DJECI je potreban otac koji ih voli, ima vremena za njih i čini sve što može kako bi im pomogao da odrastu u odgovorne, savjesne osobe. No tome se ne pridaje toliko veliku važnost koliko bi trebalo.

Istina, majke rađaju djecu i njihova je uloga u odgoju djece neizmjerno važna. No ukazujući na to da i očevi imaju jednako važnu ulogu u životu djeteta, časopis The Wilson Quarterly navodi: “Uloga oca u obitelji sve više slabi i to je jedan od glavnih uzroka mnogih vrlo uznemiravajućih problema koji pogađaju američko društvo” — a slobodno bismo mogli dodati i cijeli svijet.

Brazilski list Jornal da Tarde pisao je o studiji koja je pokazala kako je problematično ponašanje među mladima — njihova agresivnost, samovolja, nezainteresiranost za školu i ravnodušnost općenito — velikim dijelom posljedica toga što “odrastaju praktički bez oca”. A u svojoj knjizi Gli imperfetti genitori (Nesavršeni roditelji) Marcello Bernardi ističe kako bi za djecu bilo idealno kada bi odrastala uz oba roditelja jer im to omogućava da se normalno razvijaju.

No čak i ako se u obitelji pojave problemi zbog toga što otac ne posvećuje dovoljno pažnje djeci, to ne znači da se ništa ne može poduzeti kako bi se to promijenilo, a odnosi u obitelji poboljšali. Ali kako? Što bi otac trebao učiniti?

Djeci je potrebna obitelj koja im pruža osjećaj sigurnosti, da netko kome je stalo do njih vodi računa o svemu. Kada ta njihova potreba nije zadovoljena, a to je danas često slučaj, to loše utječe na njih. Međutim, situacija nikada nije beznadna, pa čak i ako djeca nemaju oca. Biblija u Psalmu 68:5 (NS) kaže: ‘Otac je djeci bez oca Bog u svetom prebivalištu svojemu.’ *

Iskustvo Lidije, djevojke iz Poljske koju smo spomenuli u prethodnom članku, pokazuje nam da je za sretan obiteljski život ključna Božja pomoć i da tu pomoć možemo dobiti. Kakve su prilike vladale u njenoj obitelji? Kako je obitelj dobila pomoć od Boga?

Lidijin otac Franciszek priznaje da je zanemarivao obitelj kada su djeca bila mala, što je Lidia već spomenula. On kaže: “Nije me zanimalo čime se moja djeca bave. Nikad im nisam pokazivao ljubav, tako da se između nas  nije ni razvila neka prisna veza.” Zbog toga nije ni znao da je Lidia već s 14 godina zajedno s mlađim bratom i sestrom odlazila na razuzdane pijanke, pušila, pila i sudjelovala u tučnjavama.

Kada je Franciszek konačno shvatio u kakvoj su mu djeca neprilici, to ga je toliko šokiralo da je odlučio poduzeti nešto. “Molio sam se Bogu za pomoć”, kaže on. Zanimljivo je da su mu nedugo nakon toga na vrata pokucali Jehovini svjedoci, te su on i žena pristali proučavati Bibliju. S vremenom su počeli primjenjivati ono što su učili. Kako se to odrazilo na djecu?

Franciszek objašnjava: “Primijetili su da sam prestao piti i da sam postao bolji otac. Zbog toga su i sami poželjeli bolje upoznati Jehovine svjedoke. Počeli su proučavati Bibliju i prekinuli veze s lošim društvom.” Njegov sin Rafał kaže za svog oca: “Zavolio sam ga poput prijatelja. Ulična banda kojoj sam pripadao uskoro mi ništa nije značila. Otac i ja bili smo zaokupljeni duhovnim aktivnostima.”

