Risovi su od davnine poznati po svom oštrom vidu i brzim refleksima. Za osobu koja je pronicljiva Španjolci znaju reći da ima “oči risa”. Nažalost, iberski ris (Lynx pardinus) danas je poznat po još nečem, što nema nikakve veze s njegovim vidom ili pronicljivosti. On je “najugroženija vrsta mačaka na svijetu”. *

Nekada davno iberski ris bio je rasprostranjen diljem čitavog Portugala i Španjolske, a vjerojatno ga je bilo i na francuskom dijelu Pireneja. Danas ih ima još samo na jugozapadnom dijelu Iberskog (Pirenejskog) poluotoka, gdje žive raštrkani u nekoliko skupina. Međutim, samo otprilike dvije od tih skupina dovoljno su brojne da bi se mogle namnožiti i opstati, a ukupan broj risova zastrašujuće brzo opada.

Prema nekim procjenama, iberskih risova sada ima manje od 200. Što je dovelo do tog katastrofalnog smanjenja njihove populacije? Neki kažu kako je najveći krivac tome drastično pomanjkanje zečeva, njihovog glavnog plijena, koje je u nekoliko navrata poharala epidemija miksomatoze. Nadalje, neki risovi završili su kao plijen krivolovaca ili su stradali na cestama, a i njihova se staništa sve više rascjepkava. Svjetska zaklada za divljač nedavno je objavila kako su zbog toga ove životinje, kojih je ionako sve manje, prisiljene živjeti na malim, međusobno odijeljenim područjima.

Premda je za spas ove ugrožene vrste izdvojeno čak 35 milijuna dolara, jedna grupa stručnjaka nedavno je trenutnu situaciju opisala kao “vrlo dramatičnu”. Prema riječima Nicolása Guzmána, koordinatora Nacionalnog plana djelovanja za očuvanje iberskog risa, među nešto manje od 200 životinja koje još žive u divljini ‘samo su 22 do 32 ženke sposobne za parenje. Opstanak ove vrste ovisit će o njima.’ Nažalost, iberski ris samo je jedno od mnoštva prekrasnih stvorenja na Zemlji o kojima bi se moglo ispričati istu ovakvu priču.