ENGLESKA kraljica Elizabeta I naredila je da se uz hranu na kraljevskom stolu servira i začin pripravljen od te biljke. Francuski kralj Karlo VI sjedio je na jastucima punjenim njome, a engleska kraljica Viktorija stavljala ju je u vodu za kupanje. Koja je to biljka plijenila toliku pažnju kraljeva i kraljica? Mirisni grm po imenu lavanda. Svatko tko je ikada stajao usred polja ljubičaste lavande razumjet će zbog čega su mnogi očarani tom aromatičnom biljkom.

Postoji preko 30 vrsta lavande. Ta otporna biljka uspijeva u raznim klimatskim uvjetima — na hladnim francuskim Alpama i u sušnim, vrućim predjelima Bliskog istoka. Botaničko ime ove biljke, Lavandula, dolazi od latinske riječi lavare, što znači “prati”. To je ime vezano za običaj starih Rimljana, koji su u vodu za kupanje radi mirisa znali dodati lavandino ulje.

Lavandu se još pred gotovo 2 000 godina koristilo u ljekovite svrhe. U srednjem vijeku bila je jedan od najvažnijih sastojaka pripravka protiv kuge zvanog ocat “četiri lopova”. Taj je naziv ocat vjerojatno dobio po tome što su se njime prali lopovi koji su pljačkali grobove umrlih od kuge. Premda je to bilo vrlo riskantno, čini se da su ti lopovi rijetko kad oboljeli od kuge.

Travari u 16. stoljeću tvrdili su da lavanda ne liječi samo prehladu i glavobolju već i paralizu udova te neurozu. Također su vjerovali da nošenje kape od lavande povećava inteligenciju. Ne tako davno, za vrijeme Prvog svjetskog rata, neke su zemlje tražile od svojih građana da skupljaju lavandu koja je rasla u njihovim vrtovima jer se ulje dobiveno od te biljke koristilo za previjanje rana vojnika.

Izgleda da neka lavandina ulja, naročito ono koje se dobiva od Lavandule angustifolie, djeluju na razne vrste bakterija i gljivica. Neki istraživači čak kažu da bi lavandino ulje moglo poslužiti u liječenju infekcija koje uzrokuju  bakterije otporne na antibiotike. “Lavandino ulje uspješno se primjenjuje i u porodništvu”, pisalo je u jednom nedavno objavljenom znanstvenom članku. “Jedno opsežno kliničko ispitivanje pokazalo je da su sve majke koje su [u vodu za kupanje] stavljale lavandino ulje izjavile kako su imale manje tegoba između trećeg i petog dana nakon poroda. (...) Zbog svog općenitog umirujućeg djelovanja lavandino se ulje danas koristi i u mnogim rađaonicama.”

No što možemo reći o ljubavi kraljice Elizabete prema lavandi kao začinu? Je li lavanda uistinu jestiva? “Lavanda je bila omiljeni začin u Engleskoj tudorskog i elizabetinskog doba. Lavandu se posluživalo uz divljač, pečenje i voćne salate, njome se posipalo razna slatka jela ili je se posluživalo kao zasebnu slasticu”, kaže Judyth McLeod u svojoj knjizi Lavender, Sweet Lavender. Neke vrste lavande i danas se koristi kao aromu koju se dodaje keksima, kolačima i sladoledu. No nisu sve vrste lavande tako omiljene — naročito ne među kukcima. Zapravo, “lavandino ulje te prašak od lišća i cvjetova te biljke mogu poslužiti i kao pesticid, budući da miris lavande tjera grinje, žitne žiške, biljne uši i suknene moljce”, stoji u jednom izvještaju.

Posljednjih desetljeća lavanda ponovno osvaja svijet. Danas se tu biljku uzgaja u Australiji, Europi, Japanu, na Novom Zelandu i u Sjevernoj Americi. “Lavanda je poput vina”, kaže Byron, mladi vrtlar koji vodi brigu o 10 hektara zemljišta zasađenog lavandom u jugoistočnoj Victoriji (Australija). “Budući da na kemijski sastav lavandinog ulja utječu tlo i podneblje, ulje dobiveno od iste vrste lavande razlikovat će se ovisno o području na kojem raste. Na krajnji proizvod mogu utjecati čak i vrijeme berbe te način na koji se lavanda bere.”

Za razliku od vina, lavandino ulje ne dobiva se prešanjem, već destilacijom. Byron objašnjava: “Potrebno je oko 250 kilograma lavande da bi se dobilo litru ulja. Svježe narezani cvjetovi, grančice i listovi stave se u veliki metalni kotao i čvrsto pritisnu. Zatim se kroz dno kotla pušta paru, uslijed čega biljka ispušta ulje. Para i ulje prolaze kroz kondenzator, gdje se kondenziraju i nakon toga dospijevaju u posudu u kojoj se ulje odvoji od vode i ispliva na površinu. Nakon toga ulje se skupi i pohranjuje u posude koje su iznutra obložene keramikom, gdje mora odstajati nekoliko mjeseci.”

Lavandino ulje koje se proizvodi na plantaži na kojoj radi Byron koristi se u proizvodnji sapuna, krema i svijeća. Cvjetove lavande reže se i prodaje svježe ili sušene, a cvjetne glavice vrlo su traženi sastojak u mješavini suhog mirisavog bilja. Svake godine tisuće turista dođu na ovu plantažu kako bi kušale razne slastice s okusom lavande ili uživale u pogledu na polja lavande i njenom mirisu. Tim oduševljenim posjetiocima Byron često zna reći: “Mi ne proizvodimo ulje; mi ga samo ekstrahiramo. Taj dar našim osjetilima djelo je onoga tko je stvorio tu biljku.”