MNOGE majke u današnje vrijeme moraju raditi kako bi pomogle zbrinuti svoju obitelj, zbog čega im nije jednostavno brinuti se o djeci. Neke čak moraju same, bez ičije pomoći, odgajati svoju djecu.

Margarita iz Meksika sama podiže dvoje djece. “Nije bilo lako pružiti im moralnu i duhovnu pouku”, kaže ona. “Jednom je moj sin kao tinejdžer došao polupijan kući s neke zabave. Upozorila sam ga da ga, ukoliko se to ponovi, sljedeći put neću pustiti u kuću. Mada mi je bilo jako teško, sljedeći sam ga put ostavila pred vratima. Srećom, to se više nije ponovilo.”

Nedugo nakon toga Margarita je počela proučavati Bibliju, što joj je pomoglo da u svoju djecu usadi moralne vrijednosti. Sada oboje njene djece služi kao punovremeni sluge Jehovinih svjedoka.

Mnogi muškarci koji žive u siromašnijim zemljama odlaze raditi u bogatije zemlje, dok žene ostaju kod kuće i brinu se o djeci. Laxmi iz Nepala kaže: “Moj je suprug već sedam godina u inozemstvu. Djeca više slušaju njega nego mene. Bilo bi lakše da je s nama.”

Premda joj nije lako, Laxmi se trudi biti dobra majka. Budući da sama nije obrazovana, pobrinula se da netko drugi pomaže starijoj djeci oko školskih zadataka. No kako posebnu pažnju pridaje duhovnoj pouci djece, svaki tjedan s njima proučava Bibliju. Također svaki dan s njima razmotri  jedan biblijski redak te ih redovito vodi na kršćanske sastanke.

U nekim zemljama relativno je velika stopa nepismenosti među ženama. Ukazujući na nepovoljan položaj u kojem se nalaze majke koje nisu obrazovane, Aurelia iz Meksika koja ima šestero djece, kaže: “Majka mi je uvijek govorila da škola nije za žene. Zbog toga nikad nisam naučila čitati, pa nisam mogla pomagati djeci oko zadaće. Zbog toga sam bila nesretna. No kako nisam željela da se moja djeca muče kao i ja, učinila sam sve što sam mogla kako bih im omogućila da se školuju.”

Za obitelj puno znači kad majka ima barem osnovno obrazovanje. To je u skladu s jednom izrekom koja kaže: “Tko obrazuje žene, obrazuje učitelje muškaraca.” Bishnu iz Nepala koja ima tri sina bila je nepismena, no kako je željela saznati istinu iz Biblije i potom tu istinu prenijeti svojoj djeci, čvrsto je odlučila naučiti čitati i pisati. Pazila je da djeca uredno izvršavaju svoje školske zadatke te je redovito kontaktirala s njihovim nastavnicima.

O duhovnoj i moralnoj pouci koju su dobili od majke Bishnuin sin Silash kaže: “Jako mi se sviđalo to što bi nas majka kad bismo pogriješili ispravljala tako što bi s nama razmatrala primjere iz Biblije. Ta se metoda pokazala djelotvorna jer sam tako lakše prihvaćao savjet.” Bishnu je uspjela odgojiti svoja tri sina u bogobojazne mladiće.

Antonia iz Meksika, koja sama odgaja svoje dvoje djece, kaže: “Završila sam samo osnovnu školu. Živjeli smo u jednom zabačenom selu i najbliža srednja škola bila je jako daleko. No htjela sam da moja djeca steknu bolje obrazovanje nego ja, pa sam im posvećivala puno vremena. Učila sam ih čitati, pisati i računati. Kćerka je znala napisati svoje ime i sva slova još prije nego što je krenula u školu, a sin je znao čitati prije nego što je krenuo u vrtić.”

Na pitanje što je poduzela kako bi im pružila duhovnu i moralnu pouku Antonia odgovara: “Učila sam ih biblijske priče. Kćerka je još prije nego što je znala govoriti gestama ‘prepričavala’ biblijske priče. Sin je svoj prvi govor na kršćanskom sastanku, čitanje Biblije, održao kad je imao četiri godine.” Mnoge majke koje imaju samo osnovno obrazovanje jako dobro poučavaju svoju djecu.

