BILA je to jedna od najpoznatijih knjižnica svog vremena. Zahvaljujući toj knjižnici egipatski grad Aleksandrija bio je važno kulturno središte u koje su se stjecali najveći umovi ondašnjeg svijeta. Kad je knjižnica uništena — nitko ne može reći kako se to točno dogodilo — nestala su mnoga neprocjenjivo vrijedna djela, što je bio velik gubitak za znanost. U današnje vrijeme ta je čuvena knjižnica dobila dostojnu zamjenu.

Nova Aleksandrijska knjižnica je zdanje neobičnog izgleda. Glavna zgrada te knjižnice, koja je nazvana Bibliotheca Alexandrina, podsjeća na veliki nakošeni bubanj. Na krovu od stakla i aluminija (1) — koji je velik gotovo kao dva nogometna igrališta — nalaze se prozori koji su okrenuti prema sjeveru i kroz koje ulazi svjetlost u glavnu čitaonicu (2). U toj zgradi koja nalikuje širokom, kratkom valjku čiji se donji dio nalazi ispod razine mora smještene su prostorije koje su otvorene za javnost. Sjajan, ravni krov zgrade blago je nakošen, tako da mu jedna strana seže 30 metara uvis, a druga se spušta ispod razine tla. Kad se ljeska okupan Sunčevim zrakama, krov izdaleka izgleda kao izlazeće Sunce.

Vanjski zid te glavne zgrade valjkastog oblika izgleda poput ogromnog plašta od sivog granita, a na njemu su isklesani znakovi i slova iz drevnih i suvremenih pisama (3). Ti nizovi znakova i slova prikladno simboliziraju temelje ljudskog znanja.

Velika čitaonica ima nekoliko katova i zauzima najveći dio zgrade (4). U podzemnim prostorijama može se pohraniti 8 000 000 knjiga. Aleksandrijska knjižnica ima i izložbene  prostore, predavaonice, prostorije s opremom za osobe oštećenog vida (5) i planetarij — zasebno zdanje koje ima oblik kugle i izgleda poput satelita koji kruži oko glavne zgrade (6). Knjižnica ima i najmoderniju kompjutersku opremu te vrhunsku protupožarnu zaštitu.

U drevno doba Aleksandrija je bila poznata po znamenitostima kojih danas više nema. Neke od njih su svjetionik na otoku Farosu, koji je navodno bio visok preko 100 metara i ubraja se u sedam čuda starog svijeta, te grobnica Aleksandra Velikog. Nakon Aleksandrove smrti Egipat je pripao grčkoj dinastiji Ptolemejevića, koja je njime vladala sve do 30. pr. n. e., kad je rimski car Oktavijan porazio Marka Antonija i Kleopatru. Za vladavine Ptolemejevića Aleksandrija je doživjela velike promjene. Ustvari, “postala je trgovački i kulturni centar tadašnjeg svijeta”, stoji u knjizi Atlas of the Greek World. U doba najvećeg procvata Aleksandrija je imala oko 600 000 stanovnika.

Njena najveća znamenitost bila je kraljevska knjižnica. Osnovana je početkom 3. stoljeća pr. n. e. Zahvaljujući velikoj potpori dinastije Ptolemejevića Aleksandrijska knjižnica i muzej postali su znanstveno i istraživačko središte grčkog svijeta.

Smatra se da je knjižnica imala 700 000 papirusnih svitaka. Za usporedbu spomenimo da je u 14. stoljeću knjižnica sveučilišta Sorbone — koja je slovila kao najveća zbirka knjiga svog vremena — imala samo 1 700 knjiga. Egipatski vladari tako su silno željeli obogatiti svoju zbirku da su čak naredili vojnicima da pretraže svaki brod koji uplovi u luku ne bi li našli kakve svitke. Ako bi ih pronašli, zadržali bi izvornik, a vratili prijepis. Kad je Atena posudila Ptolemeju III neprocjenjivo vrijedne izvorne rukopise klasičnih grčkih drama, on je, kažu neki izvori, obećao da će napraviti prijepis tih tekstova, a kao jamstvo da će vratiti izvornike dao je u zalog određenu svotu novca. No umjesto da održi obećanje, kralj je zadržao izvorne tekstove, odrekao se  novca koji je dao u zalog i poslao natrag prijepise.

U Aleksandrijskoj knjižnici i muzeju radilo je mnogo velikih mislilaca čija su intelektualna i stvaralačka djela stekla svjetsku slavu. Učenjaci iz Aleksandrije zaslužni su za izvanredna postignuća u geometriji, trigonometriji i astronomiji, kao i za razvoj lingvistike, književnosti i medicine. Smatra se da su upravo u Aleksandriji 72 židovska učenjaka prevela hebrejski dio Biblije na grčki i tako je nastala čuvena Septuaginta.

Ironično je da kroničari nisu smatrali potrebnim detaljno opisati javne ustanove u Aleksandriji. Povjesničar Atenej, koji je živio u 3. stoljeću, rekao je: “Zašto bih pisao o tome koliko knjižnica ima knjiga i kako je uređena ili pak o zbirci umjetnina koje se čuvaju u muzeju kad ljudi ionako znaju sve o tome?” Mnogi su kroničari razmišljali poput njega, no takve izjave frustriraju današnje učenjake, koji bi itekako željeli saznati nešto više o toj zanimljivoj drevnoj knjižnici.

Kad su Arapi 640. n. e. osvojili Egipat, Aleksandrijske knjižnice vjerojatno više nije bilo. Stručnjaci se još uvijek spore oko toga kako je zapravo uništena i kada se to dogodilo. Neki kažu da su mnoge knjige vjerojatno uništene 47. pr. n. e., kad je Julije Cezar zapalio jedan dio Aleksandrije. Bilo kako bilo, s uništenjem knjižnice izgubljen je ogroman izvor znanja. Zauvijek je nestalo na stotine djela grčkih dramatičara te mnoštvo zapisa o prvih 500 godina grčke povijesti, izuzev nekoliko Herodotovih, Tukididovih i Ksenofontovih djela.

Između trećeg i šestog stoljeća n. e. u Aleksandriji su često izbijali neredi. Neslaganja oko nekih teško dokučivih doktrinarnih pitanja dovela su do toga da su se poganski narodi, Židovi i takozvani kršćani često sukobljavali jedni s drugima, a ponekad je dolazilo do sukoba i među pripadnicima iste religije. Mnogo su puta crkveni vođe poticali pobunjenike da pljačkaju poganske hramove. Pritom je uništen velik broj drevnih pisanih djela.

Nova Aleksandrijska knjižnica otvorena je u listopadu 2002. Knjižnica ima oko 400 000 knjiga i izvrstan informatički sustav koji omogućava pristup bazama podataka drugih knjižnica. Glavna zbirka knjiga bavi se civilizacijama istočnog Sredozemlja. Očekuje se da će nova Aleksandrijska knjižnica u kojoj ima mjesta za 8 000 000 knjiga doprinijeti razvoju tog znamenitog drevnog grada.