UHVATITE li ponekad sebe u sakupljanju stvari za koje kažete da će vam “jednom” dobro doći? Ako se ipak pokaže da vam te stvari ne koriste, s vremenom ćete vjerojatno baciti ono što vam ne treba. No zanimljivo je da mnogi uživaju u sakupljanju onoga što možda nikada neće upotrijebiti. To su kolekcionari.

Neki kolekcionari sakupljaju nešto uobičajeno, naprimjer kamenje, poštanske marke ili stare novčiće. Drugima je strast sakupljanje lutaka, plišanih životinja, žlica, medalja, razglednica, antiknih predmeta, muzičkih snimki ili suvenira. Mogli bismo nabrajati do unedogled! Naprimjer, jedan odvjetnik iz Sjedinjenih Država ima kolekciju od oko 200 000 čavala koji su se koristili na željezničkim prugama! On je jedan od stotine kolekcionara koji pretražuju seoska područja u potrazi za takvim starim čavlima na kojima je utisnut datum proizvodnje.

Harper’s Magazine navodi: “Što sve ljudi ne sakupljaju — zube i perike, lubanje i posude za kekse, tramvajske karte, kosu i lepeze, zmajeve i kirurška kliješta, pse i novčiće, štapove za hodanje, kanarince i cipele, (...) dugmad i kosti, igle za šešire i krivotvorene potpise, prva izdanja knjiga i plinske maske.”

 Kolekcije nekih kolekcionara uistinu su čudne. Naprimjer, jedna ruska grofica sakupljala je noćne posude koje su pripadale bogatim i poznatim osobama. A jedan japanski političar u svojoj je kolekciji imao 5 000 pasa — koji su bili smješteni u raskošnim kućicama. U časopisu Harper’s Magazine stoji da je jedan bogati kolekcionar sakupio tisuće buha “koje je čuvao u čistom alkoholu, u bočicama na kojima je bilo napisano gdje ih je pronašao te na kome, čovjeku ili životinji”.

Premda ima neobičnih primjera, kolekcionarstvo nije ništa novo. Naprimjer, u staro je vrijeme bilo uobičajeno sakupljati knjige i rukopise. U knjizi Light From the Ancient Past stoji da je asirski kralj Ašurbanipal (iz sedmog stoljeća pr. n. e.) poslao svoje pisare da za njegovu kraljevsku knjižnicu u Ninivi odasvud sakupe primjerke starih povijesnih zapisa i dokumenata. Kad je 1853. otkrivena Ašurbanipalova palača, u njoj je pronađena i ta fascinantna knjižnica.

Slično tome, grčki i rimski aristokrati bili su poznati po svojoj ljubavi prema sakupljanju umjetnina. U knjizi Collecting—An Unruly Passion stoji: “U vrijeme Cicerona i Cezara pobjednički je Rim bio simbol ekstravagancije i upadljivog kolekcionarstva. (...) Trgovci umjetninama zauzeli su čitave dijelove grada. Neki najbogatiji građani čak su imali privatne muzeje.”

Zašto se ljudi u današnje vrijeme uopće bave kolekcionarstvom? U djelu The Encyclopedia Americana stoji: “Ljudi se hobijima bave iz raznoraznih razloga, ali najviše radi zadovoljstva. Hobiji opuštaju i nude promjenu svakodnevice.” Da, mnogi jednostavno uživaju u sakupljanju njima dragih predmeta.

Nadalje, u jednom članku u australskom listu Canberra Times stoji da nas kolekcionarstvo “može vratiti u prošlost i upoznati s mjestima i ljudima koji su skoro zaboravljeni. Sakupljanjem antiknih predmeta gradi se most između vještina i želja prošlih naraštaja i onoga što se danas cijeni.” I doista, kolekcionarstvo može biti poučno. Naprimjer, Rex Nan Kivell poznati je australski kolekcionar. U njegovoj izuzetnoj kolekciji našlo se oko 15 000 predmeta iz rane povijesti Australije i Novog Zelanda.

