“Zbog posjeta turista, građevinskih radova i erozije dosad su uništene već dvije trećine Kineskog zida”, izvještava londonski list The Guardian. “Ta znamenitost koja je dio svjetske kulturne baštine sve više propada (...). Neki dijelovi zida navodno su razrušeni i išarani grafitima, a na nekim je dijelovima izvađeno kamenje koje je završilo u svinjcima i rudnicima ugljena.” Udruga World Monuments Fund, koja je opisala Kineski zid kao “jednu od najvećih svjetskih kulturnih znamenitosti”, nedavno je stavila taj zid na prvo mjesto svoje liste najugroženijih kulturno-povijesnih građevina na svijetu. Čak su i neki pojedinci koji su bili zaduženi za očuvanje zida doprinijeli njegovom uništavanju. Tako su, naprimjer, “povjerenici za zaštitu zida, koji su bili suočeni s financijskim teškoćama i nedovoljno upućeni u svoj posao”, navodno dozvolili nekom građevinskom poduzetniku da sruši 14 metara zida na dijelu koji je star 600 godina. Budući da je zid izuzetno dugačak — po završetku gradnje bio je dug 6 400 kilometara — praktički je nemoguće odgovarajuće voditi brigu o njegovom održavanju.

“Balastna voda, koja služi za održavanje ravnomjernog opterećenja i stabilnosti broda, ima u sebi nebrojeno mnogo morskih organizama koji mogu napraviti štetu u novom okolišu kad brodovi ispuste tu vodu u lukama”, upozoravaju ekolozi iz Svjetske fondacije za zaštitu prirode (WWF). Te strane biljne i životinjske vrste, u koje, primjerice, spadaju razne vrste meduza i alga, “mogu prouzročiti jednako veliku štetu kao i izlijevanje nafte” te uništiti čitave ekosisteme, kaže se u jednom Reutersovom izvještaju. “Vrste koje prežive putovanje mogu se brzo razmnožiti u novoj sredini, u kojoj im više ne prijete prirodni neprijatelji ni nametnici.” Primjer toga su školjka trokutnjača, koja je donesena iz Europe i razmnožila se u sjevernoameričkim Velikim jezerima, azijska smeđa alga koja je završila u Australiji te sjevernoamerička meduza koja je dospjela u Crno more. Procjenjuje se da diljem svijeta brodovi godišnje ispuste u more deset milijardi tona balastne vode. “Zasad ne postoji djelotvorna i ekonomski prihvatljiva metoda pročišćavanja balastne vode”, izjavio je predstavnik WWF-a Andreas Tveteraas.

Razvod braka, nezaposlenost te zloupotreba droge i alkohola i dalje se smatraju glavnim razlozima “velikog porasta broja samoubojstava među mladim muškarcima” u Engleskoj i Walesu, stoji u jednom članku londonskog The Timesa. No sve veću zabrinutost izazivaju neke pričaonice na Internetu putem kojih mladi mogu izmjenjivati mišljenja i dobiti savjete o tome kako počiniti samoubojstvo. “Internet privlači one koji su najviše skloni samoubojstvu, a to su mladi muškarci. Sedamdeset i pet posto samoubojstava počine osobe muškog spola, a 80 posto njih su mladići u dobi od 15 do 24 godine”, pišu novine. Neki procjenjuju da na Internetu postoji nekoliko tisuća stranica na kojima se govori o smrti i samoubojstvu. “Osobe koje posjećuju te web stranice većinom misle da ih nitko ne voli i očito su već prije razmišljale o samoubojstvu ili su ga pokušale počiniti, a te im stranice nude mnoštvo savjeta o tome kako ne dopustiti drugima da ih odvrate od samoubojstva”, dodaje se u članku. Na nekim se stranicama potiče osobe koje imaju suicidalne sklonosti da provedu svoj plan u djelo, umjesto da se predomisle.

