MUŽJAK i ženka se pozdrave te se blago zarumene. On se ponosno nadme, a ona ga gleda s odobravanjem. Kad se približe jedno drugome, lagano se dodirnu, a potom se nježno zagrle. Dok do njih dopiru prve zrake sunca, započinju jednu od najljepših baletnih predstava koje se može vidjeti u prirodi — ples morskih konjica.

“Morski su konjici zadivljujući, jedinstveni i izuzetno privlačni”, kaže istraživač mora dr. Keith Martin-Smith. No u prošlosti ljudi nisu znali kamo ih svrstati. Prirodoslovci su im dali latinski naziv Hippocampus, koji potječe od grčke riječi hippókampos (híppos znači “konj”, a kámpos “morsko čudovište”). U grčkoj mitologiji hipokampi su životinje kojima prednji dio tijela izgleda kao u konja, a stražnji prelazi u riblji rep. Oni vuku kola boga mora Posejdona.

Neki pretpostavljaju da su u srednjem vijeku pokućari prodavali morske konjice, uvjeravajući kupce da su to mladunci zmajeva koji rigaju vatru. No, ta su stvorenja ustvari ribe koštunjače — premda ne izgledaju poput većine riba i ne plivaju kao ribe. Morski konjici puštaju da ih nose morske struje ili naprosto lebde u vodi. Neki ih uspoređuju s ukrasnim figuricama konja od prozirnog stakla, a neki ih opisuju kao žive šahovske figure.

Morski konjici žive u priobalnim vodama gotovo svih toplih mora. Odlikuju se nevjerojatnom raznolikošću oblika i veličina. Stručnjaci procjenjuju da postoji od 33 do preko 70 vrsta morskih konjica. Među njima su i patuljasti morski konjic (Hippocampus bargibanti), koji je velik otprilike kao čovjekov nokat, te trbušasti morski konjic (Hippocampus abdominalis), koji može narasti preko 30 centimetara.

Zbog svoje neobične građe — glave nalik konjskoj, tijela prekrivenog koštanim pločicama i repa nalik majmunovom — morski konjici ne mogu se brzo kretati i više im odgovara da se zadržavaju na jednom mjestu. Gotovo čitav dan stoje na istom mjestu, repom pričvršćeni za neku morsku travu ili koralj, i hrane se. Ako se trebaju premjestiti, polako se kreću pomoću male leđne peraje, a bočnim perajama određuju smjer kretanja. Reguliranjem količine zraka u plivaćem mjehuru mogu se podizati i spuštati poput podmornice.

Morski konjici imaju ogroman apetit. Svaki sitni račić koji prođe pored njih završit će u tren oka u njihovoj koščatoj njušci. Budući da nemaju zube ni želudac koji bi  im olakšali probavljanje hrane, morski konjici moraju uloviti i do 50 račića na dan kako bi dobili hranjive tvari koje su im potrebne za život. No to nije nikakav problem za te vrsne lovce koji imaju izvanredan vid. Jednim okom mogu gledati naprijed tražeći plijen, a drugim pratiti što se događa iza njihovih leđa. Osim toga, oni razlikuju više boja nego čovjek i imaju oštriji vid nego većina drugih riba.

Morski konjici moraju paziti kako ne bi postali plijen neke druge životinje. Da bi se zaštitili od svojih prirodnih neprijatelja, kao što su rakovi i kornjače, mnogi morski konjici skrivaju se među morskom travom, koraljima ili u raslinju mangrova, i to tako vješto da ih se gotovo uopće ne vidi. Zahvaljujući pjegavoj koži, izraslinama na tijelu koje nalikuju morskim travama te sposobnosti da potpuno promijene boju kože mogu se savršeno stopiti s okolinom. “Tako su dobro kamuflirani da se morate dobro pomučiti da biste ih uočili”, kaže istraživač Rudie Kuiter.

Za razliku od većine drugih riba, mužjak i ženka morskog konjica ostaju zajedno čitav život i rijetko se odvajaju jedno od drugoga. Svaki dan u osvit zore plešu neobičan ples kojim uvijek iznova pokazuju vjernost jedno drugome. “Pravi je užitak gledati lijep i dražestan ples morskih konjica”, kaže Tracy Warland, koja se bavi uzgojem morskih konjica. Po završetku plesa morski konjici vraćaju se svaki na svoj “vez” i ostatak dana provode u hranjenju. U vrijeme parenja ples postaje složeniji. Kad se ženka približi mužjaku, on se nadme, poprimi intenzivniju boju i počne se pred njom šepiriti. Mužjak i ženka polako kruže jedno oko drugoga, a potom se zakvače repovima. Zajedno se vrte u krug te poput razigranih konja skakuću po morskom dnu. Ta živahna predstava u kojoj plešu gore-dolje, prave piruete i mijenjaju boju kože može potrajati i pola sata.

