DUGI niz godina otac moje majke, kao i njegov otac prije njega, bio je duhovni vođa plemena Kikapu, koje pripada Vodenom klanu Indijanaca iz Oklahome. Kad je moj djed umro bez muškog nasljednika, 12 plemenskih poglavica odlučilo je da najstariji sin najstarije kćeri preminulog duhovnog vođe zauzme njegovo mjesto. Ja sam bio taj sin.

Bilo je uobičajeno da novi duhovni vođa preuzme tu ulogu kad navrši 30 godina, no prije toga morao je neko vrijeme postiti. Za vrijeme posta imao bi vizije ili bi na neki drugi način bio prosvijetljen kako bi mogao preuzeti ulogu duhovnog vođe. Ja sam od malih nogu bio upoznat s tradicionalnom religijom plemena Kikapu. Naslijedio sam obrednu odoru i Mi-šon, ili sveti svežanj. To je zbirka predmeta koji se koriste pri vršenju obreda, a umotani su u životinjsku kožu. Svežanj je dugačak oko pola metra, a zbog svog jajastog oblika podsjeća na loptu za ragbi. Puno sam vremena proveo u najsvetijem dijelu svetog šatora, gdje sam slušao objave koje su poglavice dobivali iz duhovnog svijeta. Tako sam još kao dječak postao novi duhovni vođa plemena Kikapu.

Sve me se to duboko dojmilo. Budući da nijedna tajna nije bila sačuvana u pismenom obliku, u to sam vrijeme samo ja bio upoznat s vjerskim poukama koje su se prenosile s koljena na koljeno. Da sam poslušao ono što su mi govorili poglavice, ostao bih živjeti u svom plemenu te bih do današnjeg dana bio duhovni vođa.

Međutim, otišao sam na školovanje u Kansas. Poglavice su bili zabrinuti jer su se bojali da se više nikad neću vratiti iz “svijeta bijelog čovjeka”. Po završetku školovanja otišao sam u Los Angeles (Kalifornija), gdje sam ponovno sreo Diane, djevojku u koju  sam bio zaljubljen još u djetinjstvu. Njeno indijansko ime bilo je Tu-No-Tak-Kva, što znači “medvjed koji se okreće”, a pripadala je Klanu medvjeda. Naše majke i djedovi dugo su vremena bili prijatelji. Vjenčali smo se u rujnu 1956. Diane je također potjecala iz obitelji u kojoj se držalo do duhovnih vrijednosti. Njen je djed uveo kult pejotla u plemenu Kikapu. (Vidi okvir na 22. stranici.)

U današnje vrijeme kult pejotla raširen je među mnogim indijanskim plemenima. Quanah Parker (oko 1845-1911), duhovni vođa i poglavica plemena Komanči Kvahadi, “odigrao je važnu ulogu u razvoju i širenju kulta pejotla u područjima u kojima žive Indijanci” (The Encyclopedia of Native American Religions). Time što je oduševljeno govorio o halucinogenim svojstvima i navodnoj ljekovitosti kaktusa pejotla, pridobio je pripadnike mnogih indijanskih plemena s područja Sjeverne Amerike. Tako je u plemenu Kikapu, kao i u nekim drugim plemenima, istovremeno postojala tradicionalna indijanska religija te kult pejotla.

Dok sam živio u okolici Los Angelesa, postao sam vrlo aktivan član nekih indijanskih udruženja i organizacija, a u nekima sam čak postao predsjednik. Među njima su bili Drum and Feather Club, Indijansko kuglačko udruženje i Indijanski državni sportski savez. Također sam bio član uprave Indijanskog centra u Los Angelesu.

Upoznao sam i neke slavne osobe iz Hollywooda. Među njima su bili Iron Eyes Cody, poznat po televizijskim reportažama o ekologiji, te Jay Silverheels, koji je glumio Indijanca po imenu Tonto u seriji The Lone Ranger. Najistaknutiji filmovi u kojima sam glumio bili su Davey Crocket s Fessom Parkerom te Šerif na divljem zapadu s Deanom Martinom i Jerryem Lewisom.

Diane i ja radili smo neko vrijeme u Disneylandu. Ja sam po cijele dane nastupao u desetominutnim skečevima koji su se ponavljali svakog sata. Diane s osmijehom na licu kaže: “Sve što sam morala napraviti bilo je odjenuti se kao Indijanka i cijeli dan hodati kroz mnoštvo ‘glumeći’ Indijanku.”

Godine 1962. Diane je došla u kontakt s jednom ženom koja je bila Jehovin svjedok i koja joj je dala neku brošuricu. Ta ju je žena uvijek iznova posjećivala, no Diane se stalno ispričavala i govorila da je ne može primiti. Kad ju je pitala želi li da je prestane posjećivati, Diane je pomislila: ‘Da, želim!’ No iz pristojnosti je rekla: ‘Ma, ne! Samo vi dođite!’ Tako ju je žena nastavila posjećivati. Diane mi je uvijek pričala što je naučila. Ponekad bi mi zaboravila ispričati kako je prošao posjet, no ja bih je tada upitao: “Je li bila ona žena? Što je rekla?”

