U SALVADORU, glavnom gradu brazilske države Bahije, Nova godina obilježava se velikim slavljem. Stotine žena u procesiji kreće se prema katoličkoj crkvi Dobre smrti kako bi namirisanom vodom oprale crkvene stepenice. Taj se obred izvodi u čast Oxale, afričkog boga stvaranja.

Čak milijun ljudi prisustvuje ovoj svečanosti koja se u ritmu afričkih bubnjeva nastavlja bučnom proslavom na ulicama grada.

Ovaj ritual star 250 godina istaknuto je obilježje sinkretizma, mješavine različitih vjerskih učenja, koji je karakterističan za katoličku religiju u Brazilu. U toj je zemlji navodno preko 70 milijuna stanovnika direktno ili indirektno povezano s candomblom, umbandom, xangom i drugim afrobrazilskim religijama. Unatoč tome, ogromna većina Brazilaca izjašnjava se da su katolici.

Kako je došlo do spajanja tih različitih religija? Kako Katolička crkva gleda na to? Je li miješanje različitih vjerskih uvjerenja nešto poželjno ili nešto što treba izbjegavati?

Premda se procjene razlikuju, u Brazil je od sredine 16. stoljeća pa do 1888, kad je ropstvo u toj zemlji konačno ukinuto, vjerojatno dopremljeno preko šest milijuna robova iz plemena Yoruba, Bantu i drugih afričkih plemena. Stoga se može reći da je mješavina tradicionalnih afričkih vjerovanja i katolicizma nasljeđe koje su današnjem Brazilu ostavili robovi.

Mada je Katolička crkva inzistirala na obraćenju svih robova, do miješanja katolicizma i elemenata afričke religije ipak je došlo uz njen blagoslov. Povjesničar Roger Bastide navodi kako su jezuitski misionari smatrali da su Afrikanci slični djeci, pa ih katoličkoj religiji treba privući glazbom i plesom te u tu svrhu iskoristiti njihovu ljubav prema  titulama i istaknutim položajima. “Nije ih se smjelo prisiljavati da raskinu sve veze sa svojim običajima”, napisao je Bastide, “već se te običaje trebalo pažljivo ispitati i one prihvatljive iskoristiti kao odskočnu dasku koja će im pomoći da prihvate pravu religiju.”

U raznim vjerskim bratovštinama Afrikanaca, kao što su bratovština katoličkog “Svetog” Benedikta ili Gospe od Rozarija, još se uvijek drže mnogi afrički običaji. Tako jednom godišnje, na dan “Svetog” Benedikta, afričke bratovštine biraju između svojih članova kralja i kraljicu kao što su to nekad činila afrička plemena.

Katolicizmu i afričkim religijama zajedničko je vjerovanje u brojne posrednike između Boga i ljudi. Naprimjer, pripadnici plemena Yoruba vjerovali su u orixe. Vjerovalo se da su to deificirani ratnici i kraljevi koji upravljaju prirodnim silama te da služe kao posrednici između ljudi i njihovog vrhovnog boga, Oloruna. Slično tome, rimokatolici vjeruju da se “sveci” zalažu pred Bogom za ljude. Također imaju “svece” koje štuju kao zaštitnike određenih poslova i zanata.

Umjesto da se odreknu štovanja orixa, mnogi robovi jednostavno su ih zamijenili “svecima” koji su imali slična obilježja. Tako su pripadnici plemena Yoruba svog boga rata, Oguna, zamijenili katoličkim “Svetim” Jurjem, kojeg se u svijetu kršćanstva štuje kao ratnika i junaka.

Yemanja, božica mora i majka svih orixa, poistovjećena je s Djevicom Marijom, a Oxala, kojeg pripadnici plemena Yoruba smatraju vrhovnim orixom, s Gospodarem Dobre smrti, najpoznatijim “svecem” u Salvadoru. Slavljenje ta dva “sveca” objedinjeno je u obredu pranja crkvenih stepenica koji se održava jednom godišnje. *

“Ovdašnje stanovništvo jednako iskreno i snažno vjeruje u Isusa, u katoličke svece i orixe”, navodi jedan istaknuti član katoličke crkve u Salvadoru. “Mnogi su jednako skloni i jednoj i drugoj religiji”, dodaje jedan brazilski antropolog. “Nakon mise u katoličkoj crkvi odlaze pravo u vjerski centar pripadnika candomble.”

Stapanje katolicizma i afričkih religija vrlo je osjetljiva tema. Nekadašnji predsjednik Brazilske katoličke episkopalne konferencije Lucas Moreira rekao je: “Svatko bi se trebao držati svoje vjere, ne miješajući je s drugim vjerama.” Za razliku od njega, jedan katolički biskup kaže: “Sinkretizam je realnost koja uspješno odolijeva svim pokušajima crkve da je suzbije.”

Kao što vidimo, mišljenja su podijeljena. Konzervativniji crkveni krugovi bore se protiv onoga što smatraju poganskim i demonskim utjecajem, dok drugi inzistiraju na tome da Katolička crkva prihvati afričke simbole i plesove kao dio svojih obreda.

Utemeljitelj kršćanstva Isus Krist propovijedao je različitim narodima i vjerskim skupinama. No bio je vrlo određen kad je rekao: ‘Pravi obožavatelji obožavat će Oca duhom i istinom, jer Otac traži takve da ga obožavaju’ (Ivan 4:23). Povrh toga, objasnio je da njegov Otac, Jehova Bog, otkriva tu istinu putem svoje Riječi, Biblije (Ivan 17:17).

Isus je uputio svoje sljedbenike da uče ‘ljude iz svih naroda da drže sve što im je zapovjedio’ (Matej 28:19, 20). Nikad im nije rekao da prilagođavaju njegova učenja kako bi privukli one čiji se običaji i vjerovanja razlikuju od njihovih. I u vrijeme apostola bilo je pojedinaca koji su pokušavali u kršćanstvo uvesti učenja i običaje drugih religija. No ti su pokušaji naišli na osudu. “Izađite između njih, i odvojite se”, napisao je apostol Pavao, ‘i Bog će vas primiti’ (2. Korinćanima 6:17).