U ZALJEVU Saint Lawrence, uz kanadski dio obale Atlantskog oceana, smjestila se najmanja kanadska pokrajina — zeleni otok srpasta oblika po imenu Prince Edward. Francuski istraživač iz 16. stoljeća Jacques Cartier taj je otok opisao kao “vjerojatno najljepši komad zemlje koji se može vidjeti”. Otok Prince Edward, koji njegovih nešto više od 130 000 stanovnika od milja zove Otok, poznat je po djevičanski čistim plažama, krumpiru koji raste u plodnoj crvenici i jastozima. Više od stotinu godina nakon što je 1873. pridružen dominionu Kanadi, taj je otok dobio i fiksnu vezu s kopnom — jedinstveni Confederation Bridge (Most konfederacije). Što taj most znači za otok i njegove stanovnike?

Kopneni dio Kanade i otok Prince Edward dijeli relativno uski vodeni pojas, koji je na svom najužem i najplićem dijelu širok svega oko 13 kilometara. Međutim, taj 300 kilometara dugački tjesnac Northumberland utjecao je na to da se kod otočana razvije snažan osjećaj da žive na jedinstvenom mjestu te da cijene svoju povijest, baštinu i miran život koji vode na svom otoku koji je nalik velikom predivnom vrtu.

To razdoblje izoliranosti okončano je u studenom 1996, kada je na svoje mjesto postavljen i zadnji dio mosta. Most je službeno pušten u promet 31. svibnja 1997. Otada otočani i njihovi posjetioci mogu tijekom čitave godine prelaziti tjesnac, za što im automobilom treba oko 12 minuta.

No što privlači ljude na taj udaljeni otok? Velik broj njih dolazi zbog jedne dječje knjige pod naslovom Anne od zelenih zabata. Naime, na tom  je otoku, u gradiću Cavendishu, rođena autorica te poznate knjige, Lucy Maud Montgomery (1874-1942), i na njemu još uvijek postoji njena kuća. Svakog ljeta to mjesto posjeti preko 200 000 turista.

Diljem svijeta izgrađeno je mnogo veličanstvenih mostova koji su pravo čudo suvremenog graditeljstva. Po čemu je onda ovaj most poseban? Istina je da se za njega ne može reći da je najduži most na svijetu, ali zato se zimi s pravom može reći da je “najduži most preko ledom prekrivene vodene površine”.

Budući da je tjesnac Northumberland gotovo uvijek tijekom pet zimskih mjeseci prekriven ledom, most je projektiran tako da može izdržati te surove vremenske uvjete. S kopnene strane most započinje na otoku Jourimainu u pokrajini New Brunswick, a završava s druge strane tjesnaca, na strmoj obali od pješčenjaka na jugozapadnom dijelu otoka Prince Edward, u blizini seoceta Bordena. Biste li se voljeli provesti ovim mostom širokim 11 metara, duž kojeg vodi cesta s dvije trake? Budući da pješacima i biciklistima nije dozvoljeno kretati se mostom, putnike se redovito autobusom prevozi na drugu obalu. Najviši luk mosta uzdiže se čak 60 metara iznad mora, što otprilike odgovara visini zgrade od dvadeset katova. Zbog čega je most toliko visok? Da bi sredinom tjesnaca mogli prolaziti prekooceanski brodovi.

Ovakvi ogromni projekti iziskuju složene sustave osiguranja, ali i mnogo rada na planiranju očuvanja okoliša. Naročito veliku pažnju trebalo je posvetiti tome kako će u proljeće most utjecati na kretanje leda tjesnacem. Svako nakupljanje leda moglo bi izazvati promjene u kopnenim i morskim staništima, pa čak i utjecati na ribarstvo. Čak je i mulj s morskog dna prebačen na pomno izabrana mjesta kako bi se stvorila nova staništa za jastoge.

U vezi s nakupljanjem leda vrlo je značajno to što su oko svakog stupa mosta, u razini mora, postavljeni bakreni ledobrani, ili ledolomi, u obliku čunja. (Vidi skicu na 18. stranici.) Čemu oni služe? Kada led nošen strujom dođe do ledobrana, po skliskom se bakru diže uvis sve dok ne pukne pod pritiskom vlastite težine. Tada padne natrag u more i odlazi dalje nošen strujom. Da bi se nakupljanje leda koji prolazi tjesnacem svelo na najmanju moguću mjeru, stupovi su postavljeni u razmaku od oko 250 metara.

