ZDRAVSTVENI radnici s pravom ukazuju da borba protiv AIDS-a neće biti moguća ukoliko ljudi ne promijene svoje ponašanje. “Svakoj novoj generaciji mladih”, stoji u jednom izvještaju Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, “potrebno je osigurati kvalitetne i najnovije informacije s područja medicine te smjernice kako bi stekli naviku kloniti se rizičnih postupaka putem kojih se prenosi HIV. U takve opsežne programe trebali bi biti uključeni i roditelji i nastavno osoblje.”

Roditelji bi svakako trebali ukazati djeci na te opasnosti prije nego što ona od svojih vršnjaka ili nekog drugog dobiju pogrešne informacije. To nije uvijek jednostavno. No na taj način možete svom djetetu spasiti život. Roditelji neće naškoditi djeci time što s njima razgovaraju o seksu i drogi, već im mogu pomoći da si sama ne naškode.

Pripadnici Božjeg drevnog naroda trebali su svoju djecu poučiti o spolnosti i zaštiti zdravlja. Zanimljivo je da je zakon drevnog Izraela sadržavao jasne moralne smjernice i upute o tome kako se zaštititi od zaraze (3. Mojsijeva 18:22, 23; 19:29; 5. Mojsijeva 23:12, 13). Na koji je način narod trebao biti poučen tim zakonima? Jehova Bog rekao je Izraelcima: “Neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom.” To znači da su najprije roditelji morali biti svjesni koristi  koje proizlaze iz slijeđenja tih zakona i loših posljedica koje će uslijediti ako ih se ne budu pridržavali, a potom su ih trebali ‘napominjati [“usađivati”, NS] sinovima svojim, i govoriti im o njima kad sjede u kući svojoj i kad idu putem, kad liježu i kad ustaju’ (5. Mojsijeva 6:6, 7).

Jedan rječnik definira riječ “usaditi” kao poučiti i utisnuti u um čestim ponavljanjem i upozoravanjem. Očito je za to potrebno vrijeme. No roditelji koji odvajaju vrijeme kako bi svojoj djeci ukazali na opasnosti povezane sa zloupotrebom droge i nedopuštenim spolnim odnosima zacijelo imaju više razloga nadati se da se njihova djeca neće upustiti u postupke putem kojih se mogu zaraziti HIV-om ili nekom drugom bolesti. *

No milijunima osoba koje su već zaražene HIV-om ili su oboljele od AIDS-a mala je utjeha to što znaju da je moguće zaštititi se od tih bolesti. Takve se osobe moraju boriti s fizičkim posljedicama bolesti, a često ih se i obilježava te izolira. Zašto je to tako? Zato što većina ljudi pogrešno vjeruje da se HIV može prenijeti bilo kakvim kontaktom. Strah od zaraze HIV-om razumljiv je kad se zna da se radi o zaraznoj i smrtonosnoj bolesti. No neki su dozvolili da se taj strah od bolesti pretvori u posve iracionalan strah od oboljelih. Zbog toga se oboljelim osobama uskraćuje liječenje, izopćava ih se iz crkava, pa čak i fizički napada.

Neki tvrde da je AIDS Božja kazna za zle. Doduše, mnogima koji su se zarazili tom bolešću to se ne bi dogodilo da su se pridržavali biblijskih načela o spolnom moralu, drogi i krvi (Djela apostolska 15:28, 29; 2. Korinćanima 7:1). Pa ipak, Biblija pokazuje da bolest nije Božja kazna za počinjene grijehe. Dapače, u njoj stoji: “Boga se ne može iskušavati zlim stvarima, a ni on sam ne iskušava nikoga” (Jakov 1:13; Ivan 9:1-3). Osoba koja se zarazila HIV-om ili ima AIDS zbog toga što se nije pridržavala biblijskih načela, ali je promijenila svoje ponašanje, može biti sigurna da je Bog nije napustio.

Suosjećanje i ljubav koje Bog osjeća prema kroničnim bolesnicima jasno su došli do izražaja kad je njegov Sin, Isus, došao na Zemlju. Naprimjer, jedan izvještaj kaže da se Isus, kad je na jednom svom putovanju sreo gubavca, “sažalio, ispružio svoju ruku i dotaknuo ga”. Upotrijebivši svoju čudotvornu moć, Isus ga je izliječio (Marko 1:40-42). Isus nije prezirao bolesne. Ljubav koju im je pokazivao savršen je odraz ljubavi koju pokazuje njegov nebeski Otac (Luka 10:22).

Čudotvorna izlječenja koja je činio Isus ukazuju na još nešto osim što nas uvjeravaju u Božju ljubav. Biblija nam govori da Isus Krist sada vlada kao Kralj na nebu (Otkrivenje 11:15). Tijekom svoje službe na Zemlji pokazao je da ima i moć i želju izliječiti svaku bolest, a to će uskoro i učiniti.

Jedno biblijsko proročanstvo jamči nam da uskoro “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Unatoč tome što ljudi ne uspijevaju zaustaviti širenje AIDS-a ili pronaći djelotvoran lijek za sve koji pate od te bolesti, možemo biti sigurni da će AIDS uskoro biti iskorijenjen. “Blagosiljaj, dušo moja, Jehovu”, rekao je kralj David, “i ne zaboravljaj ni jednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje” (Psalam 103:2, 3).

Kad će se to dogoditi? Što Bog zahtijeva od onih koji bi htjeli doživjeti te blagoslove? Pozivamo vas da se obratite Jehovinim svjedocima kako biste saznali nešto više o tom divnom biblijskom obećanju.