VÍCTOR ima 74 godine i vid mu je oslabio nakon što je godinama naprezao oči obrađujući sitne predmete. No oči mu još uvijek zasjaju svaki put kad ga netko upita nešto o utiskivanju zlata u metal, odnosno čelik, o umjetničkom obrtu kojim se bavio 50 godina. Naime, Víctor je vješt majstor u damasciranju, zanatu koji je počeo učiti kad je imao 14 godina.

“Za mene je damasciranje puno više od zanata”, kaže on. “Ponekad bih se toliko zadubio u posao da bih radio cijelu noć.” Dok rukuje svojim istrošenim alatom, lice mu se sjaji, a u misli naviru sjećanja na dane kad je izrađivao predivne ukrasne predmete.

Što je damasciranje? To je postupak, odnosno tehnika utiskivanja zlata ili srebra u metalnu osnovu radi dekoriranja predmeta. Neke predmete ukrašene tom tehnikom arheolozi su pronašli u egipatskim grobnicama te utvrdili da potječu iz 16. stoljeća pr. n. e.

Mada je moguće da su takvi predmeti izrađivani najprije u Kini ili Egiptu, sam je obrt dobio ime po drevnom gradu Damasku. Bilo je to zato što su vješti obrtnici u glavnom gradu Sirije izrađivali predmete iznimne ljepote, pa je Damask postao sinonim za taj obrt. A kako se sam grad nalazio na važnom križanju puteva između istočnog Sredozemlja te Mezopotamije i Dalekog istoka, uskoro je postao važno trgovačko središte. Zahvaljujući tome u daleke zemlje počeo je izvoziti svoje tradicionalne proizvode, među kojima su bili i predmeti ukrašeni tehnikom damasciranja.

Za nekoliko stoljeća damasciranje se uvriježilo i u Europi, pa je u 16. stoljeću španjolski grad Toledo postao glavni centar tog  umjetničkog obrta. Mačevi, oklopi, štitovi, ali i finiji predmeti koji su izrađivani u tom gradu, razlikovali su se od drugih po elegantnim ukrasima izrađenima tehnikom damasciranja.

Predmeti izrađeni u Toledu karakteristični su po jakom kontrastu između sjajnih zlatnih odnosno srebrnih ornamenata i intenzivne crne metalne podloge. Ti ornamenti mogu biti različiti, od kufskog pisma (staro arapsko pismo) do cvjetnih motiva i geometrijskih oblika tipičnih za arapsku i mudejarsku kulturu. Pođimo sada zajedno nakratko u Toledo i pogledajmo kako su tamošnji majstori očuvali tu vještinu.

Dok šetamo uskim, vijugavim ulicama starog Toleda, čini nam se da smo se vratili u srednji vijek. Otkrivamo da damasciranje uistinu nije zaboravljeni obrt. U izlozima mnogih radnji zapažamo mnoštvo broševa, narukvica, dugmadi za manžete, igala za kravatu, kutijica, naprstaka, naušnica, ukrasnih pločica i drugih predmeta izrađenih tom tehnikom. Povrh toga, u nekima od tih radnji čak se može vidjeti kako iskusni majstori jednom rukom vješto rukuju zlatnom niti, dok je drugom, u kojoj drže čelično šilo, utiskuju u metalnu podlogu, što je zapravo sama bit te tehnike.

Ako se malo približimo, vidjet ćemo da majstor ispred sebe ima više tankih komada metala različitih oblika i veličina. Izabravši jedan okrugli komad, započinje s prvom fazom izrade, koju možemo nazvati brazdanje. Majstor najprije dubačem, alatkom za graviranje koja je napravljena od čelika velike tvrdoće, cijelu površinu izbrazda paralelnim linijama. Potom tom istom alatkom na izbrazdanom metalu iscrta skicu ornamenata koje želi izraditi.

Tako obrađeni i pripremljeni komad metala postavlja se na podesivu drvenu podlogu čija je površina premazana posebnom vrstom katrana kako bi se olakšalo sljedeće faze rada.

Sada slijedi proces utiskivanja. Držeći u ruci zlatnu nit, majstor je šilom pažljivo utiskuje u metalnu podlogu sve dok i posljednji ornament nije gotov. To mogu biti privlačne arabeske, geometrijski likovi, likovi ptica, cvjetni motivi, pa čak i panorama starog Toleda. Neki majstori na istom komadu metala kombiniraju više motiva.

Sljedeća faza je fiksiranje, za što je potrebno nešto šire šilo. Preciznim udarcima čekića po šilu majstor dovršava inkrustaciju zlata u metal.

Ukrasni detalji na metalu još više dolaze do izražaja nakon sljedeće faze, koja se naziva bruniranje. Metal ukrašen zlatnim ornamentima uroni se u otopinu natrijevog hidroksida i kalijevog nitrata na temperaturi od 800 Celzijevih stupnjeva. U tom procesu postiže se potpuna oksidacija metalne podloge, koja poprima intenzivnu crnu boju. Na podlozi — koja je sada tamna poput crnog baršuna — karakteristični zlatni motivi još više dolaze do izražaja.

I na koncu još slijedi graviranje i poliranje ornamenata. Nakon graviranja zlatne slike kao da ožive. Svi sitni detalji, kao što su perje na tijelu ptice ili latice cvijeta, dobiju svoj konačni oblik. Nakon toga zlato se još ispolira komadom kamena ahata kako bi se postigao snažan kontrast između blistavog zlatnog ornamenta i tamne podloge. I evo ga, blistava slika pred našim je očima!

Za postojanje ovih jedinstvenih rukotvorina vrhunske kvalitete zaslužni su brojni majstori koji su kroz stoljeća sačuvali ovu drevnu vještinu. Zahvaljujući njima mi se danas možemo diviti prekrasnim zlatnim i srebrnim ornamentima na metalu.