JESU li vam već pomalo dosadile rasprave o evoluciji i stvaranju? Ako jesu, onda niste jedini.

A kako se i ne biste tako osjećali kada jednu stranu u toj raspravi čine neki znanstvenici i visokoobrazovani ljudi koji često koriste vrlo stručne izraze te uporno tvrde kako svaka obrazovana i razumna osoba naprosto mora prihvatiti teoriju o evoluciji kao činjenicu, a drugu stranu neki ništa manje arogantni vjerski fanatici koji u svojim govorima punim emocija ističu kako se svaki iskreni vjernik mora složiti s vjerovanjem u kreacionizam.

Takvi ekstremni stavovi odbijaju mnoge ljude koji logično razmišljaju. Pitanje postojanja Boga zavređuje mnogo više od pukog iznošenja uskogrudnih i dogmatičnih tvrdnji. Ono nije samo neko teoretsko pitanje pogodno samo za dugačke rasprave. To je pitanje koje se tiče našeg života i naše budućnosti.

Kako smo već vidjeli, znatan broj uglednih znanstvenika slaže se s time da dokazi govore u prilog postojanju Tvorca, odnosno Stvoritelja. Neki idu čak i dalje od toga. Oni dovode u pitanje znanstveni integritet svojih kolega koji dogmatično odbijaju mogućnost da Bog postoji.

Naprimjer, geofizičar John R. Baumgardner kaže: “Kako bi ijedan znanstvenik koji je pošten mogao zastupati ideju da se složenost koju zapažamo kod živih organizama može  objasniti djelovanjem slijepih sila kada zna da je vjerojatnost da je takvo što moguće krajnje zanemariva? Biti svjestan tih podataka, a ipak zastupati tu ideju, po mom bi sudu značilo ozbiljno ugroziti svoj znanstveni integritet.”

Ugledni fizičar Richard Feynman spomenuo je još jedno obilježje znanstvenog integriteta. U jednom svom govoru koji je održao na svečanoj dodjeli sveučilišnih diploma on je spomenuo “jedan specifičan, poseban aspekt integriteta”. Rekao je kako se od znanstvenika traži da “daju sve od sebe kako bi pokazali da možda i nisu u pravu”. Zatim je dodao: “To je naša dužnost kao znanstvenika, kako prema drugim znanstvenicima tako i prema običnim ljudima.”

Koliko često čujemo evolucioniste da koriste izraze kao što su “možda nismo u pravu” kada govore o svojim teorijama? Nažalost, čini se da među njima skromnost baš i nije uobičajena. A zapravo bi skromnost i poštenje trebali navesti još više znanstvenika da priznaju kako znanost, koja se isključivo bavi izučavanjem materijalnog svijeta, ne može odgovoriti na pitanja u vezi s postojanjem Stvoritelja. No kako stvari stoje s vjerskim vođama koji zagovaraju kreacionizam?

Skromnosti i poštenja manjka i u vjerskim krugovima. Konačno, kako možemo govoriti o poštenju nekoga tko Bibliji pripisuje nešto što ona nipošto ne naučava? Kako možemo govoriti o skromnosti nekoga tko svoje stavove i tradiciju stavlja ispred Biblije? A to je upravo ono što mnogi kreacionisti čine.

Naprimjer, oni često navode kako je čitav svemir stvoren za samo šest doslovnih dana od 24 sata prije otprilike 6 000 godina. Takvim učenjima izvrću Bibliju u kojoj stoji da je Bog “u početku” stvorio nebo i Zemlju, dakle u nekom neodređenom vremenu prije nego što su započeli “dani” stvaranja (1. Mojsijeva 1:1). Zanimljivo je spomenuti i to da izvještaj iz Prve Mojsijeve pokazuje kako izraz “dan” može imati više značenja. U 1. Mojsijevoj 2:4 (NS) o čitavom se šestodnevnom periodu stvaranja koji je opisan u prethodnom poglavlju govori kao o samo jednom danu. Stoga je logično da to nisu bili doslovni dani od 24 sata, nego neka duža vremenska razdoblja. Svako od tih razdoblja očito je trajalo više tisuća godina.

Nažalost, vjerski učitelji često i samu vjeru krivo prezentiraju. Neki kao da žele pokazati da vjera predstavlja snažno vjerovanje u nešto za što nema čvrstih dokaza. Mnogim ljudima koji logično razmišljaju takva vjera više liči na lakovjernost. No Biblija sasvim drugačije definira vjeru: “Vjera je zajamčeno očekivanje onoga čemu se tko nada, jasno dokazivanje stvarnosti iako ih se ne vidi” (Hebrejima 11:1). To znači da prava vjera nije puka lakovjernost. Ona se temelji na čvrstim dokazima, na nečem što je zajamčeno i logično.

No na kakvim se to dokazima temelji vjera u Boga? Postoje dvije skupine vrlo snažnih dokaza.

Apostol Pavao bio je potaknut da napiše kako se Božja “nevidljiva svojstva jasno vide od stvaranja svijeta naovamo, budući da se zapažaju po onome što je načinjeno, naime njegova vječna moć i Božanstvo” (Rimljanima 1:20). Tisućama godina mudri muškarci i žene zapažaju u svijetu oko sebe dokaze da Bog postoji.

