PACIJENTI obično ne odlaze liječniku da bi razgovarali o njegovim problemima. Oni to čine zato što je njima samima potrebna pomoć. Stoga je malo tko svjestan koliko je liječnički poziv stresan.

Naravno, svatko od nas bori se sa stresom i zdravstveni radnici nisu jedini koji su izloženi stresu na radnom mjestu. No kako je gotovo svima nama prije ili kasnije potreban liječnik, dobro je znati s kakvim se sve stresnim situacijama oni suočavaju i kako to utječe na njih.

Budući liječnici vrlo se rano u životu nauče živjeti sa stresom jer se već u školi moraju jako naprezati ako se žele upisati na medicinski fakultet. No i sam je početak studija medicine obično povezan s velikim emocionalnim šokom. To je početak procesa koji može promijeniti nečije osjećaje, ali i osobnost.

Već u prvom tjednu studija studente medicine može očekivati strašan šok — prvi odlazak u salu za seciranje. Mnogi od njih možda nikad prije nisu vidjeli leš. Pogled na gola, smežurana i izrezana tijela može kod njih izazvati pravu mučninu. Stoga se moraju naučiti nadvladati takve emocije. Obično to čine tako što se okrenu humoru, pa uskoro svaki leš dobije neki smiješni nadimak. Mada bi to  nekome moglo izgledati bešćutno i bezobzirno, studentima je potrebno kako ne bi razmišljali o osobi čije tijelo leži pred njima.

Nakon toga slijedi praksa u bolnici. Većina ljudi možda sve do svojih srednjih godina nije prisiljena razmišljati o kratkoći čovjekovog životnog vijeka. No studenti medicine vrlo se mladi susreću s neizlječivim bolestima i smrću. Jedan je student svoja prva iskustva u bolnici opisao kao “krajnje neugodna i gotovo mučna”. Za studente u siromašnim, ali i u bogatim zemljama također može biti vrlo potresno kad shvate kolikim se bolesnicima uskrati liječenje zbog nedostatka novčanih sredstava.

Kako se mladi liječnici nose s tim stresnim situacijama? Medicinsko osoblje često se mora emocionalno distancirati od pacijenata. To čine tako što u njima ne vide osobe kojima je potrebna pomoć, već slučaj. Naprimjer, mogli bi reći: “Doktore, na drugom ležaju imamo slomljenu nogu.” Onome tko ne razumije zbog čega se tako izražavaju to bi moglo biti smiješno.

Liječnike se školuje kao znanstvenike, no veći dio posla kod mnogih od njih sastoji se od razgovora s pacijentima. Neki liječnici ne osjećaju se dorasli tom aspektu svog posla, koji je vrlo zahtjevan u emocionalnom pogledu. Kako smo već spomenuli u uvodu, saopćiti lošu vijest pacijentu jedan je od najvećih izazova s kojima se liječnici suočavaju. Neki od njih to rade svakodnevno. U takvim teškim situacijama ljudi obično trebaju nekoga kome će se izjadati i od liječnika očekuju da ih sasluša. Kod nekih liječnika koji svakodnevno kontaktiraju sa zabrinutim, preplašenim ljudima to može dovesti do emocionalne iscrpljenosti.

Prisjećajući se vremena kad je tek počeo raditi, jedan liječnik opće prakse iz Kanade napisao je: “Imao sam posla preko glave. Oni kojima je bila potrebna pomoć tražili su da im posvetim pažnju, oni koji su bili utučeni tražili su da ih saslušam, bolesni su tražili da učinim nešto za njih, a oni beskrupulozni htjeli su manipulirati sa mnom. Jedni su dolazili k meni u ordinaciju, drugi su inzistirali na tome da ja dođem k njima, a treći su mi telefonirali kući, čak i kad sam bio u krevetu. Svatko je nešto htio. Želio sam pomoći, no to je bilo previše” (iz knjige A Doctor’s Dilemma, Johna Hollanda).

Popušta li stres s godinama? Veće iskustvo obično donosi veće odgovornosti. Liječnici često moraju brzo donositi odluke o kojima može ovisiti nečiji život, a da možda i ne raspolažu svim potrebnim informacijama. “Kad sam bio mlad, nisam se puno zamarao time”, kaže jedan liječnik iz Velike Britanije, “kao što ni mladi koji ludo voze ne razmišljaju da je to opasno. No s godinama čovjek počne više cijeniti život. Sada više nego ikad promišljam kad donosim odluke u pogledu liječenja.”

Kako stres utječe na liječnike? Navika da se emocionalno distanciraju od pacijenata  može se odraziti na njihove obiteljske odnose. Boriti se protiv toga može biti pravi izazov. Neki drugi pak vrlo su suosjećajni prema pacijentima. No koliko daleko mogu ići u tome, a da se emocionalno ne iscrpe? To su neke od dilema s kojima se suočavaju svi liječnici.

Kad govore o stresu koji proizlazi iz kontaktiranja s pacijentima, liječnici često najprije spomenu nekoliko vrsta problematičnih pacijenata. Možda i vi prepoznate neke od njih.

Kao prvo, postoje pacijenti koji bespotrebno troše liječnikovo vrijeme, pričajući o svemu samo ne o svom zdravstvenom problemu. Zatim su tu zahtjevni pacijenti koji nazivaju liječnika noću ili vikendom zbog problema koji nisu hitni ili inzistiraju na liječenju s kojim se liječnik ne slaže. Tu su i nepovjerljivi pacijenti. Oni možda na Internetu ili negdje drugdje istražuju o svojoj bolesti, što može biti korisno. No neki zbog toga izgube povjerenje u liječnika budući da on možda nema vremena raspravljati s njima o svim prednostima i nedostacima onoga što otkriju tijekom istraživanja. Za liječnika je vrlo stresno kad pacijent zbog nepovjerenja ne želi postupiti onako kako ga se savjetuje. I na kraju, tu su još i nestrpljivi pacijenti. To su oni koji prekidaju  liječenje prije nego što se utvrdi je li ono djelotvorno i možda negdje drugdje potraže pomoć.

Međutim, u nekim dijelovima svijeta najveća briga liječnika nisu pacijenti, već odvjetnici.

U mnogim zemljama zabilježen je značajan porast tužbi protiv liječnika zbog nesavjesnog liječenja. Neki odvjetnici tuže liječnike na temelju posve beznačajnih razloga, nadajući se da će se tako obogatiti. “Zbog toga su premije osiguranja od odgovornosti koje plaćaju liječnici drastično porasle”, izjavio je predsjednik Američkog medicinskog udruženja. “No to ima i neke druge ružne posljedice. Neopravdana tužba može liječniku nanijeti veliku štetu — oduzeti mu puno vremena te uzrokovati neugodnosti, (...) stres i brige.” Neki liječnici zbog toga čak počine samoubojstvo.

Posljedica toga je da su mnogi liječnici naprosto primorani zaštititi se i donositi odluke koje možda nisu u najboljem interesu pacijenta, ali njima samima ostavljaju mogućnost obrane na sudu. “Liječnici su danas primorani štititi se i to je postalo sastavni dio njihovog života”, navodi se u časopisu Physician’s News Digest.

Dok su pritisci na liječnike i dalje sve veći, mnogi od njih se pitaju što im donosi budućnost. Mnogi pacijenti pitaju se to isto dok promatraju kako se neke bolesti šire unatoč napretku koji je postignut na području medicine. Stoga sljedeći članak govori o tome što liječnici i pacijenti mogu realno očekivati od budućnosti.