U RIMSKOM CARSTVU ceste su omogućile da čak i vrlo udaljene provincije budu povezane s prijestolnicom. One su šumsko područje Galije povezivale s grčkim gradovima, a rijeku Eufrat s kanalom koji se danas naziva La Manche. A što je najvažnije, ceste su omogućile rimskim legijama da lako stignu u najudaljenije dijelove carstva i u njima utvrde rimsku vlast. Od tih popločenih glavnih cesta odvajale su se mnoge manje ceste i putevi kojima se iz rimskih provincija moglo doći u Rim. Tako je s vremenom nastala izreka: “Svi putevi vode u Rim.”

Rimsko Carstvo imalo je mrežu cesta čija je ukupna dužina iznosila preko 80 000 kilometara. Kako se u današnje vrijeme može istražiti te ceste i saznati kolika je bila njihova važnost u antičkom svijetu? Između ostalog, proučavanjem takozvane Peutingerove karte iz 13. stoljeća.

Povjesničari smatraju da je Peutingerova karta kopija karte koja je nastala još u vrijeme kad je rimska vojska putovala tim čuvenim cestama. Godine 1508. Konrad Peutinger, gradski bilježnik iz Augsburga u južnoj Njemačkoj, dobio je taj rukom precrtani primjerak karte koja je kasnije nazvana njegovim imenom. Danas se ta karta čuva u austrijskoj Nacionalnoj knjižnici u Beču pod latinskim nazivom Tabula Peutingeriana.

U današnje vrijeme u školama se obično koriste zemljopisne karte koje imaju gotovo kvadratni oblik i obješene su na zid. No Peutingerova karta je svitak širok 34 centimetra i dugačak gotovo 7 metara. Svitak je dobiven lijepljenjem 12 zasebnih pergamentnih listova. Do danas je sačuvano 11 listova. Ta karta prikazuje Rimsko Carstvo u doba najvećeg procvata, kad se protezalo od Britanije  pa sve do Indije. Čak i ako znate kako to područje izgleda na suvremenim zemljopisnim kartama, možda ćete se teže snaći na Peutingerovoj karti. Što je razlog tome?

Peutingerova karta bila je načinjena za putnike starog doba, a ne za suvremene geografe. Kartu u obliku svitka lako se moglo koristiti u toku putovanja. No da bi na svitak stale sve potrebne pojedinosti, autor karte morao je skratiti dimenzije carstva u smjeru sjever-jug te znatno povećati one u smjeru istok-zapad. Tako je nastala karta iskrivljenih proporcija koju se lako moglo otvoriti, promotriti, ponovno smotati i nositi sa sobom. Putnik je brzo mogao pronaći najbolji put do mjesta u koje je želio otići. To je ljudima bilo važnije od oblika Italije, veličine Crnog mora ili točnog pravca njihovog kretanja. *

Na Peutingerovoj karti korištene su različite boje. Ceste su označene crvenim linijama, planine su označene smeđom bojom, a rijeke zelenom. Na karti su upisana imena stotina gradova, a njihov položaj označen je kućama, dvorištima ograđenima zidom te kulama. Izgleda da su ti simboli pokazivali koje su vrste objekata postojale u svakom od tih gradova. Na karti su također upisane udaljenosti između gradova, pojedinih postaja i odmorišta.

Na Peutingerovoj karti ucrtano je nekoliko mjesta i opisano nekoliko događaja koji se spominju u Bibliji. Kod gore Sinaja mogu se vidjeti dva natpisa na latinskom. Jedan od njih glasi: “Pustinja kojom su djeca Izraelova predvođena Mojsijem lutala 40 godina” (Jozua 5:6). Drugi glasi: “Na ovom mjestu na gori Sinaju dobili su zakon” (3. Mojsijeva 27:34).

Na mjestu gdje se nalazi Jeruzalem napisan je i drugi naziv tog grada, Aelia Capitolina. Taj naziv potječe od imena cara Hadrijana, koje na latinskom glasi Publius Aelius Hadrianus. Taj je rimski car u drugom stoljeću n. e. nazvao grad svojim imenom. Na karti je upisan i latinski naziv Maslinske gore (Luka 21:37).

Neke ceste vodile su u Akvileju, grad koji se nalazi na sjeveroistoku Italije. Akvileja je na karti označena zidinama i stražarskim kulama. Budući da je bila stjecište važnih puteva te je imala odličnu luku, Akvileja je bila jedan od najznačajnijih gradova Rimskog Carstva.

Via Egnatia prolazila je Balkanskim poluotokom od jadranske obale do Carigrada, koji se danas naziva Istanbul. Taj je grad na Peutingerovoj karti označen simbolom božice koja sjedi na prijestolju, no spremna je za rat. Nekoliko cesta vodilo je u sirijski grad Antiohiju, na čijem se mjestu danas nalazi turski grad Antakya. Antiohija je po veličini bila treći grad Rimskog Carstva — od nje su bili veći samo Rim i Aleksandrija. Antiohija je na karti označena božicom koja sjedi i ima aureolu oko glave.

Peutingerova karta prikazuje 12 cesta koje su vodile u Rim. Jedna od njih je Via Appia, ili Apijeva cesta. U knjizi Djela apostolska piše da je apostol Pavao prolazio tom cestom na svom prvom putovanju u Rim. Dok je Pavao još bio na putu, skupina kršćana iz Rima krenula mu je u susret Apijevom cestom i našla se s njim u mjestu Tri gostionice, koje je također označeno na karti (Djela apostolska 28:15).

 Kojim je simbolom na Peutingerovoj karti označen Rim? Taj je grad prikazan kao moćna carica koja sjedi na prijestolju odjevena u odoru grimizne boje. Kugla i žezlo u njenim rukama simboliziraju vladanje svijetom iz prijestolnice carstva.

Može li se doista reći da su svi ti putevi vodili u Rim? Može, ako se uzme u obzir razgranatu mrežu manjih puteva koji su se odvajali od glavnih cesta. Peutingerova karta pokazuje kako su ceste doprinijele učvršćivanju vlasti Rimskog Carstva, omogućivši Rimu da gotovo 500 godina vlada nad provincijama. Još i danas možete putovati tim starim cestama Rimskog Carstva — treba vam samo malo mašte i Peutingerova karta!