Franciszek je sada starješina u skupštini Jehovinih svjedoka te poklanja veliku pažnju svojoj obitelji i duhovnom napretku svakog njenog člana. Njegova žena i Lidia su pioniri, odnosno propovjednici koji mnogo vremena posvećuju propovijedanju. Rafał i njegova mlađa sestra, Sylwia, marljivo proučavaju Bibliju, komentiraju na kršćanskim sastancima i drugima govore o svojoj vjeri.

Pogledajmo sada što se dogodilo s Luisom, Macareninim ocem. Macarena je dvadesetjednogodišnja djevojka iz Španjolske čije smo riječi citirali u uvodnom članku. Luisov otac bio je alkoholičar, a to je postao i on sam. Kako je Macarena već spomenula, znao je po nekoliko dana otići s prijateljima, a da nitko nije znao gdje je. Povrh toga, sa svojom je ženom postupao kao sa sluškinjom, a ne kao s dragocjenom životnom družicom. Njihov brak samo što se nije raspao, a sve je to ostavilo duboke emocionalne posljedice na Macarenu te njenog mlađeg brata i sestru.

Međutim, Luis je nakon nekog vremena pristao proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. On kaže: “Počeo sam provoditi vrijeme sa ženom i djecom. Razgovarali smo, zajedno smo jeli i proučavali Bibliju. Također smo zajednički obavljali kućanske poslove i provodili slobodno vrijeme.” Macarena kaže: “Počela sam osjećati da imam brižnog oca kojemu je istinski stalo do obitelji.”

No zanimljivo je da Luis nije samo poticao obitelj da služi Bogu već je i sam primjenjivao ono što im je govorio. Napustio je “posao koji mu je donosio veliku zaradu”, objašnjava Macarena, “jer mu je oduzimao puno vremena, a želio se više posvetiti obitelji”. Rezultati su bili izvanredni. “Svojim mi je primjerom pokazao kako mogu sačuvati ‘jednostavno oko’ i duhovne stvari staviti na prvo mjesto”, kaže Macarena. Ona sada služi kao pionir, a njena majka te mlađi brat i sestra aktivni su članovi kršćanske skupštine.

Dakako, djeci je potreban i otac koji prilikom donošenja odluka uzima u obzir njihovu dobrobit. Sin Takeshija Tamure, direktora državnih željeznica u Japanu kojeg smo spomenuli u prethodnom članku, u tinejdžerskim je godinama upao u loše društvo i izgledalo je da srlja u propast. To je bilo 1986, iste godine kad je Takeshi odlučio dati ostavku na mjesto direktora Japanskih državnih željeznica. Što danas, više od 18 godina kasnije, Takeshi misli o toj odluci?

“To je vjerojatno najbolja odluka koju sam ikada donio”, rekao je nedavno. “To što sam provodio više vremena sa sinom i što smo mnogo toga radili zajedno, pa tako i proučavali Bibliju, urodilo je divnim rezultatima. Postali smo prijatelji, a on je napustio loše društvo i prekinuo s lošim navikama.”

Nekoliko godina ranije Takeshijeva žena postala je Jehovin svjedok i svojim je primjernim vladanjem potaknula muža da počne  istraživati Bibliju i posveti više pažnje obitelji. Na kraju su i on te sin i kćerka također postali Jehovini svjedoci. Takeshi i njegov sin sada služe kao starješine, a njegova žena i kćerka su pioniri.

Mnogi su očevi svjesni da zanemaruju svoju djecu, no ne znaju što učiniti. U španjolskom listu La Vanguardia izašao je članak s naslovom: “42 posto roditelja [u Španjolskoj] priznaje da ne zna odgajati svoje tinejdžere.” No isto se može reći za roditelje djece svih uzrasta. Suprotno mišljenju mnogih, i mlađa djeca trebaju privrženog oca koji im poklanja vrijeme i pažnju.

Što još možemo reći o tome što znači biti dobar otac? Tko su najbolji uzori za očeve i što očevi mogu naučiti iz njihovog primjera? Na ta će pitanja biti odgovoreno u zaključnom članku ove serije.