“Mnogi su Britanci sve više ovisni o suvremenoj tehnologiji i plaši ih pomisao na to da s nekim razgovaraju licem u lice”, piše londonski The Times. Anketa koja je provedena pod pokroviteljstvom kompanije British Gas, a obuhvatila je 1 000 odraslih osoba, pokazala je da je prosječni Britanac svakog dana gotovo četiri sata “zaokupiran tehničkim napravama koje su ustvari izumljene sa svrhom da ljudima osiguraju više slobodnog vremena”. U izvještaju se kaže da “prosječni Britanac svakodnevno troši 88 minuta na razgovore putem običnog telefona, 62 minute na razgovor putem mobitela, 53 minute na dopisivanje putem e-maila te 22 minute na slanje i čitanje SMS poruka”. Anketa je pokazala da mnogi ljudi više ne znaju normalno komunicirati, primjerice razgovarati s nekim licem u lice. Mnogi su ispitanici priznali da se služe SMS porukama kako bi “skratili priču i što brže prešli na stvar ili čak potpuno izbjegli konverzaciju”.

Pušenje je velik financijski teret ne samo pušačima nego i njihovim poslodavcima te nepušačima, izjavio je profesor Kari Reijula iz finskog Zavoda za medicinu rada. Već samo to što radnici prekidaju posao kako bi popušili cigaretu “košta finsku privredu gotovo 16,6 milijuna eura godišnje”, izvještava se na web stranici Finske radio-televizije. Procjenjuje se da “radnik koji puši kutiju cigareta na dan toliko često prekida posao da zbroj svih tih prekida iznosi 17 radnih dana godišnje”. Dodatni problem su bolovanja. Profesor Reijula nadalje kaže: “Istraživanja pokazuju da kod radnika koji puše češće dolazi do ozljeda na radu.” Osim toga, pušenje povećava troškove čišćenja i potrošnju električne energije “budući da ventilacija mora raditi maksimalnom snagom”, kaže se u izvještaju. Još više zabrinjava to što “u Finskoj svake godine čak 250 nepušača umre od bolesti koje su posljedica udisanja duhanskog dima bilo na poslu bilo u slobodno vrijeme”.

U Poljskoj je lakše kupiti drogu nego pivo, piše časopis Wprost. “Drogu se može nabaviti u svakoj diskoteci, u raznim klubovima, kafićima, studentskim domovima, na fakultetima, u srednjim školama, [pa čak i] u nekim osnovnim školama.” Osim toga, u većim gradovima drogu “možete naručiti putem telefona i dostavit će vam je brže nego pizzu”, piše časopis. Budući da je droga prilično jeftina, da se lako može nabaviti i da “mnogi misle kako su sintetičke droge bezopasne”, u Poljskoj je više od polovice tinejdžera “barem jednom” probalo drogu, piše Wprost. Prema riječima Katarzyne Puławske-Popielarz, ravnateljice jednog centra za rehabilitaciju maloljetnih ovisnika, dugotrajno uživanje jedne takve droge (speeda) ima za posljedicu “srčane napadaje, psihoze i krajnju isrcrpljenost organizma, a može dovesti i do samoubojstva”.

U Njemačkoj “postaje sve popularnije održavati crkvene obrede na latinskom”, piše časopis Focus. Svećenici u “gradovima kao što su Frankfurt, Düsseldorf i Münster primijetili su da, unatoč tome što ljudi sve rjeđe idu u crkvu, crkve znaju biti dupkom pune kad se misa održava na latinskom”, piše časopis. U jednoj crkvi u Münchenu mise na latinskom postale su toliko popularne da se umjesto dvaput mjesečno sada održavaju dvaput tjedno te na blagdane.

