniku. U ostalim prilikama nose modro-crvene viktorijanske uniforme. Te se stražare na engleskom naziva i “beefeaters” (doslovno: “koji jedu govedinu”). Taj naziv vjerojatno potječe iz vremena velike gladi i u početku je imao pogrdan prizvuk. Dok su stanovnici Londona gladovali, pripadnicima kraljevske garde redovito se davalo porcije govedine da bi ostali vjerni kruni.

Jedan pripadnik kraljevske garde zadužen je za vođenje brige o velikim gavranima koji žive u Toweru. Prema predaji koja se temelji na praznovjerju, Englesku bi snašlo veliko zlo kad bi ti gavrani odletjeli iz Towera. Stoga im se stalno podrezuje perje na krilima.

Neki pripadnici garde zaduženi su za čuvanje poznatih britanskih krunskih dragulja, koji su javno izloženi još od 17. stoljeća. Najveći brušeni dijamant na svijetu, Cullinan I, jedan je od neopisivo vrijednih dragulja kojima su ukrašene krune, kugle s križem i žezla koji još i danas pripadaju kraljevskoj obitelji.

Zoološki vrt, kovnica i oružarnica

Već je početkom 13. stoljeća kralj Ivan u Toweru držao lavove, no kraljevski zoološki vrt osnovan je tek kasnije, kad je njegov nasljednik Henrik III dobio na dar od nekih europskih vladara tri leoparda, polarnog medvjeda i slona. Te su životinje prvenstveno trebale uveseljavati kralja i njegove dvorane, no kad se medvjeda vodilo na uzici do Temze, gdje je plivao i lovio ribu, cijeli se London mogao zabaviti gledajući taj prizor. S vremenom su počele stizati i neke druge egzotične životinje, a zoološki vrt otvoren je za javnost u vrijeme vladavine kraljice Elizabete I. Zatvoren je 30-ih godina 19. stoljeća, kad su životinje bile preseljene u novootvoreni londonski zoološki vrt u Regent’s Parku.

U Toweru se više od 500 godina nalazila jedna od glavnih ispostava Kraljevske kovnice. U njoj je bilo naročito mnogo posla za vladavine Henrika VIII, kad se kovalo novac od srebra zaplijenjenog u samostanima koje je kratko prije kralj dao zatvoriti. U Toweru se također čuvalo važne državne i pravne dokumente te se proizvodilo i skladištilo vojnu opremu za kralja i njegovu vojsku.

Podsjetnik na prošlost

Danas je londonski Tower jedna od glavnih turističkih atrakcija u Velikoj Britaniji. Njegov se izgled gotovo uopće nije promijenio. Dok obilazite njegove zloslutne sive kule i šetate njegovim kamenim ulicama, ne možete a da ne pomislite na nasilje, ljudske patnje i tragedije koje su se stoljećima odigravale unutar tih zidina. Burna prošlost Towera dobro je opisana na stratištu na Tower Hillu. Tamo se nalazi mala spomen-ploča s natpisom koji govori o ‘tragičnoj povijesti i mnogim mučenicima koji su izgubili život zbog odanosti svojoj vjeri, zemlji ili svojim idealima’.

[Slike na stranici 13]

Anne Boleyn

Catherine Howard

Jane Grey

William Penn

[Zahvale]

A. Boleyn i C. Howard: Iz knjige Heroes of the Reformation, 1904; J. Grey: Iz knjige The World’s Famous Events; W. Penn: Iz knjige The Library of Historic Characters and Famous Events, sv. V, 1895.

[Slika na stranici 13]

Odaja u kojoj su kasnije živjeli zatvorenici

[Zahvala]

Copyright Historic Royal Palaces

[Slika na stranici 14]

Tamničar

[Zahvala]

Copyright Historic Royal Palaces

[Slika na stranici 15]

Dio zbirke krunskih dragulja

[Zahvala]

Kruna: ©/The Royal Collection © 2004, Her Majesty Queen Elizabeth II

[Slika na stranici 15]

Novčić s likom Henrika VIII, 16. stoljeće

[Zahvale na stranici 12]

Gore: © London Aerial Photo Library/CORBIS; manja slika: Copyright Historic Royal Palaces