JOŠ prije nego što se rodimo naša koža, koja se tek razvija, osjetljiva je na dodir. Nakon rođenja svi čeznemo za majčinim nježnim dodirima. Koliko pažnje i ljubavi nam poklanjaju roditelji dok smo još sasvim mali utječe na to koliko ćemo se kao dijete smijati, kako ćemo se razvijati u emocionalnom pogledu, pa čak i na našu želju da svladamo vještinu govora.

Međutim, Biblija je prorekla da će u posljednjim danima ljudi biti “neposlušni roditeljima, nezahvalni, nelojalni, bez prirodne naklonosti”. Osobine kao što su blagost, dobrota i suosjećajnost bit će vrlo rijetke jer će ljudi biti ‘ljubitelji sebe, brutalni i bez ljubavi prema dobroti’ (2. Timoteju 3:1-3).

Mnogi danas smatraju da moraju biti grubi i bezosjećajni. Oni kažu da je blagost znak slabosti. Jesu li u pravu?

Za Jehovu Boga se kaže da je “velik ratnik” (2. Mojsijeva 15:3). On je vrhovni Izvor sve snage i moći (Psalam 62:11; Rimljanima 1:20). Pa ipak, njegova ga snaga nije spriječila da pokaže ‘vrlo duboku naklonost i milosrđe’ prema Jobu te da ga nagradi za njegovu vjernost (Jakov 5:11). Svoj vrlo prisni odnos s Izraelom i osjećaje koje je gajio prema tom narodu Jehova je usporedio s osjećajima dojilje koja osjeća samilost prema ‘čedu svoje utrobe’ (Izaija 49:15).

Isus je također pokazao da je i snažan i blag. Bez ustručavanja je osudio licemjerne vjerske vođe tadašnjeg vremena (Matej 23:1-33). Također je energično istjerao pohlepne mjenjače novca iz hrama (Matej 21:12, 13). No je li to što je Isus mrzio nepravdu i pohlepu značilo da je bezosjećajan? Nipošto! Isus je bio poznat kao blaga osoba. Štoviše, za sebe je rekao da je poput kvočke koja “skuplja svoje jato pilića pod krila” (Luka 13:34).

Prave kršćane potiče se da oponašaju Krista tako da obuku “novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji” (Efežanima 4:20-24). Poput raka koji skida stari oklop koji ga sputava u rastu, i mi trebamo ‘svući staru osobnost s njenim postupcima’ (Kološanima 3:9). No, za razliku od raka, kojem se tijelo ubrzo opet obavije oklopom, kad jednom svučemo staru osobnost, više je ne smijemo ponovno oblačiti, nego nam se zapovijeda da se obučemo u ‘samilosnu duboku naklonost, dobrohotnost i dugotrpljivost’ (Kološanima 3:12). To znači da bi blagost trebala biti jedna od naših istaknutih osobina.

Pokazivanje tih osobina nije znak slabosti. Baš naprotiv, da bismo ih pokazivali, moramo ‘u svom unutarnjem čovjeku ojačati snagom koja dolazi putem Jehovinog duha’ (Efežanima 3:16). Naprimjer, čovjek po imenu Lee kaže: “Ne tako davno bio sam brutalan i zao. Čak sam i izgledao opasno zbog piercinga koje sam imao svuda po tijelu. Čvrsto sam bio nakanio obogatiti se te sam vrijeđao druge i služio se nasiljem samo da dobijem ono što sam htio. Nisam imao milosti.” No Lee je s jednim kolegom s posla počeo proučavati Bibliju te je upoznao i zavolio Jehovu Boga. Svukao je staru osobnost i naučio pokazivati samosvladavanje. Sada svoju ljubav prema drugima pokazuje tako što u slobodno vrijeme s njima proučava Bibliju.

I apostol Pavao je nekad bio “drznik” te se služio nasiljem da bi ostvario svoje ciljeve (1. Timoteju 1:13; Djela apostolska 9:1, 2). No kad je shvatio koliku su mu milost i ljubav pokazali Jehova Bog i Isus Krist, i sam je odlučio pokazivati te osobine (1. Korinćanima 11:1). Iako je Pavao odlučno zastupao kršćanska načela, naučio je blago se ophoditi s drugima. Nikad se nije ustručavao pokazivati duboku naklonost prema svojoj braći (Djela apostolska 20:31, 36-38; Filemonu 12).

Kako pokazuje životno iskustvo Leea i apostola Pavla, razviti blag karakter ne znači postati slabić. Baš naprotiv. Da bi netko pokazivao blagost, on mora biti dovoljno snažan kako bi promijenio svoj način razmišljanja i postupanja te se borio protiv tjelesnog naginjanja da ‘vraća zlo za zlo’ (Rimljanima 12:2, 17).

I mi možemo naučiti pokazivati samilost prema drugima ako redovito čitamo Božju Riječ i razmišljamo o ljubavi i milosti koje Jehova Bog i njegov Sin, Isus Krist, već pokazuju prema nama. Čineći tako, omogućit ćemo snazi Božje Riječi da nam omekša srce (2. Dnevnika 34:26, 27; Hebrejima 4:12). Bez obzira na to u kakvim smo okolnostima odrasli ili koliko je život prema nama bio okrutan, i mi možemo naučiti biti ‘blagi prema svima’ (2. Timoteju 2:24).