Dijatomeje, ili alge kremenjašice, mikroskopski su sitni biljni organizmi koji imaju bogato ukrašene kremene ljušture. Silno mnoštvo tih algi može se naći u svim morima svijeta. One fasciniraju znanstvenike već nekoliko stotina godina — otkako je izumljen mikroskop, koji im je omogućio da promatraju i crtaju njihove prekrasne ljušture. Dijatomeje se s pravom naziva “morski dragulji”.

Alfred Nobel, koji je 1860-ih izumio dinamit, upotrijebio je silicijev dioksid koji potječe od uginulih algi kremenjašica kako bi smanjio eksplozivnost nitroglicerina. To mu je omogućilo da proizvede eksploziv u štapićima. Fosilizirane ljušture algi kremenjašica danas se naveliko koristi u komercijalne svrhe — primjerice za izradu fluorescentnih boja koje služe za signalizaciju na cestama, za bistrenje vina ili pak pročišćavanje vode u bazenima.

No još je mnogo važnije to što se u tim sićušnim jednostaničnim biljkama odvija 25 posto fotosintetskih procesa na našem planetu. Istraživači Allen Milligan i Francois Morel sa Sveučilišta Princeton (SAD) otkrili su da silicijev dioksid iz kremenih ljuštura dijatomeja uzrokuje kemijske promjene u vodi koja se nalazi unutar ljušture, stvarajući tako idealne uvjete za fotosintezu. Znanstvenici smatraju da su kremene ljušture naborane zato da bi što veća površina bila u kontaktu s vodom koja se nalazi u ljušturi, jer se time pospješuje proces fotosinteze. Još uvijek nije poznato kako od silicija koji se otapa u morskoj vodi nastaju te sićušne ljušture osebujne građe, no istraživači znaju da alge kremenjašice preuzimanjem ugljičnog dioksida i ispuštanjem kisika daju velik doprinos održavanju života na Zemlji — možda čak i veći nego većina kopnenih biljaka.

Morel procjenjuje da alge kremenjašice “spadaju u najizdržljivije organizme na Zemlji”. Milligan dodaje da bi “posljedice efekta staklenika možda bile puno teže” kad ne bi bilo tih algi koje razgrađuju ugljični dioksid.

Kad alge kremenjašice uginu, njihove ljušture koje sadrže ugljik potonu na dno mora i s vremenom se fosiliziraju. Neki znanstvenici smatraju da su fosilizirane alge kremenjašice, koje su bile izložene izuzetno velikom tlaku, doprinijele stvaranju nafte u raznim dijelovima svijeta. Međutim, stručnjake sve više zabrinjava to što porast temperature mora, koji je posljedica globalnog zagrijavanja, omogućava razmnožavanje bakterija koje pojedu ostatke tih algi prije nego što oni potonu na dno, pa tako ugljik ostaje u površinskom sloju mora. To bi moglo ugroziti opstanak tih čudesnih malih ‘morskih dragulja’ koji doprinose održavanju života na Zemlji.