U DRUGOM dijelu 18. stoljeća stanovnici malog ribarskog naselja bili su svjesni da je njihovo naselje osuđeno na propast. Ogromna pješčana dina godinama se polako približavala njihovom naselju. Izgradnjom drvene brane u obliku trokuta pokušali su zaustaviti pomicanje dine prema naselju, no sve je bilo uzalud. Do 1797. pijesak je već potpuno prekrio naselje.

Bio je to samo jedan u nizu događaja koji su se odigrali u burnom 80-godišnjem razdoblju tijekom kojeg su dine progutale preko deset naselja i opustošile  Kuršių Neriju, sprud dugačak 100 kilometara koji se nalazi na obali Baltičkog mora, a pripada teritoriju Rusije i Litve. Pročitajte zanimljivu priču o uzrocima opustošenja te o obnovi tog područja koje danas privlači mnogo turista!

Pjeskovito tlo Kuršių Nerije stoljećima je bilo prekriveno bujnim raslinjem. Stanovništvo je lovilo divljač u obližnjim šumama. Početkom 18. stoljeća to je područje postalo važan dio poštanske rute koja je povezivala zapadnu Europu i Rusko Carstvo. Kad je u vrijeme mira došlo do porasta stanovništva, povećao se i uzgoj stoke, pa je zbog prekomjerne ispaše ugrožen osjetljivi biljni pokrov. Osim toga, ljudi su prekomjerno sjekli šume jer im je trebalo drvo. Nisu bili svjesni da se biljni pokrov o kojem su ovisili lako mogao uništiti.

Šuma je potpuno uništena kad je 1757. ruska vojska osvojila to područje i posjekla drveće kako bi napravila stotine plitkih čamaca koji su joj trebali za opsadu pruskog grada Königsberga (Kalinjingrada). U idućih nekoliko desetljeća vjetrovi su doveli do stvaranja dina i uzrokovali ranije spomenutu prirodnu katastrofu.

Je li bilo moguće obnoviti to opustošeno područje? Poštanski službenik Georg David Kuwert i njegov otac Gottlieb bili su puni entuzijazma i vjerovali su da je to moguće. Godine 1825. počeli su pošumljavati rt Kuršių Neriju. Bio je to dugotrajan i vrlo naporan posao. Više od jednog stoljeća nekoliko stotina ljudi radilo je na ostvarenju tog cilja. Najprije su trebali spriječiti pomicanje dina sadeći na njima posebnu travu koja ima duboko korijenje i dobro uspijeva na pješčanom tlu. Zatim su na tisućama hektara zemlje posadili razne vrste otpornih borova i breza. Tako su  s vremenom uspjeli obnoviti to opustošeno područje. Danas je ponovno pošumljeno oko 70 posto suhog tla. Kako danas izgleda Kuršių Nerija?

U današnje vrijeme Kuršių Neriju svakodnevno posjeti čak 8 000 turista, što nije nimalo neobično budući da rt ima mnogobrojne prirodne ljepote koje su turistima vrlo privlačne. Bilo da krenete u razgledavanje pješice, biciklom ili automobilom, izgled krajolika brzo se mijenja. U šumama žive jeleni, lisice i divlje svinje. Tu se gnijezdi i stotinjak vrsta ptica, a gotovo milijun ptica zaustavi se na rtu u toku seobe. Na rtu raste 900 vrsta biljaka i još uvijek ima mnogo dina, premda one sada zauzimaju samo 12 posto njegove površine.

Neke su dine visoke i do 50 metara. Dok hodate po njima, oko sebe ne vidite ništa osim pijeska i neba. To je uistinu nezaboravno iskustvo! Ako se popnete još malo više, vidjet ćete da neke dine imaju uobičajeni brežuljkasti oblik, koji je nastao djelovanjem vjetra. S oštrog ruba na vrhu dine, odakle se pijesak nošen vjetrom spušta niz drugu stranu dine, tako da se ona stalno polako pomiče, pruža se veličanstven pogled. Uzak rt na kojem se nalazite proteže se u daljinu, prošaran malim naseljima, šumama, proplancima i svjetionicima. S jedne strane rta vide se valovi koji dolaze s pučine Baltičkog mora, a s druge strane mirne vode zaljeva Kuršių.

Posjetitelji uživaju u svježem morskom zraku. Mnogi se odluče za jedrenje na dasci i vožnju brodom, no ima i onih koji će radije poći u laganu šetnju po starinskim naseljima. Kuće s fasadama živih boja i krovovima prekrivenim slamom ili crepovima stvaraju ugođaj prošlih spokojnih vremena. Jak miris usoljene ribe i pogled na raširene mreže koje se suše podsjećaju turiste da je na Kuršių Neriji ribolov oduvijek bio najvažnija djelatnost. Posvuda ima vjetrokaza jer ribare itekako zanima smjer puhanja vjetra. Vjetrokazi su vrlo lijepi i zanimljivi. Svaki jedrenjak imao je na jarbolu vjetrokaz po kojem se moglo prepoznati iz kojeg naselja dolazi. Na obali mora ponekad se mogu naći i prekrasni komadi jantara. Za oblačnih dana turisti često posjećuju muzeje u kojima je izložen nakit od jantara. U nekim komadima jantara vide se fosili biljaka i kukaca.

Sve u svemu, nije nimalo neobično da je litavska predstavnica u Organizaciji Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu opisala Kuršių Neriju kao pravi raj. To je uistinu prekrasno područje koje je nekad bilo opustošeno zbog lošeg gospodarenja i rata. Diljem svijeta ima mnogo područja koja se i dalje uništavaju. No Biblija nam jamči da će pod Božjim Kraljevstvom čitav naš planet uskoro biti pretvoren u predivni raj u kojem će zauvijek živjeti pravedni ljudi (Izaija 65:17, 21-25; 2. Petrova 3:13, 14).