TRUDNOĆA među tinejdžerkama problem je u čitavom svijetu. No tragični razmjeri tog problema najviše dolaze do izražaja kad se sagleda kakve sve posljedice to ostavlja na uplašenu mladu djevojku. Čak i u najboljem slučaju njen će se život drastično promijeniti, a to se neće snažno odraziti samo na nju nego i na njenu obitelj i prijatelje.

Tinejdžeri su u razdoblju života koje Biblija naziva “cvijet mladosti”, a to je vrijeme kada su seksualne želje često najizraženije (1. Korinćanima 7:36). Ipak, problem trudnoće među tinejdžerkama nije samo posljedica nekorištenja kontracepcije. Cjelokupna situacija upućuje na to da je taj problem posljedica daleko složenijih društvenih, ali i emocionalnih faktora.

Istraživanja pokazuju da su mnoge djevojke koje u tinejdžerskim godinama postanu majke djeca razvedenih roditelja. “Čitav sam život čeznula za time da imam pravu obitelj”, često se čuje od mnogih trudnih tinejdžerki. To pokazuje da su nesređeni obiteljski odnosi nešto što pogoduje pojavi tog problema. Jedan opsežan program koji je pokrenut sa svrhom pružanja pomoći tinejdžerkama koje su postale majke pokazao je da te mlade djevojke često imaju “loš odnos s majkama i nikakav odnos s očevima”. Anita, koja je postala majka s 18 godina, sjeća se kako je unatoč tome što je njena samohrana majka naporno radila kako bi joj osigurala ono što joj je bilo potrebno, ipak osjećala emocionalnu prazninu jer nije imala oca.

Silovanje je još jedan uzrok zbog kojeg neke djevojke rano postanu majke. Kod nekih silovanje uzrokuje emocionalnu bol koja se tek kasnije manifestira u vidu destruktivnog ponašanja. Naprimjer, Jasmine je imala 15 godina kad je silovana. “Nakon toga”, kaže ona, “nisam marila da li svojim ponašanjem štetim samoj sebi. Zatrudnjela sam s 19 godina.” Seksualno zlostavljanje može izazvati i osjećaj bezvrijednosti. “Uvijek sam se osjećala krajnje bezvrijedno”, tužno priča Jasmine. I Anita je doživjela nešto slično: “Od moje 7. do 11. godine seksualno me zlostavljao jedan tinejdžer. Samu sam sebe mrzila zbog toga jer sam mislila da sam sama kriva za to što mi se događa.” Anita je zatrudnjela kad je imala 17 godina.

S druge pak strane, neke su djevojke žrtve vlastite samouvjerenosti i znatiželje. Nicole, koju smo citirali u prethodnom članku, priznaje: “Mislila sam da sve znam i da sve mogu. Nažalost, pokazalo se da mogu dobiti  i dijete.” Carol, koja je također kao vrlo mlada rodila vanbračno dijete, u spolne se odnose upustila iz puke znatiželje. Ona kaže: “Mislila sam da nešto propuštam.”

Još jedan uzrok koji možemo navesti jest to što mladi često nisu svjesni posljedica stupanja u spolne odnose. Sociolozi Karen Rowlingson i Stephen McKay navode kako neki mladi u Velikoj Britaniji ‘zapravo ne znaju što očekuju od veze i kako dolazi do trudnoće’. Neki mladi kao da ne shvaćaju vezu između seksa i trudnoće. U jednoj su anketi mnoge tinejdžerke koje su postale majke izjavile kako su bile “šokirane odnosno iznenađene kad su saznale da su trudne, pa čak i one koje nisu koristile nikakvu zaštitu”.

Pa ipak, problem trudnoće među tinejdžerkama ipak je najvećim dijelom posljedica promjene stava ljudi prema seksu. Živimo u vremenu kada su ljudi “ljubitelji užitaka umjesto ljubitelji Boga” (2. Timoteju 3:1-4). Dvije australske istraživačice Ailsa Burns i Cath Scott kažu kako je “u društvu, na području religije i na ekonomskom planu sve manje toga što bi [tinejdžere] sprečavalo da se upuste u spolne odnose izvan braka”. Imati vanbračno dijete više nije sramota kao nekad. Dapače, u nekim dijelovima svijeta tinejdžerke su vrlo ponosne na sebe kad dobiju dijete, smatrajući to nekim osobnim uspjehom ili postignućem u životu!

Život tinejdžerki koje postanu majke uvelike se razlikuje od života o kakvom maštaju mladi. Mlade djevojke obično dožive pravu traumu nakon što saznaju da su trudne. Mnoge priznaju da su šokirane i preneražene. “Njihove su uobičajene reakcije gnjev, osjećaj krivnje i odbijanje da se suoče s istinom”, kažu u organizaciji American Academy of Child and Adolescent Psychiatry. No nijekati trudnoću može biti opasno za djevojku jer je to može odvratiti od toga da zatraži potrebnu liječničku pomoć.

“Strašno sam se uplašila”, kaže Elvenia, prisjećajući se trenutka kad se morala suočiti s posljedicama svoje “avanture”. Mnoge trudne djevojke nemaju nikoga kome bi se povjerile ili ih je previše stid da bi nekome rekle što im se dogodilo. Stoga ne iznenađuje da mnoge od njih shrva osjećaj krivnje i strah. Mnoge zbog toga upadnu u tešku depresiju. “Nije mi bilo stalo do života. Bilo mi je svejedno jesam li živa ili mrtva”, kaže Jasmine. *

No bez obzira na to kako djevojka ispočetka reagirala, s vremenom ipak mora donijeti niz dalekosežnih odluka koje se tiču nje same, ali i djeteta. Što tim mladim djevojkama može pomoći da donesu mudre odluke? O tome će biti govora u sljedećem članku.