Osim toga, kolekcionarstvom se bavi toliko ljudi zato što mnogi vjeruju da se na tome može dobro zaraditi. Časopis Utne Reader navodi sljedeće: “Zašto bi inače itko dao 80 dolara za komplet ‘originalnih ulaznica za koncert održan 1969. u Woodstocku’ koji ima potvrdu autentičnosti, kad na tom koncertu nije ni bio? (...) Napravit će to zato što je sakupljanje predmeta koji imaju veze s pop-kulturom postalo unosan posao.”

Ipak, potrebno je biti oprezan. Članak iz lista The Canberra Times upozorava: “Kolekcionarstvo nije samo zabava. Postoje i neke opasnosti. Nisu svi prodavači pošteni. Osim toga, postoji i mnogo krivotvorina koje se prodaju kao nešto vrijedno, a da se pritom uopće ne poštuju nikakva  moralna mjerila.” Kako samo čovjek može biti razočaran kad otkrije da je njegova “investicija” zapravo bezvrijedna krivotvorina! Savjet iz Priča Salamunovih 14:15 može biti itekako praktičan i kolekcionarima: “Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.”

Kolekcionarstvo može također oduzeti previše vremena, snage i novca. Jedna je žena svoj hobi opisala kao “želju kojoj ne može odoljeti”. Alastair Martin, dugogodišnji kolekcionar, čak priznaje da su neki kolekcionari “pomalo ekscentrični”.

Werner Muensterberger u svojoj knjizi Collecting—An Unruly Passion kaže: “Kad se promatra kolekcionare, brzo se može primijetiti njihova nezasitna želja, čak glad, za novim stvarima. (...) Ne radi se samo o sakupljanju predmeta, što nekome tko nije kolekcionar može izgledati čudno, već je riječ o osobnosti mnogih kolekcionara koji se jako vežu za neki predmet, njihovom uzbuđenju kad pronađu neki predmet ili žalosti kad ga izgube, a ponekad i o njihovim neuobičajenim stavovima i postupcima.”

Bi li bilo ispravno da kršćanina bilo koji hobi zaokupi toliko da se počne ponašati nerazumno, smiješno i ekstremno? Ne, jer nas Biblija potiče da budemo uravnoteženi (1. Petrova 1:13). I premda se u hobiju može uživati, to se jednostavno ne može svrstati u “važnije stvari” koje bi trebale zanimati osobu koja želi ugoditi Bogu (Filipljanima 1:10). Primjer kralja Salamuna može nam biti dobra pouka. On je zahvaljujući svom velikom bogatstvu sakupio mnogo kuća, vinograda, drveća i stoke. “Što god željahu oči moje, ne branjah im”, priznao je Salamun. No je li zbog toga bio uistinu zadovoljan? On odgovara: “Kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe ispraznost i muka duhu” (Propovjednik 2:3-11).

Kako možete spriječiti da kolekcionarstvo zasjeni ono što je važnije? Upitajte se koliko vremena razumno možete utrošiti u ovaj hobi ili razonodu. Imajte na umu da se vrijeme ne troši samo na nabavu onoga što želimo u svojoj kolekciji. Vrijeme trošimo i na osiguranje kolekcije, zatim vodeći brigu o njoj, redovito čisteći predmete, pokazujući ih drugima ili pak dok ih sami gledamo i divimo im se. A što je s novcem? Hoćete li na hobi potrošiti novac koji biste trebali trošiti na svoju obitelj? (1. Timoteju 5:8). Možete li se svladati i ne kupiti nešto što si zapravo ne možete priuštiti? Bez obzira na to koliko se trudili, u svojoj kolekciji jednostavno ne možete imati sve što biste željeli. Ono što je Salamun rekao o knjigama može se primijeniti i na druge stvari koje kolekcionari sakupljaju: “Nema kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo čitanje umor je tijelu” (Propovjednik 12:12). Stoga kršćani trebaju biti uravnoteženi.

Dakle, kolekcionarstvo može biti nezasitna strast. Ipak, ne mora biti tako. Ukoliko taj hobi ima svoje mjesto te ukoliko smo u njemu uravnoteženi i umjereni, on može biti razbibriga, užitak pa čak i nešto poučno.