MICAH se rodio u kolovozu 2003. Njegova majka prevezena je u rodilište automobilom koji se pokreće na benzin. Termoelektrana koja kao pogonsko gorivo koristi ugljen opskrbila je električnom energijom rodilište u kojem je ugledao svijet. Sustav centralnog grijanja na zemni plin zagrijao je prostoriju u kojoj je prvi put udahnuo. Da je ijedan od ovih klasičnih izvora energije zakazao, život malog Micaha mogao je biti ugrožen.

Suvremena civilizacija u kojoj je rođen mali Micah ovisna je o različitim izvorima energije. I mi sami svakodnevno ovisimo o fosilnim gorivima — zahvaljujući njima stižemo na posao, kuhamo, imamo svjetlo, grijemo se i rashlađujemo svoj dom. Predstavnici Instituta za istraživanje svjetskih prirodnih bogatstava navode kako fosilna goriva “zadovoljavaju oko 90 posto svjetskih potreba za energijom”. U jednom izvještaju koji je 2000. objavio taj institut stajalo je: “Najveći dio tih potreba zadovoljavaju nafta (40 posto), ugljen (26 posto) i zemni plin (24 posto).” *

Časopis Bioscience navodi: “U prosjeku svaki Amerikanac potroši godišnje oko 93 000 kilovatsati [električne energije], što odgovara količini od 8 000 litara nafte. U to je uključen i prijevoz, grijanje te hlađenje.” U Australiji, Južnoafričkoj Republici, Kini i Poljskoj iz ugljena se dobiva preko 75 posto električne energije. U Indiji taj postotak iznosi 60 posto, a u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj nešto više od 50 posto.

“Manje je poznato da i proizvodnja hrane danas uglavnom ovisi o nafti”, navodi novinar Jeremiah Creedon u članku pod naslovom “Život nakon nafte”. “Nijedna faza suvremene poljoprivredne proizvodnje ne može se zamisliti bez nafte i plina, počevši od proizvodnje gnojiva pa do transporta uroda” (časopis Utne Reader). No koliko su ti izvori energije o kojima ovisi moderno društvo neškodljivi? Postoje li neki energetski izvori koji bi bili manje štetni za okoliš?