Među pripadnicima naroda Tzotzil u Meksiku vlada običaj da se žensku djecu u dobi od 12 do 13 godina prodaje radi braka. Često se te djevojčice prodaje puno starijim muškarcima koji žele drugu ili treću ženu. Ukoliko muškarac nije zadovoljan kupljenom djevojčicom, ima je pravo vratiti roditeljima i uzeti novac natrag. Petrona je živjela u kraju gdje vlada takav običaj. Njena je majka bila prodana čovjeku kojem je rodila  dijete i koji ju je zatim, prije nego što je napunila 13 godina, vratio roditeljima. To je dijete umrlo, a ona je prodana još dva puta. Rodila je osmero djece.

Petrona nije željela doživjeti isto što i njena majka. Ona priča kako je u tome uspjela: “Kad sam završila osnovnu školu, rekla sam majci da se ne želim udati, već da želim nastaviti školovanje. Rekla mi je da ne može ništa učiniti u vezi s tim i da moram razgovarati s ocem.”

“Naći ću ti muža”, rekao mi je otac. “Znaš španjolski, znaš čitati — što bi još htjela? Ako želiš ići u školu, morat ćeš se sama financirati.”

“Upravo sam to i učinila”, kaže Petrona. “Vezla sam platno i tako se izdržavala.” Zahvaljujući tome roditelji je nisu prodali. Petrona je već bila odrasla kad je njena majka počela proučavati Bibliju. Majci je to dalo hrabrosti da Petronine mlađe sestre počne poučavati biblijskim vrijednostima. Iz vlastitog ih je iskustva mogla poučiti koliko je običaj prodaje djevojčica radi braka štetan.

U mnogim dijelovima svijeta običaj je da samo očevi poučavaju sinove. Petrona objašnjava: “Žene u narodu Tzotzil uči se da su manje vrijedne od muškaraca. Muškarci su vrlo dominantni. Dječaci oponašaju svoje očeve i znaju reći majci: ‘Nećeš mi ti govoriti što da radim! Ja slušam samo oca!’ Zbog toga majke ne mogu poučavati sinove. No budući da je moja majka počela proučavati Bibliju, ona poučava moju braću. Ona su naučila napamet redak iz  Efežanima 6:1, 2, gdje stoji: ‘Djeco, slušajte svoje roditelje. Poštuj svog oca i svoju majku’” (Efežanima 6:1, 2).

Mary iz Nigerije također kaže: “U kraju u kojem sam odrasla majka ne smije poučavati ili kažnjavati sinove. No biblijski primjer Loide i Eunike, Timotejeve bake i majke, pomogao mi je da budem odlučna i ne dopustim mjesnim običajima da me spriječe u tome da poučavam svoju djecu” (2. Timoteju 1:5).

U nekim zemljama uvriježen je običaj “obrezivanja žena”, odnosno sakaćenja spolnih organa žena. To je postupak kojim se odstrani manji ili veći dio vanjskog ženskog spolnog organa. O tom je običaju javno progovorila i Waris Dirie, poznata manekenka i posebna izaslanica Fonda Ujedinjenih naroda za populacijska pitanja. U skladu sa somalijskim običajem, i nju je majka kao djevojčicu podvrgnula tom postupku. Prema jednom izvještaju, na Bliskom istoku i u Africi ima osam do deset milijuna žena i djevojčica koje bi mogle doživjeti isto. Čak i u Sjedinjenim Državama možda bude obrezano oko 10 000 djevojčica.

Zbog čega se to čini? Neki vjeruju da su ženski spolni organi zlo koje onečišćuje djevojku i čini je neprikladnom za brak. Povrh toga, odstranjivanje genitalija smatra se svojevrsnim jamstvom ženine nevinosti i vjernosti u braku. Majka koja ne obreže svoju djevojčicu može navući na sebe gnjev muža i čitave zajednice.

Usprkos tome, mnoge su majke shvatile da ne postoji nikakav opravdani razlog — ni vjerski, ni medicinski, ni higijenski — za taj bolni postupak. Nigerijska knjiga Repudiating Repugnant Customs otkriva kako su mnoge majke hrabro odbile podvrći svoje kćeri tom postupku.

Mnoge majke diljem svijeta uspješno štite i odgajaju svoju djecu unatoč mnogim teškoćama s kojima se suočavaju. Da li drugi cijene taj njihov trud?