Kako smo vidjeli, znanost nam također može pomoći u tome. Što više saznajemo o složenosti svemira i redu koji vlada u njemu, to imamo više razloga diviti se onome tko stoji iza svega toga. Neki znanstvenici spremno prihvaćaju te dokaze i smatraju ih uvjerljivima. Nema sumnje da bi oni rekli kako im je znanost pomogla da upoznaju Boga. S druge pak strane, čini se da nekim znanstvenicima nikakvi dokazi nisu dovoljno uvjerljivi. A kako je s vama?

Ukoliko i sami želite procijeniti dokaze u vezi s time, potičemo vas da to učinite. Knjiga Postoji li Stvoritelj koji se brine za tebe? napisana je sa svrhom da vam pomogne u toj važnoj potrazi za odgovorima. * Osim toga, ona će vam pomoći da odvagnete i drugu skupinu  dokaza koji idu u prilog postojanju Boga, a to je Biblija.

Biblija sadrži mnoštvo dokaza da potječe iz nadljudskog izvora. Naprimjer, ona sadrži brojna proročanstva za koja se može reći da su unaprijed pisana povijest. Neka od njih točno opisuju prilike koje vladaju u današnjem svijetu! (Matej 24:3, 6, 7; Luka 21:10, 11; 2. Timoteju 3:1-5). Budući da ljudi ne mogu s pouzdanom točnošću predvidjeti budućnost, tko je osim Boga mogao to učiniti?

Međutim, Biblija ne odgovara samo na pitanje da li Bog postoji. Ona nam ujedno otkriva kako se on zove, kakva je osoba te što je sve učinio za ljude. Čak nam otkriva što nam priprema u budućnosti. Na ta nam pitanja znanost ne može pružiti odgovore. Znanost nam zapravo ne može pružiti trajnu nadu niti može postaviti ispravna moralna i druga mjerila.

Nažalost, u današnje vrijeme postoje tokovi u znanosti kojima se priklanjaju neki znanstvenici, a koji, kako se čini, potkopavaju moralna i druga mjerila. Biolog Richard Dawkins, koji odbacuje ideju o postojanju Boga, rekao je: “U svijetu u kojem vladaju slijepe fizikalne sile i zakoni repliciranja gena netko mora stradati, a netko biti sretan. Tu nema nikakvog logičnog objašnjenja, smisla ili pravde.” Ne djeluje li takvo gledanje na svijet prilično sumorno? Ne čini li vam se da je ljudskom društvu potreban skup moralnih normi i zakona kojima se nagrađuje ispravno, a kažnjava neispravno vladanje?

To je ključna razlika između biblijskog gledišta u vezi s ljudima i ateističkog stava koji zastupaju evolucionisti. Božja Riječ ističe da čovjeku pripada posebno mjesto među svim što je stvoreno, dok je, prema teoriji o evoluciji, on tek slučajan produkt slijepih prirodnih procesa. Biblija objašnjava da je čovjek stvoren na sliku pravednog Boga punog ljubavi i da može živjeti moralnim i sretnim životom, dok je u teoriji o evoluciji glavni naglasak na borbi za opstanak, zbog čega ona nikako ne može objasniti otkud ljudima osobine kao što su ljubav i nesebičnost.

Teorija o evoluciji ne nudi nikakvu stvarnu nadu ili smisao života. S druge pak strane, Biblija otkriva Stvoriteljev veličanstveni naum u vezi s našom budućnošću. Stvoritelj jasno daje na znanje što namjerava učiniti: ‘Dat ću vam budućnost i nadu’ (Jeremija 29:11, St).

Mudri psalmist bio je potaknut da ponizno prizna: “Znajte da je Jehova Bog. On nas je načinio, a ne mi sami” (Psalam 100:3, NS). Za mnoge koji razmišljaju o nastanku života ta jednostavna izjava ima daleko više smisla nego sve suvremene teorije koje govore da je ljudski život posljedica slijepog slučaja.

Suvremena znanost ponekad ide čak toliko daleko da ljudski um i znanje prezentira kao glavno mjerilo u životu. Nažalost i organizirana religija često čini istu pogrešku. Međutim, ljudsko je znanje ograničeno, a takvo će i ostati. Apostol Pavao posjedovao je vrlo veliko znanje o duhovnim stvarima, a ipak je bio ponizan. Bio je realan kad je rekao: ‘Sada vidimo nejasan obris pomoću ogledala. Sada znam djelomično’ (1. Korinćanima 13:12).

Dakako, prava vjera u Boga ne ovisi o suvremenoj znanosti. No onome tko pomno ispituje činjenice znanost može ojačati vjeru. Sretan život nemoguće je postići bez prave vjere i duhovnosti (Matej 5:3). Budemo li putem Biblije blisko upoznali Jehovu te saznali kakav je njegov naum s ljudima i Zemljom, naš će život dobiti pravi smisao i imat ćemo čvrstu nadu.