DANA 16. prosinca 2003. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) proglasio je francuske sudove krivima za vjersku diskriminaciju protiv Séraphine Palau-Martínez, koja je Jehovin Svjedok.

Séraphine se 1996. razvela od svog muža koji ju je napustio dvije godine ranije i dobila starateljstvo nad njihovo dvoje djece. No 1997, kad su djeca već gotovo tri i po godine živjela s njom, njen je bivši muž iskoristio jednu priliku kad su djeca bila kod njega u posjetu i odbio ih vratiti majci. Séraphine priča: “Kad sam otišla po njih u školu, ravnatelj škole pozvao je policiju. Djecu sam smjela vidjeti samo u prisustvu policije kako im ne bih mogla govoriti o svojoj vjeri. Prema meni su se ophodili kao prema kriminalcu. Rečeno mi je da ću djecu moći povesti kući samo ako potpišem izjavu da im neću govoriti o Bogu i Bibliji niti ih voditi na kršćanske sastanke.”

Séraphine se za pomoć obratila sudu. No 1998. Apelacioni sud u Nimesu djecu je dodijelio ocu. Svoju je odluku opravdao time što je javnost oštro kritizirala Jehovine svjedoke zbog njihovih odgojnih mjera, a sud je te kritike smatrao opravdanima. “Najviše od svega boljelo me to”, prisjeća se Séraphine, “što sam bila optužena da upropaštavam svoju djecu, a zapravo sam se trudila pružiti im ono što je po mom mišljenju najbolje za njih — kršćanski odgoj.”

Kad je i Kasacijski sud, najviši apelacioni sud u Francuskoj, potvrdio odluku suda u Nimesu, Séraphine je odlučila svoj slučaj iznijeti Europskom sudu za ljudska prava. Taj je sud odlukom 6:1 presudio da “nema nikakve sumnje da je [francuski] apelacioni sud pokazao pristranost u ophođenju s roditeljima zbog njihove vjerske pripadnosti. (...) Takvo je ponašanje diskriminirajuće.” Sud je ustanovio da odluka francuskog suda nije donesena na temelju procjene Séraphinine sposobnosti da se brine o djeci — što uostalom nikad i nije dovedeno u pitanje — niti na temelju konkretnih činjenica, već na temelju “općenitog stava prema Jehovinim svjedocima koji vlada u zemlji”. Također je odredio da je zbog pokazane vjerske diskriminacije i kršenja ljudskih prava Francuska dužna platiti Séraphini odštetu te podmiriti sudske troškove.

Ova odluka u skladu je s presudom Europskog suda za ljudska prava iz lipnja 1993, koja je donesena u jednom sličnom slučaju. Tada je taj isti sud presudio da je Republika Austrija postupila pristrano u slučaju Ingrid Hoffmann, koja je također Jehovin svjedok, te prekršila njena prava. * “Jednako kao u slučaju Hoffmann”, ističe službeni list francuskog pravosuđa La Semaine juridique, “ova presuda potvrđuje da se odluke o pravima roditelja ni u kom slučaju ne smiju donositi prvenstveno na temelju njihove vjerske pripadnosti.” Séraphinin odvjetnik je izjavio: “Ova je odluka vrlo važna jer pokazuje da Europski sud za ljudska prava dosljedno podržava pravo roditelja koji su Jehovini svjedoci na nepristrani sudski postupak.”

Kad smo Séraphine, koja sada živi u Španjolskoj, pitali kako se osjeća nakon ove presude, odgovorila je: “Jako sam sretna jer mi je pao velik kamen sa srca. Neopisivo je teško kad vam oduzmu djecu zbog vaše religije i kad ih zbog toga ne vidite pet godina. No Jehova je sve to vrijeme bio uz mene i jačao me. Nadam se da će ova presuda pomoći drugima koji se nađu u sličnoj situaciji.”