U LJETO 2003. tisuće ljudi diljem Europe umrlo je od posljedica jednog od najsnažnijih valova vrućine koji su u posljednjih 60 godina zahvatili taj kontinent. Većinom su to bili ljudi starije dobi. Neki su umrli prepušteni sami sebi, dok im je obitelj bila na odmoru, a neki navodno uslijed nemara ili nedovoljne brige preopterećenog bolničkog osoblja ili osoblja u domovima za ostarjele i nemoćne. List Le Parisien izvijestio je kako samo u Parizu nitko nije tražio 450 umrlih osoba. U tom je listu u vezi s onima koji su umrli sami i zaboravljeni postavljeno pitanje: “U kakvom to svijetu živimo kada zaboravljamo svoje očeve, majke, bake i djedove?”

U svijetu u kojem broj osoba starijih od 65 godina raste dosad nezapamćenom brzinom od 795 000 na mjesec, briga za ostarjele postala je jedan od najvećih problema današnjice. “Svjetsko stanovništvo stari brže nego ikad, zbog čega ćemo morati više pažnje posvetiti rješavanju problema, ali i zadovoljavanju potreba sve brojnije starije populacije u pojedinim zemljama”, rekla je Nancy Gordon, zamjenica direktora američkog Zavoda za demografsku statistiku.

Naš Stvoritelj također pokazuje brigu za ostarjele. Ustvari, njegova nam Riječ, Biblija, govori kako se trebamo ophoditi s njima.

Božji Zakon koji je dan preko Mojsija pokazivao je da ostarjele treba poštovati. U njemu je stajalo: “Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo” (3. Mojsijeva 19:32). Oni koji su obožavali Boga i bili mu poslušni pred ostarjelima su trebali ‘ustati’ iz dva razloga: (1) iz poštovanja prema njima i (2) iz strahopoštovanja prema Bogu. To nam pokazuje da je ostarjelima pripadalo posebno mjesto u narodu te da su ih drugi trebali cijeniti i iskazivati im čast (Priče Salamunove 16:31; 23:22).

Premda kršćani danas nisu pod Mojsijevim zakonom, načela iznesena u njemu otkrivaju nam kako Jehova gleda na ostarjele, dajući nam jasno do znanja da su mu važni i da ih vrlo cijeni. Toga su bili svjesni i članovi kršćanske skupštine u prvom stoljeću. Dokaze za to nalazimo već u biblijskoj knjizi Djela apostolska. U to je vrijeme među kršćanima u Jeruzalemu bilo siromašnih udovica. Nema sumnje da su neke od njih bile vrlo stare. Apostoli su postavili sedam “ljudi koji imaju dobro svjedočanstvo” da vode računa o tome da te žene svaki dan uredno dobiju hranu, čime su pokazali da briga za ostarjele spada u ‘potreban posao’ skupštine (Djela apostolska 6:1-7).

I apostol Pavao je pokazao da se to isto načelo — “pred sijedom glavom ustani” — treba primjenjivati unutar kršćanske skupštine. Mladom kršćanskom nadgledniku Timoteju rekao je: ‘Nemoj oštro kritizirati starijeg čovjeka. Naprotiv, savjetuj ga kao oca, a starije žene kao majke’ (1. Timoteju 5:1, 2). Premda je mladi Timotej imao određenu mjeru autoriteta nad ostarjelim kršćanima, rečeno mu je da ne kritizira ostarjele muževe, već da se  s njima ophodi s poštovanjem, kao što bi se ophodio s ocem. Na isti je način trebao pokazivati poštovanje i prema ostarjelim ženama u skupštini. Time je apostol Pavao zapravo savjetovao Timoteja, a u širem smislu i sve članove kršćanske skupštine, da ‘ustanu pred sijedom glavom’.

Dakako, bogobojaznim muževima i ženama nije potreban zakon da bi cijenili i poštovali ostarjele. Razmotrimo to na biblijskom primjeru Josipa, koji nije štedio truda da ostarjelog oca Jakova, koji je tada imao 130 godina, dovede u Egipat kako bi ga zaštitio od velike gladi. Kad je nakon više od 20 godina ponovno ugledao svog oca, Josip mu je odmah ‘pao oko vrata i plakao dugo o vratu njegovu’ (1. Mojsijeva 46:29). Tako je Josip, još davno prije nego što je takvo ophođenje s ostarjelima postalo zakonom obavezno u Izraelu, pokazao da Bog želi da se prema ostarjelima postupa suosjećajno i s dubokim poštovanjem.

I sam je Isus tijekom svoje službe pokazivao brigu za ostarjele. Snažno je osudio vjerske vođe koji su se prikazivali pravednima, a zbog vjerske su predaje zanemarivali svoje ostarjele roditelje (Matej 15:3-9). On se s puno ljubavi brinuo i za svoju majku. Dok je na mučeničkom stupu trpio strašnu bol, zadužio je svog dragog apostola Ivana da se brine o njegovoj postarijoj majci (Ivan 19:26, 27).

Psalmist se molio: “Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti” (Psalam 71:9). Bog ne ‘odbacuje’ svoje vjerne sluge čak ni onda kad bi oni sami mogli smatrati da mu više nisu ni od kakve koristi. Psalmist nije osjećao da ga je Jehova napustio, već je bio svjestan potrebe da se u poodmaklim godinama još više oslanja na svog Tvorca. Onima koji mu pokazuju takvu odanost Jehova pruža podršku čitav život (Psalam 18:25). Često to čini preko sukršćana.

Sve dosad navedeno jasno pokazuje da svi oni koji žele poštovati Jehovu moraju poštovati i ostarjele. Ostarjeli su vrlo dragocjeni u očima našeg Stvoritelja. A budući da smo svi mi stvoreni na njegovu sliku, uvijek bismo trebali odražavati njegov stav prema ‘sijedoj kosi’ (Psalam 71:18).