Jednom prilikom gospođa je rekla Diane da će se u Los Angelesu održati sastanak Jehovinih svjedoka na  kojem će biti izneseno jedno posebno predavanje. Ponudila se da čuva naše četvero djece kako bismo mi mogli otići na predavanje. Misleći kako ja sigurno ne bih išao na to predavanje, Diane mi ga nije ni spomenula. No budući da ju je Jehovina svjedokinja uporno podsjećala da mi kaže za predavanje, Diane je ipak to učinila. Na njeno iznenađenje, rekao sam: “Hoćeš reći da će ona ostati ovdje kako bi čuvala i hranila našu djecu? Ta bjelkinja?”

Tako smo 1969. prvi put otišli na sastanak. Nisam razumio sve što se govorilo s podija. No veoma me se dojmio način na koji je taj sastanak bio organiziran. Zadivio sam se vidjevši kako je zahvaljujući radu volontera u kratkoj podnevnoj pauzi bilo nahranjeno 20 000 ljudi. Također sam primijetio da među prisutnima nema rasnih predrasuda te da crnci i bijelci zovu jedni druge braćom i sestrama.

U kolovozu 1969. Jehovini svjedoci počeli su sa mnom biblijski studij na temelju knjige Istina koja vodi do vječnog života. * Moram priznati da sam na proučavanje Biblije pristao iz krivih motiva. Bio sam član nekoliko udruženja Indijanaca i znao sam da bih mogao ostvariti uspješnu političku karijeru. Kad sam primijetio da političari citiraju Bibliju, pomislio sam da je dobro poznaju, pa sam smatrao da bih i ja trebao upoznati Bibliju. No danas shvaćam da mnogi od njih zapravo vrlo slabo poznaju Božju Riječ.

Kad sam počeo proučavati Bibliju, brzo sam napredovao. Istupio sam iz svih udruženja i organizacija kojima sam pripadao i znao sam da moram prekinuti veze sa svojom nekadašnjom indijanskom religijom. Sjećam se kako sam odlučio napisati pismo u kojem bih objasnio da više ne želim pripadati toj religiji. Na vrhu lista napisao sam datum te sam počeo pismo s “Dragi”, a zatim sam stao i dugo razmišljao na koga bih trebao nasloviti  pismo. Na koncu sam shvatio da bih ga trebao uputiti tradicionalnom duhovnom vođi, a to sam bio ja! Brzo sam riješio taj problem, napisavši: “Draga mama.” Zatim sam u pismu obavijestio svoju majku da više ne želim pripadati svojoj plemenskoj religiji ni biti duhovni vođa.

Trećeg siječnja 1970. moja žena i ja krstili smo se kao Jehovini svjedoci. Godine 1973. postao sam skupštinski starješina. Nekad sam bio duhovni vođa u plemenu Kikapu, a sada sam predvodio našu skupštinu u služenju pravom Bogu Jehovi, koji je vrhovni vladar cijelog svemira. U srpnju 1974. vratili smo se u McLoud kako bismo pomagali Indijancima da upoznaju istinsku nadu za sve ljude, koja je objavljena u Božjoj Riječi, Bibliji.

Indijanci iz plemena Kikapu, kao i pripadnici drugih plemena, koristili su duhan u svojim vjerskim obredima. No zanimljivo je da ga nisu pušili. Pripadnici plemena Kikapu koristili su duhan za kađenje. Bacali su ga u vatru, vjerujući da će njihove molitve s dimom doći do neba. Najstariji poglavice u plemenu Kikapu smatrali su da pušenje duhana donosi zlo, da pušenje lule zaslužuje prezir te da taj običaj potječe iz Europe.

Ljudi me znaju pitati imam li fotografije u odjeći koju sam nekad nosio prilikom vršenja vjerskih obreda. Ustvari, nitko me nikad nije smio fotografirati jer se strahovalo da te slike ne dođu u ruke vračarima, koji bi ih mogli upotrijebiti u zle svrhe. Dugi niz godina moju se kosu nakon šišanja uvijek zakapalo u zemlju i nitko je nije smio dodirnuti. Tako je se nije moglo upotrijebiti za vračanje, koje Indijanci shvaćaju veoma ozbiljno.

Nakon što sam prekinuo veze s religijom plemena Kikapu, poglavice su preuzeli moje dužnosti u vršenju plemenskih obreda. Kad je umrlo svih 12 plemenskih poglavica koji su me izabrali za vođu, pojavili su se novi, koji su s vremenom uveli neke promjene u toj religiji. Danas je živ samo još jedan plemenski poglavica, a i on je vrlo star. Ja nipošto ne namjeravam prenositi drugima ono što sam naučio kao dječak.

Sada se trudim poučavati o Božjoj Riječi ljude iz svih naroda i plemena. Počeo sam služiti kao punovremeni propovjednik te sam dobio priliku da u mnogim indijanskim rezervatima diljem Sjedinjenih Država poučavam ljude o Bibliji. Između ostalog, posjetio sam rezervat plemena Osage u Oklahomi te rezervate plemena Mohave, Hopi i Navaho u Arizoni. Kad razgovaram s Indijancima, volim im skrenuti pažnju na njihovu nadu u život poslije smrti te im objasniti da će ljudi zapravo živjeti ovdje na Zemlji, a ne na nebu. Jedva čekam da uskrsnu mnogi raniji naraštaji Indijanaca jer će mi se tada pružiti prilika da ih poučim o Božjem novom svijetu (Ivan 5:28, 29; 2. Petrova 3:13).