Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Što je vitiligo?

Što je vitiligo?

▪ Sibongile ponekad šaljivo priča o tome što se dogodilo s njenom kožom. S osmijehom na licu kaže: “Rodila sam se kao crnkinja, a sad ličim na bjelkinju i više ni sama ne znam što sam.” Sibongile ima vitiligo.

Vitiligo je poremećaj koji se javlja kad koža izgubi stanice koje stvaraju pigment. To dovodi do stvaranja bijelih pjega i mrlja na koži. U nekim slučajevima na koži se pojavi samo jedna mrlja i nakon toga stanje se više ne pogoršava. No u drugim slučajevima bijele se mrlje brzo prošire po čitavom tijelu. Kod nekih se osoba može pojaviti oblik vitiliga koji se kroz dugi niz godina polagano širi po tijelu. Vitiligo ne uzrokuje fizičku bol i nije zarazan.

Taj se poremećaj najviše uočava kod tamnoputih ljudi, no on ne mora uvijek biti tako uočljiv. Mnogi ljudi u većoj ili manjoj mjeri gube kožni pigment. Statistički podaci pokazuju da otprilike 1 do 2 posto stanovništva boluje od vitiliga. Taj poremećaj pogađa ljude svih rasa i podjednako je čest kod muškaraca i žena. Njegov uzrok još uvijek je nepoznat.

Premda nema pravog lijeka za vitiligo, postoji više načina na koje se mogu ublažiti njegove posljedice. Naprimjer, kod osoba koje imaju svijetlu put poremećaj je uočljiviji kad zdrava koža potamni od sunčanja. Stoga neki izbjegavaju izlaganje suncu kako bi poremećaj bio što manje uočljiv. Ljudi koji imaju tamniju put mogu koristiti posebne kozmetičke preparate koji prikrivaju razlike u boji kože. Kod nekih osoba koža povoljno reagira na tretman repigmentacije. Taj tretman obuhvaća višemjesečnu terapiju lijekovima i terapiju ultraljubičastim zračenjem. U nekim slučajevima taj je tretman doveo do toga da se na oboljelim dijelovima kože vratila normalna boja. Neke druge osobe odlučuju se za depigmentaciju. Tim se tretmanom pomoću lijekova uništava preostale pigmentne stanice kako bi se dobilo ujednačenu boju kože.

Vitiligo može uzrokovati emocionalnu bol, naročito ako se bijele mrlje pojave na licu. Sibongile priča: “Nedavno me dvoje djece vidjelo i otrčalo vrišteći iz sveg glasa. Drugi se pomalo boje sa mnom razgovarati jer misle da možda imam neku zaraznu bolest ili da je netko bacio urok na mene. Svima bih poručila da se ne trebaju bojati ljudi koji pate od vitiliga. On se ne može prenijeti fizičkim kontaktom niti zrakom.”

Sibongile ne dopušta da je njen zdravstveni problem sprečava u tome da radi ono što jako voli — da kao Jehovin svjedok poučava ljude o Bibliji. Pritom posjećuje ljude u njihovim domovima i razgovara s njima licem u lice. Ona kaže: “Pomirila sam se sa svojim izgledom i sad se bolje osjećam. Radujem se tome što će mi se u Raju, koji je Jehova Bog obećao uspostaviti ovdje na Zemlji, potpuno vratiti boja kože koju sam imala kad sam se rodila (Otkrivenje 21:3-5).

[Slika na stranici 22]

Godine 1967, prije pojave vitiliga