“Genocidi su jedan od razloga zbog kojih je 20. stoljeće bilo najkrvavije u ljudskoj povijesti”, izvještava list Buenos Aires Herald. Genocid se definira kao zločin usmjeren na uništavanje neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine. Procjenjuje se da je u 20. stoljeću u takvim pokoljima ubijeno više od 41 milijun ljudi. Među primjerima iz novijeg vremena ističe se genocid u Ruandi, u kojoj je 1994. ubijeno oko 800 000 ljudi. Taj su pokolj uglavnom izvršili “civili, i to pod utjecajem propagande koja je raspirivala mržnju”. Stručnjaci kažu da je u razdoblju od tri i po mjeseca pogibalo prosječno 8 000 ljudi na dan. U Ruandi se ljude ubijalo “pet puta brže nego što su nacisti ubijali logoraše u plinskim komorama za vrijeme Drugog svjetskog rata”, piše Herald.

Jedna studentica koja je na Sveučilištu u Marylandu (SAD) pripremala doktorat iz biologije otkrila je na njušci aligatora osjetna tjelešca za koja stručnjaci dosad nisu znali. Ta tjelešca registriraju promjene tlaka u vodi i tako omogućavaju aligatorima da otkriju kretanje plijena. Aligatori i neki drugi gmazovi iz porodice krokodila imaju na rubovima čeljusti izbočine koje su toliko sitne da izgledaju kao točkice. Biologinja Daphne Soares otkrila je da te sitne izbočine zapravo omogućavaju aligatorima da primijete kad se negdje u njihovoj blizini voda lagano namreška. “Gmazovi iz porodice krokodila love noću. Napola su uronjeni u vodu i čekaju da kretanje plijena izazove mreškanje vode. Čeljust im se nalazi na površini vode”, objašnjava biologinja. “Kad su gladni, začas zgrabe sve što se pomakne i izazove mreškanje na površini vode.” Zahvaljujući kupolastim osjetilnim tjelešcima koja registriraju promjene tlaka u vodi, aligatori mogu primijetiti mreškanje na površini koje stvori jedna kap vode.

Jedan međunarodni istraživački tim proučavao je kako zagađivanje mora otpacima utječe na morske organizme te ustanovio da u želucu svakog burnjaka (morske ptice koja živi na Sjevernom moru) ima u prosjeku 30 komadića plastike. To je “dvostruko više od količine koja je pronađena u želucima burnjaka početkom 1980-ih”, izvještavaju londonske novine The Guardian. Istraživači su proučavali burnjake zato što oni “jedu sve i svašta te nikad ne povraćaju ono što su progutali”. U želucima uginulih burnjaka pronađeni su razni predmeti izrađeni od plastičnih masa, kao što su dječje igračke, dijelovi raznih alata, užad, čaše od polistirena, lateks pjena kojom se pune madraci, plastične boce i upaljači za cigarete. Dr. Dan Barlow, voditelj odjela za znanstvena istraživanja u škotskom ogranku organizacije Friends of the Earth (Prijatelji Zemlje), kaže: “Ovo istraživanje pokazuje da morske životinje koje žive u blizini škotske obale postaju žive kante za smeće.” Novine dodaju: “Poznato je da od 300 vrsta morskih ptica, koliko ih ima u svijetu, preko 100 vrsta povremeno proguta otpadne predmete od plastike.”

Gluhe su osobe godinama koristile teleprintere kako bi komunicirale s prijateljima, a u novije vrijeme služe se e-mailom. No zahvaljujući pojavi web kamera, malih digitalnih kamera koje omogućavaju prijenos slike putem Interneta, gluhe osobe sada mogu koristiti i znakovni jezik u komunikaciji putem Interneta. Međutim, “budući da web kamere imaju malu kutnu širinu i dvodimenzionalnu perspektivu, na snimci se neki detalji ne mogu vidjeti, kao što u razgovoru putem telefona osoba ne može vidjeti kad sugovornik podigne obrvu ili napravi neku grimasu”, piše kanadski list National Post. Sporost internetskih veza i neki drugi tehnički problemi mogu dodatno otežati komuniciranje znakovnim jezikom pomoću web kamere. No kako gluhe osobe izlaze na kraj s tim problemima? Tako da sporije pokazuju znakove te ih ponavljaju. Osim toga, naučili su “prilagoditi pokrete i položaj tijela kako bi riješili probleme s perspektivom”, piše Post. Također su otkrili da određene misli mogu naglasiti tako da ruke približe kameri kako bi izgledale veće.