Veličina dijelova mosta uistinu je impozantna. Inače, most se sastoji od četiri osnovna  elementa: (1) temelja stupa, koji se postavlja na dno tjesnaca na unaprijed pripremljene temelje i visinom dopire do razine mora, (2) stupa, koji se postavlja na temelj stupa, (3) konzolnog dijela glavnog nosača, koji leži na stupu i (4) grednog dijela nosača oslonjenog na konzole. (Vidi gornju skicu.) U izgradnji mosta sudjelovalo je preko 6 000 radnika, a preko 80 posto posla obavljeno je na kopnu, u “ogromnom postrojenju površine 60 hektara”. Komad po komad, dijelove se transportiralo do gradilišta na moru, gdje su montirani.

Dovršeni konzolni dijelovi glavnog nosača mosta dugački su čak 192 metra. ‘Kako je nešto tako veliko uopće moguće pomaknuti?’ možda se pitate. Pomoću transportne platforme. Ona vas, dok je promatrate na djelu, podsjeća na mrava koji na svojim leđima nosi teret višestruko veći od sebe. A kako i ne bi, kada svaki konzolni dio glavnog nosača teži 7 500 tona! No s obzirom na to da se ta transportna platforma kreće po željeznim tračnicama brzinom od svega tri metra u minuti, nema sumnje da nije nikakav šampion u brzini. Nimalo ne iznenađuje da su dvije transportne platforme koje su poslužile u izgradnji ovog mosta prozvane Kornjača i Jastog!

No kako se ta dva “mrava” nisu mogla kretati po moru, u pomoć im je pristigla plovna katamaranska dizalica visoka 102 metra. Jedan je novinar tu dizalicu opisao kao “vrlo ružnu napravu s predugačkim vratom i čudovišno dugačkim stopalima”, no koja se kreće “gracioznošću labuda”. Ova dizalica, koja je izrađena 1990. za potrebe izgradnje mosta koji spaja danske otoke Fyn i Sjaelland, osposobljena je za rad i dopremljena čak iz Dunkerquea u Francuskoj. Mada zvuči nevjerojatno, ovaj plovni objekt za dizanje teških tereta “može podići teret koji odgovara težini trideset Boeinga 737 i na otvorenom moru upravljati njime preciznošću kirurga”. Budući da se njime upravljalo pomoću satelitskog globalnog sustava za pozicioniranje, konzolni dijelovi glavnog nosača i svi drugi dijelovi mosta postavljeni su na svoje mjesto uz  odstupanja od samo dva centimetra. (Vidi fotografiju na 18. stranici.)

Novi most vidljiv je simbol napretka. Međutim, neki se još uvijek pitaju kakve će sve promjene on izazvati u budućnosti. Premda je od njegovog puštanja u promet proteklo već sedam godina, još je uvijek rano govoriti o tome, naročito o njegovom utjecaju na okoliš. Jedan znanstvenik koji izučava jastoge izjavio je 2002. da most, po svemu sudeći, nije nanio nikakvu štetu populaciji jastoga. Također je rekao: “Zadnjih pet godina zabilježeno je izuzetno povećanje populacije grebenskih rakova.” A kako most utječe na turizam?

U posljednje vrijeme broj turista na otoku porastao je za “nevjerojatnih 61 posto”, stajalo je u jednom izvještaju. Dakako, najviše njih dolazi tijekom ljetnih mjeseci. Nadalje, u razdoblju između 1996. i 2001. zabilježeno je i gotovo dvostruko povećanje izvoza proizvoda s otoka te je smanjena nezaposlenost. No s druge strane, mnogi koji su nekada radili na trajektima koji su plovili između kopna i otoka sada zarađuju daleko manje. Ima i onih koji se žale na visoku mostarinu. No, kako neki znaju reći, svaki napredak ima svoju cijenu.

Je li zbog lakšeg pristupa kopnu otok izgubio nešto od svojih draži? Možda se neki koji na ovaj otok dolaze kako bi uživali u njegovom miru pitaju hoće li pronaći spas od užurbanog tempa života koji vlada na kopnu kad opet posjete nedirnutu prirodu i pješčane dine Abegweita (“kolijevke usred valova”, kako su pripadnici naroda Micmac nazivali svoj otok).

Most konfederacije uistinu je veličanstven graditeljski pothvat. No hoće li vozači zaspati za volanom tijekom kratke vožnje njime? Teško da bi im se takvo što moglo dogoditi. Izduženi oblik slova S koji ima most pomaže im da ostanu budni kako bi uživali u vožnji. Možda ovaj most potakne i vas da posjetite ovaj idilični “Vrt zaljeva”, bez obzira na to sviđa li vam se knjiga Anne od zelenih zabata ili ne.