BISTE li voljeli otputovati u prošlost i prošetati gustim stoljetnim šumama koje vrve životom? Je li moguće da takva mjesta još uvijek postoje? Jedan takav reklo bi se nedirnuti komadić raja je Nacionalni park Taï, koji se nalazi u jugozapadnom dijelu Obale Bjelokosti, u blizini granice s Liberijom.

Nacionalni park Taï obuhvaća najveći dio onoga što je ostalo od netaknute tropske kišne šume koja se nekada prostirala područjem današnje Gane, Liberije, Obale Bjelokosti i Sijera Leonea, a to znači više od polovine postojećih kišnih šuma u zapadnoj Africi. Ovaj biološki dragulj opstao je zahvaljujući zaštitnim mjerama koje se provode od 1926. godine. Pođite s nama u razgledavanje bogatog biljnog i životinjskog svijeta ovog parka.

Dok hodamo kroz šumu praćeni pjevom ptica i drekom majmuna, puni divljenja promatramo stoljetna stabla ogromnih debla, koja se uzdižu 60 metara iznad naših glava. Naš nam vodič kaže da preko polovine od 1 300 biljnih vrsta koje rastu na 3 500 četvornih kilometara ovog parka raste isključivo u ovom dijelu zapadne Afrike.

Vegetacija u ovoj šumi vrlo je bujna i raznolika. U ovdašnjoj gustoj šumi rastu mnogobrojne vrste drveća od kojih se dobiva kvalitetno građevno drvo, kao što je mahagonij, ebanovina, dabema i makoré. Dok koračamo preko korijenja, moramo paziti da noge dižemo dovoljno visoko. Neke žile znaju viriti po čitav metar iz zemlje, i to u dužinu od čak 15 metara. To korijenje ponekad posluži kao utočište životinjama koje se tamo sakriju od grabežljivaca koji ih gone ili za vrijeme oluje.

Krošnje čine nepregledni šumski svod, koji je toliko gust da Sunčeva svjetlost ne može doprijeti do tla, pa manje biljke ne mogu rasti. Međutim, to ne smeta lijanama — šumskim povijušama — i epifitima (biljkama čiji je korijen na drveću) da rastu. Budući da se same ne mogu izdići iznad zemlje, neke povijuše penju se po stablima i ovijaju oko njih, a ponekad ih i uguše. Naš nam vodič pokazuje jednu takvu biljku, vogelijevu smokvu, koja se čvrsto ovila oko jednog ogromnog  debla. S vremenom će ta smokva ugušiti stablo.

Park obiluje ljekovitim i jestivim biljkama. Naš nam vodič kaže da pripadnici plemena Kru koru stabla po imenu limba koriste kao lijek protiv malarije. Plodovi jednog drugog stabla sadrže protein koji je više tisuća puta slađi od šećera.

Odjednom visoko iznad naših glava začujemo šuštanje lišća. To velika skupina bučnih dijaninih zamoraca i zamoraca kaluđera skače s grane na granu i glasnim kričanjem oglašava opasnost. Jedan zamorac kaluđer, kojeg prepoznajemo po njegovom komičnom, crno-bijelom licu, zuri u nas, promatrajući nas ništa manje pozorno nego što mi promatramo njega! Razne vrste majmuna i ptica ovdje se mogu najesti do sitosti, gosteći se raznim voćem i orašastim plodovima koji rastu na stablima. Često se na istom stablu može vidjeti i majmune i ptice koji se hrane njegovim plodovima, stvarajući pritom popriličnu galamu.

U parku Taï obitava 50 vrsta sisavaca, a mnoge od njih tipične su za to područje. Ovdje ćete naći bivola i afričkog crnog slona, bonga, crvenu svinju, dujker antilopu, golemu prašumsku svinju, leoparda i patuljastog vodenkonja. Od manjih životinja tu žive cibetke, afričke divlje mačke, genetke, mungosi, ljuskavci i noćni galag.

Naš nam vodič pokazuje mnoštvo životinjskih tragova, primjerice tragove dujkera, odnosno male antilope. U ovoj šumi živi  sedam vrsta dujkera, među kojima su i jentinkov dujker, prugasti dujker i ogilbijev dujker. Vidjeli smo mjesto na kojem su goleme divlje svinje rovale u potrazi za korijenjem i istražili jazbinu golemog ljuskavca, životinje koja se hrani mravima i termitima. Jedan par iskopao je veliku podzemnu jazbinu s dvije prostorije. Svaka od tih podzemnih prostorija dugačka je oko 40, a duboka oko 5 metara. Ljuskavac se hrani noću, kada prevali mnogo kilometara, i potom se pred samu zoru vrati kući. Najprije svojim kandžama koje nalikuju grabljama raskopa termitnjak, a potom ljepljivim jezikom izvlači iz njega kukce.

Naš je vodič spazio grupu čimpanza koje krstare svojim područjem od 20 četvornih kilometara. U parku živi preko 2 000 čimpanza. Čuli smo da te životinje nose sa sobom kamenje i grane kojima razbijaju ljuske oraha i drugih orašastih plodova. Našem oduševljenju nije bilo kraja kad smo otprilike pet metara ispred sebe ugledali čimpanzu kako sjedi na šumskom tlu i granom udara po orahu.

Sljedećeg dana uputili smo se kanuom niz rijeku Hanu. Dok naši vodiči tiho veslaju, usput nam pričaju o pticama na koje nailazimo, a kojih je uistinu mnogo. Čuli smo crnokacigastog kljunorošca, koji je inače poznat po buci koju stvaraju njegova krila dok leti i po prodornom glasanju. U parku Taï živi sedam od mnogo vrsta kljunorožaca, a tu je još i preko 200 vrsta drugih ptica. Među njima su i šest vrsta vodomara te razne vrste sokola, turakoa, papiga, golubova, grlica, fazana,  medosasa i muharica. U parku je čak viđena i narina, rijetka šarena ptica živih boja. Njenog mužjaka krase zelena krila koja se prelijevaju u duginim bojama, crvena prsa i bijelo repno perje. Vidjeli smo još mnoštvo ptica živih boja, kao što su plavi turako, golub Treron [Vinago] australis, afrička siva papiga, plavoprsi vodomar i hadada ibis, kojem posebnu ljepotu daje njegovo perje metalnozelenog sjaja. S pravom se može reći da je park Taï pravi raj za promatrače ptica!

Na riječnoj obali naišli smo na tragove još nekih životinja, primjerice patuljastog vodenkonja — minijaturne verzije običnog vodenkonja. Ova je životinja velika otprilike kao nešto veća svinja. U vodi provodi nešto manje vremena od svog većeg rođaka i nikad se ne kreće u krdu. Živi samo u zapadnoj Africi. Također smo vidjeli nilskog varana, velikog šarenog guštera nalik krokodilu, samo mnogo manjeg. U parku žive 3 vrste krokodila, 34 vrste zmija, mnoštvo različitih guštera i vrlo živahna populacija kukaca, od kojih mnoge tek treba klasificirati.

Nažalost, kišne šume na našem planetu nestaju zastrašujućom brzinom. Drvna industrija i širenje obradivih površina glavna su prijetnja njihovom opstanku. Međutim, utješno je znati da je budućnost našeg planeta u sigurnim rukama samog Stvoritelja (Psalam 96:12, 13).