STOTINJAK kilometara od središnjeg dijela zapadne obale Meksika nalazi se arhipelag Islas Marías. * Na otoku María Madre, koji pripada tom tihooceanskom arhipelagu, od 1905. nalazi se meksička kažnjenička kolonija. Nekad je progon na taj otok bio kazna koja je utjerivala strah u kosti, no danas zatvorenici koji su poznati po dobrom vladanju čak mogu zatražiti da ih se prebaci na taj otok!

Tamo se nekim zatvorenicima dopušta da žive sa svojom obitelji. Umjesto da žive u zatvorskim ćelijama s rešetkama, zatvorenici žive u malim kućama. U naseljima u kojima žive zatvorenici pruža se mogućnost korištenja mnogih pogodnosti koje se nude u svakom drugom manjem mjestu. Zatvorenici putem telefona, telegrama, televizije i pošte održavaju vezu s vanjskim svijetom. Njihova djeca mogu na otoku završiti osnovnu školu, no nakon toga moraju se vratiti na kopno kako bi nastavili školovanje. Premda se pristup otoku strogo kontrolira, svaki tjedan dolazi brod ratne mornarice koji doprema hranu i druge potrepštine te prevozi posjetitelje.

A kako se zatvorenicima pomaže da se promijene? Zatvorenici — koji sebe nazivaju colonos, ili doseljenici — imaju posao koji moraju raditi nekoliko sati na dan. To im kasnije pomaže da se priviknu na život izvan zatvora. Osim toga, tako se zarađuje dio novca koji je potreban za uzdržavanje zatvorenika. U slobodno vrijeme colonosi se mogu baviti raznim aktivnostima. Naprimjer, mogu obrađivati vrt ili se baviti izradom i prodajom rukotvorina. No to ne znači da u toj kažnjeničkoj koloniji nema nikakvih strogih pravila ni ograničenja. U pet sati ujutro svi zatvorenici moraju doći na jutarnju prozivku, a iza devet sati navečer nitko ne smije izlaziti iz kuće.

Godine 1985. jedan colono kojem su neki članovi obitelji bili Jehovini svjedoci zatražio je duhovnu pomoć. S njim je putem pisama započet biblijski studij. S vremenom su i neki drugi počeli proučavati Bibliju te održavati kršćanske sastanke. Nakon što su dobili dozvolu od nadležnih državnih organa, Jehovini svjedoci počeli su redovito dolaziti na otok iz grada Mazatlána, koji se nalazi na kopnu. Putovali bi cijelu noć, a putovanje bi ukupno trajalo 13 sati. S vremenom je četrdesetak zatvorenika upoznalo istinu iz Božje Riječi, krstilo se i nakon odsluženja kazne bilo  pušteno na slobodu. Trenutno na otoku ima 6 krštenih Jehovinih svjedoka, a kršćanske sastanke pohađa u prosjeku 25 osoba.

Vlasti veoma cijene trud Jehovinih svjedoka. Osim toga, svi pokazuju poštovanje prema zatvorenicima koji su postali Jehovini svjedoci. Razgovarajući s jednim Jehovinim svjedokom koji je došao u posjet, zamjenik direktora zatvora nedavno je rekao: “Zaista je lijepo to što ste i vi zainteresirani za dobrobit zatvorenika kako u fizičkom tako i moralnom pogledu te da vam je iskreno stalo do njih! Imate našu punu podršku.” Zatim je rekao da bi mogao dati obnoviti kuću u kojoj braća održavaju sastanke.

Jedan kršteni Jehovin svjedok koji je u zatvoru već deset godina rekao je: “Kad me braća koja nam dođu u posjet pitaju da li bih želio otići, kažem im da želim i dalje ovdje služiti. Smatram da je to područje na kojem trebam propovijedati jer ovdje postoji velika potreba. Naravno, volio bih da mogu ići na kongrese i družiti se sa svojom kršćanskom braćom.” On bi zbog dobrog vladanja sljedeće godine trebao biti pušten iz zatvora.

Ovdašnji kazneno-popravni sustav navodno je i prije u određenoj mjeri uspijevao pomoći zatvorenicima da se promijene. Međutim, poruka o Kraljevstvu donijela je zatvorenicima pravu duhovnu slobodu i pomogla im da se istinski promijene. Ta je poruka omogućila “oslobođenje zarobljenicima” i “otvaranje očiju zatočenima” (Luka 4:18; Izaija 61:1, NS).