IMATE li Bibliju malog formata koju lako držite u ruci? Je li tiskana čitljivim slovima? Možete li u njoj lako pronaći ono što vas zanima? Ako su vaši odgovori potvrdni, onda to uvelike možete zahvaliti Ženevskoj Bibliji iz 1560.

U današnje vrijeme malo ljudi zna za Ženevsku Bibliju. No ona je svojevremeno bila vrlo popularna. Zbog točnosti prijevoda te novina u grafičkom oblikovanju teksta i opremi knjige bila je veoma cijenjena među čitalačkom publikom. Engleski dramatičari Shakespeare i Marlowe koristili su taj prijevod kad su u svojim djelima citirali Bibliju.

No kako to da je taj popularni engleski prijevod Biblije iz 16. stoljeća nastao u Ženevi, švicarskom gradu u kojem se govori francuski? Po čemu je ta Biblija jedinstvena? Zašto je s vremenom pala u zaborav? Kako nam ona i danas koristi?

Ženevska Biblija djelo je grupe učenjaka koji su zbog vjerskog progonstva i opasnosti da budu smaknuti pobjegli iz Engleske nakon što je 1553. Marija Tudor došla na prijestolje. Ženevska protestantska zajednica srdačno je prihvatila te učenjake. Zahvaljujući razvoju tiskarskog zanata i zanimanju ljudi za Bibliju, u Ženevi je cvjetala djelatnost prevođenja i tiskanja Biblije.

Ženevska Biblija, koju su preveli William Whittingham i njegovi suradnici, objavljena je 1560. Ubrzo nakon toga donesena je u Englesku, gdje su je ljudi čitali s velikim zanimanjem. Ženevsku Bibliju bilo je lakše čitati nego Biblije koje su objavljene prije nje. To je bila prva Biblija na engleskom u kojoj je tekst bio podijeljen na retke označene brojevima, kao što je to slučaj kod svih današnjih Biblija. Ženevska Biblija imala je i naslove u zaglavlju stranica — nekoliko ključnih riječi na vrhu svake stranice pomoću kojih je čitalac lakše mogao pronaći tražene retke. Osim toga, ta Biblija nije tiskana masnom goticom (koja je nastala na temelju rukopisnog oblika tog pisma), nego čitljivijim slovima sličnim onima koja se mogu naći u većini današnjih Biblija.

Starije Biblije, koje su bile namijenjene za čitanje u crkvi, tiskane su u velikom formatu, pa su bile nespretne za rukovanje. Format Ženevske Biblije bio je gotovo upola manji, tako da se tu Bibliju moglo lakše čitati i proučavati. Osim toga, ona se mogla nabaviti po znatno nižoj cijeni.

Prevoditelji Ženevske Biblije naročito su pazili na to da vjerno odraze specifična obilježja i smisao izvornog hebrejskog teksta. Božje ime, Jehova, pojavljuje se na nekoliko mjesta, između ostalog u 2. Mojsijevoj 6:3; 17:5 i Psalmu 83:18. Riječi koje je prema mišljenju prevoditelja bilo nužno dodati tiskane su kurzivom, a tekst koji je dodan kako bi se izbjegle gramatičke  nejasnoće pojavljuje se u uglatim zagradama.

U Škotskoj je Ženevska Biblija ubrzo prihvaćena kao službeni prijevod. U Engleskoj je također bila veoma popularna. Smatra se da su je pripadnici engleske puritanske zajednice ponijeli sa sobom kad su 1620. krenuli na čuveno putovanje u Ameriku i potom osnovali prvu koloniju na teritoriju današnjih Sjedinjenih Država. Ženevska Biblija dospjela je i u druge britanske kolonije, među ostalim i u najudaljeniju koloniju, Novi Zeland. Godine 1845. jedan primjerak te Biblije uvršten je u zbirku knjiga guvernera Novog Zelanda Sir Georgea Greya.

Opsežne bilješke koje se mogu naći u Ženevskoj Bibliji jedan su od razloga zbog kojih je ona dugo bila omiljena među čitalačkom publikom. Bilješke su dodane zato što su prevoditelji zaključili da u Bibliji ima redaka koje je teško razumjeti. Te rubne bilješke nisu bile nikakva novost. One se mogu naći i u Tyndaleovom “Novom zavjetu” koji je objavljen 1534. Osim rubnih bilježaka, Ženevska Biblija ima ilustracije, zemljopisne karte i uvodne napomene. Svrha tih dodataka bila je pomoći čitaocima da bolje razumiju ono što čitaju. Na nekim su mjestima bili i listovi s rodoslovljima, kratkim pregledom sadržaja i tekstom u kojem se čitaoce potiče na svakodnevno čitanje Biblije.

Premda su ugledni svećenici Anglikanske crkve priznali da se radi o iznimno kvalitetnom prijevodu, u javnosti su ga kritizirali jer su smatrali da ono što piše u rubnim bilješkama uvelike odstupa od tradicionalnih crkvenih nauka. Matthew Parker, tadašnji nadbiskup od Canterburya, nazvao ih je “mnoštvom neosnovanih primjedbi”. Kralj Jakov I smatrao je da su ti komentari “krajnje neobjektivni, neistiniti i prožeti buntovničkim duhom”. A kako i ne bi kad se u nekima od njih otvoreno pobija tvrdnju da su kraljevi Božji zastupnici na Zemlji i da im je sam Bog dao pravo da vladaju nad drugima!

Godine 1604. engleski kralj Jakov odobrio je izradu novog prijevoda. Nadao se da nakon što taj prijevod bude objavljen više nitko u Engleskoj neće čitati Ženevsku Bibliju. Povjesničar teologije Alister McGrath kaže da je “nesmanjena popularnost Ženevske Biblije bila glavni razlog zbog kojeg prijevod King James nije već u 17. stoljeću postao općeprihvaćeni prijevod”. Ljudi su još dugi niz godina radije čitali Ženevsku Bibliju i ona je ostala službena Biblija u Škotskoj. Nova izdanja te Biblije izlazila su sve do 1644.

U jednoj publikaciji Britanskog i inozemnog biblijskog društva piše: “Analiza Biblije King James iz 1611. pokazuje da je na njene prevoditelje Ženevska Biblija utjecala (...) više nego bilo koji drugi engleski prijevod.” Mnoge novine u grafičkom oblikovanju teksta i načinu prevođenja koje su karakteristične za Ženevsku Bibliju zadržane su i u prijevodu King James.

Premda je prijevod King James s vremenom zamijenio Ženevsku Bibliju, ona ima istaknuto mjesto u povijesti književnosti. Ona je postavila nove standarde prevođenja i grafičkog oblikovanja teksta, a ujedno je bila važna karika u lancu revidiranih izdanja Biblije na engleskom. Pobudila je zanimanje za čitanje i proučavanje Biblije kod mnogih ljudi koji je prije možda nisu mogli nabaviti.

Položivši temelj za nastanak prijevoda King James, Ženevska Biblija doprinijela je tome da su neki biblijski izrazi ušli u književnost i postali sastavni dio engleskog jezika. Premda u današnje vrijeme vrlo malo ljudi zna za Ženevsku Bibliju, ona je ostavila neizbrisiv trag u povijesti pisane riječi.