DALEKO na pučini Tihog oceana leži arhipelag Yap. Zbog ljepote tropskog krajolika i ugodne klime ova je skupina otoka raj za putnike željne mira. No posjetioci se često poprilično iznenade kad vide da stanovnici tih otoka ostavljaju novac na ulici. A da stvar bude bolja, ne radi se o nekom sitnom novcu!

Posvuda ispred kuća i duž cesta mogu se vidjeti okrugle kamene ploče. Ti kameni krugovi, koje se na jeziku tamošnjeg naroda naziva rai, nacionalna su valuta Yapa. Mada neki svoj kameni novac drže u kući, većina ih u tu svrhu koristi seoske “banke”. Te banke nemaju čuvare niti službenike koji bi bili na usluzi strankama, a ponekad ni svoju zgradu. Naime, umjesto da povjereni im novac čuvaju u trezorima, one ga drže vani. Stoga novca ima posvuda — prislonjenog uz kokosove palme i zidove kuća. Svaki komad tog novca ima rupu u sredini, može imati promjer od čak četiri metra i težiti preko pet tona.

U kraju u kojem živite novac se možda nosi u džepu, no ovdje je on toliko velik da ne može stati ni u automobil. Premda od 1931. nije izrađen nijedan komad ovog kamenog novca, on još uvijek vrijedi kao zakonito sredstvo plaćanja na ovim otocima. Kako je nastala ta neobična valuta?

Legenda kaže da je nekad davno grupa moreplovaca s Yapa doplovila do otočja Palaua, gdje je pronašla nekakvo lijepo kamenje. Ponijela ga je sa sobom na Yap, gdje ga je tamošnje stanovništvo odlučilo koristiti  kao sredstvo plaćanja. Ujedno su ga počeli oblikovati kako bi dobili okrugle ploče nalik punom Mjesecu s rupom u sredini.

Stanovnici Yapa bili su jako izbirljivi u pogledu materijala od kojeg su izrađivali novac. Obično su koristili aragonit i kalcit. Aragonit je mineral koji se nalazi u zemlji, ali ga ima i u biserima, dok je kalcit glavni sastojak mramora. Oba minerala vrlo su privlačna kad ih se pažljivo oblikuje, no ni jednog ni drugog nema na Yapu. Stoga su stanovnici Yapa nastavili odlaziti po njih na Palau. Bilo je to opasno putovanje kanuima koje je trajalo pet dana, budući da Palau leži otprilike 400 kilometara jugozapadno od Yapa.

Nakon što bi od tamošnjeg poglavice dobili dozvolu za vađenje kamena, započeli bi s poslom. Primitivnim ručnim oruđem u podzemnim bi pećinama lomili velike kamene ploče, koje bi potom klesali da dobiju krug. Za samo jedan kameni krug bili su potrebni mjeseci, a ponekad i godine rada čekićem i dlijetom!

Kad bi posao bio gotov, kroz rupu u sredini kruga provukli bi deblji dugački komad drva, pomoću kojeg bi kamen prebacili na obalu. Tamo bi netom izrađeni novac ukrcali na kanue ili na splavi od bambusa. Ako se radilo o nekom većem komadu, radnici bi ga postavili uspravno u more i potom oko njega sagradili veliku splav. Tada bi snažno veslajući i uz pomoć vjetra koji im je punio jedra otplovili sa svojim novostečenim bogatstvom natrag na Yap.

Sav spomenuti posao odvijao se ručno, a bio je i opasan. Mnogi su se ozlijedili ili čak poginuli dok su vadili te velike kamene blokove. A ni povratak na Yap nije bio bezopasan. Komadi kamenog novca koje se i dan-danas može vidjeti na morskom dnu oko Yapa i Palaua jasno svjedoče da ni novac, a ni oni koji su ga izrađivali, nisu uvijek sretno stigli na Yap. No zanimljivo je da čak i taj novac koji se nalazi na dnu mora pripada nekome na Yapu. On jednako vrijedi kao i novac na otoku.

Nakon obavljenog posla u kojem rai promijeni vlasnika, novi ga vlasnik obično ostavlja tamo gdje se već nalazi. Mnogi su već desetljećima na istom mjestu i nisu nimalo blizu doma svog novog vlasnika. No nitko se ne boji da će mu netko ukrasti njegov novac.

Naime, onaj tko bi naumio ukrasti nečiji novac najprije bi morao biti poprilično snažan, a zatim i dovoljno  drzak da to učini. Ovo drugo vjerojatno bi bilo još teže jer susjedi točno znaju kome pripada svaki kamen i veoma poštuju tuđe vlasništvo.

Kako se određuje vrijednost nekog kamenog kruga? Najprije se u obzir uzme njegovu veličinu, ljepotu kamena od kojeg je izrađen i kvalitetu izrade. Potom se razmatra njegovu povijest — koliko je star, je li vađenje kamena i klesanje bilo izuzetno teško, je li prilikom prevoženja na Yap ugrožen nečiji život ili je čak netko poginuo? Na koncu se u obzir uzme i društveni položaj osoba uključenih u novčanu transakciju. Naime, novac u vlasništvu poglavice ima veću vrijednost od onoga u vlasništvu običnog čovjeka.

Godine 1960. jedna strana banka kupila je jedan rai promjera 1,5 metara. Zahvaljujući tome i drugi su, a ne samo stanovnici Yapa, saznali nešto o njegovoj povijesti. Po svemu sudeći, taj je rai bio u opticaju od 80-ih godina 19. stoljeća. Jednom prilikom njime su isplaćeni radnici koji su sagradili jednu kuću. Zatim su taj isti novac stanovnici jednog sela dali stanovnicima drugog sela za izvedbu nekog posebnog plesa. A jedan kasniji vlasnik njime je kupio lim za pokrivanje krova. Sve ove transakcije izvedene su, a da kamen nijednom nije pomaknut sa svog prvobitnog mjesta i bez ikakvog pisanog dokumenta. Očito je da su stanovnici Yapa dobro poznavali povijest tog komada kamenog novca te su znali kome je sve pripadao.

Pred više stotina godina, kad se rai tek pojavio, taj je novac bio toliko rijedak i vrijedan da su ga samo poglavice mogli posjedovati. No koncem 19. stoljeća, kad su se pojavile željezne alatke i teretni brodovi, izrada i transport kamenog novca postali su znatno lakši, uslijed čega se povećao broj raija, uključujući i one velike. No iako su ti noviji raiji bili veći od starih, njihova je vrijednost manja jer nisu izrađeni na tradicionalni način, koji je bio vrlo mukotrpan.

Službenim prebrojavanjem koje je provedeno 1929. utvrđeno je da na Yapu ima 13 281 rai — više nego samih otočana! No to se promijenilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, kad je vojska konfiscirala velik dio tog kamenog novca, a jedan dio koristila u izgradnji poljskih aerodroma i utvrda. Nakon toga na otocima je ostala tek polovina kamenih krugova. Potom su lovci na suvenire i privatni kolekcionari odnijeli velik dio preostalog novca. Danas se taj novac smatra kulturnom baštinom otoka i zakonom je zaštićen.

Na Yapu novac ne raste na drveću niti su ceste popločene zlatom. No ljudi i dalje ostavljaju svoj novac na ulici kako bi ga svatko mogao vidjeti!