Taj ples nagovještava da će morski konjici uskoro dobiti potomstvo. “Kad dođe vrijeme parenja, morski konjici plešu sve duže i sve češće, a ponekad i po nekoliko puta na dan”, kaže Rudie Kuiter. “Kad ples dosegne vrhunac, mužjak i ženka polako isplivaju na površinu, držeći se repovima tako da su priljubljeni jedno uz drugo. Potom ženka pažljivo položi jajašca u mužjakovu trbušnu vrećicu koja nalikuje klokanovom tobolcu.” Nakon toga budući otac pronađe neko mirno mjesto i čeka da se jajašca pričvrste za stijenku trbušne vrećice. Zatim oplodi jajašca i tada počinje najneobičnija “trudnoća” u životinjskom svijetu.

“Mislim da je divno to što kod morskih konjica mužjaci nose oplođena jajašca i donose na svijet mlade”, rekla je jedna žena. Druga je u šali dodala: “To je san svake žene.” Jedan je mužjak u samo godinu dana sedam puta zaredom bio “trudan” po 21 dan!

Dok zameci leže u trbušnoj vrećici, mnogobrojne krvne žilice opskrbljuju ih kisikom i hranjivim tvarima. S vremenom se povećava slanost vode u vrećici kako bi se mladi postupno priviknuli za život u morskoj vodi. Kad dođe vrijeme za rađanje, mužjak dobiva trudove koji mogu trajati od nekoliko sati do dva dana. Na koncu se trbušna vrećica otvori i iz nje počnu izlaziti mladi morski konjici. Broj mladih razlikuje se od vrste do vrste, no može ih biti i do 1 500.

Diljem svijeta morski konjic sve je više ugrožen, unatoč tome što se tako obilno razmnožava. Neki stručnjaci procjenjuju da se u svijetu svake godine ulovi i proda 30 milijuna morskih konjica. Mnogi završe u Aziji, gdje se koriste u tradicionalnoj medicini kao lijek za razne bolesti i poremećaje, od astme i lomova kostiju pa sve do impotencije.

Proizvođači suvenira i nakita svake godine upotrijebe oko milijun morskih konjica za izradu privjesaka za ključeve, pritiskivača za papir i broševa. Osim toga, ekološki osjetljiva priobalna staništa morskih konjica sve su više ugrožena zbog kočarenja, lovljenja ribe pomoću dinamita u području koraljnih grebena te zagađivanja okoliša. Morske konjice lovi se i na otvorenom moru. Mnogi završe u akvarijima, no vrlo je malo onih koji prežive u zatočeništvu, jer se teško prilagođavaju drugačijem načinu ishrane, a i podložni su raznim bolestima.

Da bi se stalo na kraj problemu izlovljavanja, predlaže se poduzimanje zakonskih mjera prema kojima bi mnoge zemlje morale dokazati da izvozom morskih konjica u druge zemlje neće ugroziti ni morske konjice ni ekološku ravnotežu. Zahvaljujući poboljšanju metoda uzgoja morskih konjica malobrojni komercijalni uzgajivači mogu opskrbljivati akvarije primjercima uzgojenim u zatočeništvu.

Budućnost morskih konjica uvelike ovisi o tome što će biti s morima u kojima oni žive. “Sasvim je jasno da čovjek svojim aktivnostima ugrožava mora diljem svijeta. Previše toga vadimo iz mora”, konstatira sa žaljenjem gđa Kuiter. Hoće li ta morska stvorenja koja tako dražesno plešu biti uništena zbog ljudskog “napretka”? “Moramo biti optimistični”, kaže dr. Martin-Smith. “Sigurno ima ljudi koji podržavaju naše napore da spasimo morske konjice. Naš je zadatak potaknuti što više ljudi da pokažu brigu i zanimanje za živa stvorenja na Zemlji. Kad se to dogodi, stvari će krenuti nabolje. Ako uspijemo spasiti morske konjice, možda uspijemo spasiti i more.” Možda i uspijemo. No, sretni smo da ipak postoji jedna sigurnija nada (Otkrivenje 14:7).