POSAO liječnika oduvijek je iziskivao samopožrtvovnost. No svijet u kojem današnji liječnici rade brzo se mijenja. Mnogi od njih nemaju ništa manje obaveza nego što ih je imao Majmonides. No da li ih se zbog toga cijeni jednako kao nekad? Kako izmijenjene okolnosti u kojima današnji liječnici rade utječu na njihov život? Kako one utječu na odnos između liječnika i pacijenata?

Neki se možda još sjećaju vremena kad je liječnik sve svoje lijekove nosio u svojoj crnoj torbi. Bilo je to vrijeme kad su ljudi imali podvojeno mišljenje o liječnicima, no jednako je i danas. Najčešće ih se poštovalo zbog njihovog znanja i sposobnosti, cijenilo zbog položaja u društvu koji im je pripadao i divilo se njihovoj etici. No istovremeno ih se kritiziralo zbog cijena usluga, napadalo zbog pogrešaka u radu te optuživalo za “pomanjkanje” suosjećanja.

Unatoč tome, mnogi su liječnici pronalazili duboko zadovoljstvo u tome što su s koljena na koljeno pomagali istoj obitelji. Često su odlazili u kućne posjete, a na seoskim su područjima znali i ručati s nekom obitelji ili čak provesti noć kod nje kad je trebalo obaviti porod. Mnogi su sami pripravljali potrebne lijekove. Nesebični liječnici čak su besplatno liječili siromašne i bili na raspolaganju pacijentima 24 sata na dan.

Dakako, neki liječnici još uvijek to rade, no u mnogim dijelovima svijeta priroda odnosa između liječnika i pacijenta vjerojatno se više promijenila u zadnjih nekoliko desetaka godina negoli u proteklih nekoliko stoljeća. Što je dovelo do tih promjena? Pogledajmo najprije kako su se te promjene odrazile na kućne posjete liječnika.

Posjećivanje bolesnika kod kuće nekad je bio neizostavan dio liječničke prakse, a u nekim je zemljama još uvijek tako. No to se uvelike mijenja. U listu The Times of India pisalo je: “U današnje vrijeme, kad se većina liječnika specijalizira za različita područja medicine, sve je manje obiteljskih liječnika koji znaju utješiti bolesnika, blisko poznaju čitavu obitelj te su spremni posjetiti bolesnika kad god ih se zamoli za to.”

Velika otkrića i spoznaje do kojih se došlo na području medicine utjecali su na to da se mnogi liječnici danas specijaliziraju i rade u timovima, zbog čega pacijent svaki put možda mora otići drugom liječniku na pregled. Zbog toga mnogi liječnici više ne mogu razviti bliski  odnos s pacijentima i članovima njihove obitelji kakav su liječnici nekad imali.

Što se tiče kućnih posjeta, određene promjene nastupile su već pred stotinjak godina, kad su liječnici počeli više vršiti laboratorijske pretrage i služiti se dijagnostičkom opremom. Zdravstvene službe u mnogim dijelovima svijeta na kućne su posjete počele gledati kao na nešto što samo oduzima liječniku vrijeme budući da danas većina pacijenata sama može otići liječniku. Isto tako, mnoge poslove koje su nekad obavljali liječnici danas obavljaju patronažne sestre, služba hitne pomoći ili neke druge službe koje nude zdravstvene usluge.

Samostalni liječnici danas su vrlo rijetki. Zdravstvene usluge uglavnom pružaju zdravstvene ustanove ili zavodi za zdravstvo koji u tu svrhu zapošljavaju liječnike. Međutim, mnogi liječnici ne vole raditi u takvim uvjetima. Naime, od njih se često zahtijeva da u što manje vremena prime što je moguće više pacijenata. Dr. Sheila Perkins, liječnica opće prakse iz Velike Britanije, kaže: “Od mene se traži da svakih sedam do deset minuta primim drugog pacijenta, a većinu tog vremena utrošim na unošenje podataka u kompjuter. Jednostavno vam ne ostane vremena da se posvetite pacijentu. To me jako frustrira.”

Još jedna promjena s kojom se suočavaju današnji liječnici tiče se većih prava pacijenata. Pacijenti prije nikad nisu dovodili u pitanje ono što bi im liječnik rekao. No u današnje vrijeme liječnici u mnogim zemljama dužni su informirati pacijenta o metodama liječenja koje mu stoje na raspolaganju i mogućim posljedicama te od njega dobiti pristanak na liječenje. To pokazuje da se odnos između liječnika i pacijenta poprilično promijenio. U očima nekih pacijenata liječnik više nije netko tko treba donositi odluke, već samo stručnjak koji njihove odluke treba provesti u djelo.

U današnjem društvu koje se strahovito brzo mijenja velik broj liječnika su žene. Često su i omiljenije jer pacijenti smatraju da ih pažljivije slušaju. Zahvaljujući njima čitava medicinska profesija doima se humanijom.

Većina ljudi još uvijek cijeni liječnike koji pokazuju razumijevanje za pacijentove osjećaje i probleme. No bilo bi dobro pitati se koliko pacijenata ima razumijevanja za osjećaje svog liječnika i probleme s kojima se on suočava. Razmišljanje o tome sigurno može doprinijeti poboljšanju odnosa između liječnika i pacijenata. U tome nam može pomoći sljedeći članak.