NAKON završene srednje škole, kad se mnogi mladi zaokupe materijalnim ciljevima, David je razmišljao o nečem drugom. U rujnu 2003. on i jedan prijatelj preselili su se iz Illinoisa u Sjedinjenim Državama u Dominikansku Republiku. * Davey, kako su ga prijatelji i članovi obitelji zvali od milja, odlučio je učiti španjolski i pridružiti se skupštini Jehovinih svjedoka u Navasu kako bi im pomagao u izvršavanju biblijskog obrazovnog djela. Skupština ga je srdačno prihvatila. “Davey je radio sve što bismo ga zamolili”, kaže Juan, jedini starješina u skupštini. “Uvijek je drugima bio na raspolaganju i svi su ga voljeli.”

Davey je jako volio službu. “Sretan sam kao nikad u životu”, napisao je jednom prijatelju u Sjedinjenim Državama. “U službi je predivno! Na svakim se vratima zadržimo oko 20 minuta jer ljudi žele čuti sve što im želimo reći. Već vodim šest biblijskih studija, no još uvijek trebamo pomoć. Na jednom sastanku naše skupštine, koja inače ima 30 objavitelja, bile su prisutne čak 103 osobe!”

Nažalost, 24. travnja 2004. Davey i jedan mladić iz iste skupštine smrtno su stradali u nesreći. Sve do svoje smrti Davey je bio oduševljen djelom koje je obavljao te je hrabrio i druge mlade u svojoj zemlji da mu se pridruže. “To će promijeniti tvoj pogled na svijet”, rekao je jednoj mladoj suvjernici.

I sam je Davey osjetio kako se, između ostalog, mijenja njegov stav prema materijalnim stvarima. “Kad je jednom prilikom došao kući”, priča njegov otac, “prijatelji su ga pozvali na skijanje. Pitao ih je koliko to košta. Kad su mu rekli, odgovorio im je da za taj novac može živjeti nekoliko mjeseci u Dominikanskoj Republici i da mu ne pada na pamet potrošiti ga na skijanje!”

I drugi su zapažali Daveyevu revnost. “Kad sam čula što sve Davey radi i koliko je sretan zbog toga”, rekla je jedna djevojka iz njegovog rodnog grada, “shvatila sam da bih i ja mogla učiniti isto što i on. Njegova smrt navela me da razmislim što bi drugi govorili o meni kad bih umrla te bih li i ja tako pozitivno utjecala na njih?”

Daveyevi roditelji te brat i sestra, koji su također Jehovini svjedoci, gaje čvrstu nadu da će Bog vratiti Daveya u život u predstojećem novom svijetu pravednosti (Ivan 5:28, 29; Otkrivenje 21:1-4). Također ih tješi spoznaja da je Davey koristio svoj život na najbolji mogući način — služeći svom Stvoritelju (Propovjednik 12:1). Govoreći o odluci da služi na području gdje je veća potreba, Davey je jednom rekao: “Volio bih da svi mladi učine isto što i ja te da osjete ono što ja osjećam. Nema ništa bolje od toga da Jehovi služimo svime što imamo. Kad bi samo to znali!”