U Izraelu državna poštanska služba svake godine “dostavi na stotine pisama upućenih Bogu”, piše časopis The Economist. “Pisma stižu iz svih dijelova svijeta i u svako doba godine, a najviše u razdoblju koje prethodi vjerskim blagdanima, kao što su Božić i Jom Kipur.” U pismima ljudi hvale Boga, pišu mu o svojim problemima ili ga mole za nešto — najčešće za oprost ili pomoć. Što se radi s tim pismima? “Pisma na kojima je naznačena adresa pošiljaoca vrate se na tu adresu”, piše The Economist. “Ostala pisma šalje se glavnom rabinu u Jeruzalem, koji će ih dati zataknuti u Zid plača. Ako se zaključi da pošiljalac nije Židov, pismo se proslijedi Ministarstvu za vjerska pitanja.” No “pisma upućena Bogu dostavljaju se samo jednom ili dvaput godišnje”, kaže se u članku. Tako je izraelska kompanija za telekomunikacije “otvorila posebnu faks liniju za slanje poruka Bogu, a odnedavno ima i e-mail adresu za one koji žele bržu komunikaciju s Bogom”.

Prema izvještaju Međunarodnog pomorskog ureda, “prošle su godine gusarski napadi na brodove diljem svijeta bili učestaliji i nasilniji nego 2002, a broj prijavljenih napada porastao je s 370 na 445. (...) Broj napada u kojima je upotrijebljeno vatreno oružje porastao je sa 68 na 100, a broj osoba koje su pljačkaši uzeli za taoce popeo se na 359, što je gotovo dvostruko više nego 2002. Pljačkaši su se u 311 napada ukrcali na brod, a oteli su ukupno 19 brodova.” U izvještaju je također navedeno da se 71 putnik i član brodske posade smatra nestalim te da je u napadima ubijena 21 osoba — 11 više nego prethodne godine. Ponovno se pokazalo da najveća opasnost od pljačkaških napada prijeti u indonezijskim vodama, u kojima se dogodio 121 napad, a potom slijede vode Bangladeša s 58 napada te vode Nigerije, u kojima je zabilježeno 39 napada. “Sve prijavljene otmice mogu se svrstati u dvije glavne kategorije”, izvještava Ured. To su bile “vojne akcije nekih militantnih skupina koje su namjeravale uzeti članove posade za taoce i tražiti otkupninu kako bi došle do novca za podupiranje svog pokreta ili pak napadi na lake mete, kao što su tegljači i teretna plovila”.

“Dvije dugo očekivane studije pokazale su da je Rimokatoličku crkvu [u SAD-u] poharala epidemija seksualnog zlostavljanja djece, koja je u razdoblju od 52 godine zahvatila najmanje 4 posto svećenstva te dosegla vrhunac u generaciji svećenika zaređenih 1970, među kojima je svaki deseti svećenik bio optužen za zlostavljanje”, izvještava The New York Times. “U razdoblju od 1950. do 2002. ukupno su 4 392 svećenika bila optužena za seksualno zlostavljanje 10 667 djece, no istraživači upozoravaju da ni ti podaci nisu potpuno točni jer mnogi slučajevi zlostavljanja nisu bili prijavljeni. U prvom istraživanju, koje je proveo njujorški Institut za kriminalistiku John Jay, zaključeno je da su “svećenici bili optuženi za seksualno zlostavljanje u preko 95 posto biskupija i oko 60 posto vjerskih redova”. U drugom istraživanju, koje je proveo katolički državni istražni odbor, ukazuje se na činjenicu da se u katoličkim sjemeništima “toleriralo popustljive stavove o moralu”.

“Umjerena fizička aktivnost, kao što je hodanje 20 kilometara na tjedan, može spriječiti debljanje te pomoći osobama koje ne drže dijetu da se oslobode suvišnih kilograma”, izvještava FDA Consumer. Osmomjesečno istraživanje u kojem je sudjelovalo “182 gojaznih muškaraca i žena koji se vrlo malo kreću te imaju između 40 i 65 godina” potvrdilo je da “postoji očita veza između fizičke aktivnosti i gubitka tjelesne težine”. Ispitanici su bili podijeljeni u četiri grupe te su nastavili sa svojim uobičajenim načinom prehrane. Ispitanici iz prve tri grupe bavili su se raznim fizičkim aktivnostima čiji se intenzitet razlikovao od grupe do grupe. Ispitanici iz četvrte grupe nisu se bavili nikakvim fizičkim aktivnostima. “U toku istraživanja ispitanici iz četvrte grupe dobili su na težini”, kaže se u članku. “U usporedbi s pripadnicima četvrte grupe, pripadnici drugih grupa, koji su bili fizički aktivni, znatno su smanjili opseg struka i bokova.” Ti rezultati navode na zaključak da u većini slučajeva tjelesnu težinu možemo kontrolirati umjerenom fizičkom aktivnošću, primjerice tako da svaki dan hodamo pola sata.