NEKI kažu da je Mittelwerk bio najveća podzemna tvornica na svijetu. Ta tvornica koja se nalazila u njemačkom gorju Harz, oko 260 kilometara jugozapadno od Berlina, sastojala se od dvadesetak kilometara ogromnih tunela koji su bili iskopani u podnožju jedne planine. Od 1943. do 1945. u tim je tunelima prisilno radilo na tisuće ljudi koji su bili zatočeni u koncentracionom logoru. U tamošnjim jezivim uvjetima bili su prisiljeni proizvoditi oružje za nacističku državu.

No logoraši nisu proizvodili uobičajeno oružje. U tvornici su se proizvodili projektili koji su dobili naziv raketa V-1 i V-2. Te se rakete iz Mittelwerka transportiralo na lansirna mjesta, koja su se uglavnom nalazila u Francuskoj i Nizozemskoj. Nakon lansiranja rakete bi bez ljudske posade poletjele prema ciljevima u Belgiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji, gdje bi pale na tlo i istog trena eksplodirale. Nacisti su se čak nadali da će proizvesti raketu koja bi mogla prenijeti bombu preko Atlantika i baciti je na New York. Do kraja Drugog svjetskog rata na europske je gradove bačeno nekoliko stotina raketa V-1 i V-2. No, to je bio samo mali dio ukupnog broja projektila koje su nacisti proizveli i koje su namjeravali upotrijebiti u ratu. Nijedan projektil nikad nije stigao do New Yorka.

Odmah po završetku rata deseci njemačkih znanstvenika i tehničkih stručnjaka koji su konstruirali rakete V-1 i V-2 napustili su Njemačku. Ti su raketni stručnjaci nastavili koristiti svoje znanje i iskustvo u zemljama u koje su se preselili. Jedan od tih stručnjaka bio je Wernher von Braun. On se preselio u Sjedinjene Države, gdje je sudjelovao u konstruiranju rakete Saturn, koja je lansirala letjelicu u kojoj je čovjek odletio na Mjesec.

Danas se u neposrednoj blizini nekadašnje tvornice Mittelwerk nalazi spomenik koji je podignut u znak sjećanja na 60 000 ljudi koji su bili zatočeni u koncentracionom logoru. Mnogi od njih morali su ne samo raditi nego i živjeti u hladnim, vlažnim tunelima. Stoga ne čudi da je, prema nekim procjenama, u logoru umrlo gotovo 20 000 ljudi. Posjetitelji memorijalnog centra mogu u pratnji vodiča razgledati podzemne tunele na čijem se tlu još uvijek nalaze dijelovi raketa koji su tamo ostavljeni prije šezdesetak godina. Časopis After the Battle navodi jednu potresnu činjenicu po kojoj se projektili iz Mittelwerka razlikuju od svih drugih vrsta oružja: “Rakete V1 i V2 jedino su oružje koje je odnijelo više života u samom procesu proizvodnje nego kad je bilo upotrijebljeno u ratu.”