Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Pogled u svijet

Pogled u svijet

Hrane se otpacima

“Nevjerojatno je kako su otpaci postali važan izvor hrane za brojne ptice i sisavce”, kaže biolog Wilfried Meyer. “U nekim područjima o otpacima čak ovisi opstanak nekih vrsta.” Jedno istraživanje koje je provedeno u raznim dijelovima svijeta pokazalo je da se gotovo 70 vrsta ptica i 50 vrsta sisavaca hrani otpacima, izvještava časopis Der Spiegel. Na odlagalištima smeća stvoren je čitav hranidbeni lanac. Toplina koja nastaje truljenjem smeća omogućava množenje kukaca. Tim se kukcima hrane ptice i sitni sisavci, a njih love ptice grabljivice i drugi grabežljivci. Zanimljivo je da nekim pticama koje su po prirodi vrlo plahe uopće ne smeta zaglušujuća buka strojeva za preradu smeća, a ni prisustvo drugih životinja i ljudi.

Ogromni pljačkaši

Izgleda da ljudi nisu jedini pljačkaši na cestama. Prema pisanju lista Bangkok Post, slonovi su također postali pljačkaši. Gladni slonovi koji žive u prašumama istočno od Bangkoka zaustavljaju promet na cestama kojima prolaze kamioni natovareni šećernom trskom te im otimaju dio tereta. Ti slonovi, kojih ima oko 130, žive u rezervatu Ang Lue Nai, no kako je zbog suše usahnulo bilje kojim se hrane, bili su prisiljeni napustiti prašumu u potrazi za hranom. Yoo Senatham, direktor rezervata, rekao je da su neki slonovi počeli tražiti hranu na okolnim plantažama, dok drugi kupe stabljike šećerne trske koje im dobacuju blagonakloni vozači kamiona.

Antibiotici za životinje

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) već dugo vremena upozorava na opasnosti prekomjernog i nepotrebnog davanja antibiotika domaćim životinjama koje uopće nisu bolesne. Prema pisanju španjolskog lista ABC, uobičajeno je da se antibiotici stavljaju u stočnu hranu “kako bi se ubrzalo tovljenje životinja”. Jedno istraživanje koje je nedavno provedeno u Danskoj pokazalo je da uzgoj domaćih životinja može biti profitabilan i bez primjene antibiotika. Kad su uzgajivači prestali stavljati antibiotike u hranu za stoku i perad, troškovi uzgoja pilića ostali su isti, a troškovi uzgoja svinja porasli su za samo 1 posto. WHO je pohvalio inicijativu danskih uzgajivača i potaknuo druge zemlje da poduzmu slične mjere. To bi “ujedno koristilo i zdravlju ljudi”, pišu novine.

Varanje u šahu

“Mnogi šahisti ne poštuju uvijek pravila igre”, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung. O tome svjedoči i slučaj jednog amatera koji je uspio pobijediti šahovskog velemajstora. No, kasnije je ustanovljeno da je ispod duge kose skrivao mikrofon, slušalice i kameru kako bi mogao komunicirati s igračem koji je sjedio za kompjuterom u drugoj prostoriji. Neki drugi igrači znali su otići na toalet, zatvoriti vrata i izvaditi ručno računalo pomoću kojeg su utvrdili koje poteze trebaju odigrati. I šahisti koji igraju putem Interneta ponekad se služe prijevarom. Neki na svom kompjuteru uključe šahovski program dok igraju partiju putem Interneta. Čak je bilo igrača koji su se prijavljivali na turnire pod dva različita imena te su igrali sami protiv sebe — pod jednim bi imenom uvijek izgubili, a pod drugim bi zahvaljujući “pobjedi” napredovali na ljestvici. “Mnogim igračima nije prvenstveno stalo do novčane nagrade”, pišu novine. “U gotovo svim slučajevima motiv je taština, a ne pohlepa.”

Prestar za učenje?

“Među šestogodišnjacima koji prate nastavu [u jednoj osnovnoj školi u kenijskoj provinciji Rift Valley] jedan je učenik za glavu viši od ostalih”, piše nairobijski Daily Nation. Riječ je o 84-godišnjaku koji je nedavno krenuo u prvi razred kako bi naučio čitati jer “želi čitati Bibliju”. On uredno pohađa nastavu premda već ima unuke koji su krenuli u školu nekoliko godina prije njega. “Ljudi mi pričaju što piše u Bibliji, a ja ne znam je li to istina, pa zato želim pročitati Sveto pismo i sam se uvjeriti”, rekao je čovjek u intervjuu za list Nation. U nastojanju da se što bolje prilagodi strogim školskim pravilima, djedica nosi školsku uniformu, a nabavio je i sve potrebne udžbenike te ostali školski pribor. No u nekim situacijama ne mora raditi sve što rade drugi učenici. Kad drugi vježbaju i trče, on se “može lagano razgibavati”.

Katastrofalni potresi 2003.

“Prema podacima američkog Državnog zavoda za geološka istraživanja, godine 2003. u potresima je poginulo više ljudi nego bilo koje druge godine od 1990. do danas, a ukupni broj poginulih bio je 25 puta veći nego 2002”, kaže se u izjavi za tisak koju je objavio spomenuti zavod. “Godine 2002. u čitavom svijetu u potresima je poginulo 1 711 osoba”, dok je prošle godine poginulo 43 819 osoba. Od toga je oko 41 000 osoba poginula u Iranu kad je 26. prosinca grad Bam zadesio potres jačine 6,6 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici. Najjači potres bio je onaj koji je 25. rujna zadesio japanski otok Hokkaido. Bio je to potres jačine 8,3 stupnja. U izvještaju se kaže da “Državni zavod za geološka istraživanja dnevno zabilježi pedesetak potresa (...). U prosjeku se u svijetu svake godine dogodi 18 potresa jačine 7,0 do 7,9 stupnjeva i jedan potres jačine 8,0 ili više stupnjeva. Svake godine u svijetu se dogodi nekoliko milijuna potresa, no mnoge od njih uopće se ne evidentira jer se događaju u dalekim, nenastanjenim područjima ili su vrlo male jačine.”

Zašto ima tako mnogo maloljetnih kriminalaca?

Stručnjaci smatraju da je nesređen obiteljski život glavni uzrok naglog porasta broja maloljetnika koji se bave kriminalom. Kao što je istaknuto u jednom članku južnoafričkog lista Weekend Witness, većinom se radi o djeci razvedenih roditelja i djeci čiji su roditelji zaposleni te su “previše zauzeti raznim obavezama, preumorni ili imaju premalo vremena” da bi im posvećivali pažnju. Dr. Irma Labuschagne, koja se bavi kriminologijom, kaže da mnogi tinejdžeri uopće nemaju predodžbu o tome kako izgleda normalan obiteljski život te “čeznu za ljubavlju i priznanjem”. Budući da ljubav i priznanje ne nalaze u obitelji, traže ih negdje drugdje te postaju lak plijen bandi kriminalaca koje im pružaju osjećaj da nekamo pripadaju. Roditelji su “toliko zaokupljeni težnjom za ugledom, uspjehom i bogatstvom da ne znaju što se događa u životu drugih članova njihove obitelji”, kaže psihologinja dr. Cecelia Jansen. Dr. Labuschagne i dr. Jansen zalažu se za “povratak tradicionalnim obiteljskim vrijednostima”, pišu novine. U zaključku članka piše: “Nema zamjene za skladnu, sretnu i normalnu obitelj.”