GLAVNI grad Sjedinjenih Država, Washington, privlači mnoge turiste. * Zašto posjećuju taj grad? Jedna od glavnih atrakcija je Bijela kuća, službena rezidencija američkog predsjednika koja se nalazi na adresi Pennsylvania Avenue 1 600. Tu znamenitu zgradu svake godine razgleda preko milijun i po posjetitelja. U Bijeloj kući posjetitelji mogu razgledati neke prostorije koje su uređene u raznim povijesnim stilovima. U njima mogu vidjeti vrijedan starinski namještaj, porculansko posuđe i srebrninu.

U impresivna zdanja ubraja se i Capitol, sjedište zakonodavne vlasti Sjedinjenih Država, zemlje koja ima gotovo 300 milijuna stanovnika. Dok hodate dvoranama i hodnicima te zgrade, možete vidjeti kipove čuvenih državnika iz prošlosti. Ako pažljivo gledate oko sebe, možda vidite i nekog poznatog senatora ili kongresmena. No nisu svi turisti zainteresirani za razgledavanje Bijele kuće i Capitola. Mnoge od njih više zanimaju kulturni centri, kao što su muzeji i umjetničke galerije.

U Washingtonu ima tako mnogo muzeja i galerija da ih naprosto ne možemo sve spomenuti u ovom članku. Kad bismo ih sve htjeli posjetiti, morali bismo prilično dugo ostati u Washingtonu. Pogledajmo koliko muzeja i galerija možemo obići za svega nekoliko dana.

Ustanova Smithsonian Institution sasvim sigurno spada u najznačajnije znanstvene i kulturno-umjetničke ustanove u Washingtonu. Zašto je zanimljiva posjetiteljima? Zato što obuhvaća čitav niz muzeja, istraživačkih instituta i drugih ustanova. Njeno sjedište nalazi se u zgradi nazvanoj Smithsonian Castle, koja se lako može uočiti na National Mallu — kilometar i po dugom šetalištu na čijem se jednom kraju nalazi Capitol, a na drugom Washingtonov spomenik koji ima oblik obeliska. Smithsonian Castle je impresivna zgrada od crvenog pješčenjaka koju ćete vidjeti na lijevoj strani šetališta ako se okrenete prema Washingtonovom spomeniku.

 Koji muzej Smithsonian Institutiona privlači najviše posjetitelja? U današnje vrijeme, kad se mnogo pažnje posvećuje napretku znanosti, posjetiteljima je najzanimljiviji Državni muzej zrakoplovstva i astronautike. U jednom turističkom vodiču piše da je to “najposjećeniji muzej na svijetu”. Zašto taj muzej privlači tako mnogo posjetitelja? U 23 velika izložbena prostora posjetitelji mogu vidjeti zanimljive eksponate, od kojih mnogi vise sa stropova, i upoznati se s poviješću zrakoplovstva i astronautike. U velikoj galeriji koja je dobila naziv Povijest letenja izložena je letjelica Flyer u kojoj je davne 1903. Orville Wright izveo svoj čuveni let u gradiću Kitty Hawku (Sjeverna Karolina). U blizini je izložen i zrakoplov Spirit of St. Louis, koji je izrađen po narudžbi Charlesa Lindbergha. Godine 1927. Lindbergh je s tim zrakoplovom osvojio nagradu kao prvi avijatičar koji je sam preletio Atlantik. U muzeju su izložene i neke čuvene svemirske letjelice te kamenje koje su astronauti donijeli s Mjeseca.

Malo južnije od National Malla, nedaleko od Washingtonovog spomenika, nalazi se zgrada koja privlači tisuće znatiželjnih posjetitelja koji vjerojatno imaju kod sebe nešto što se izrađuje u toj zgradi — novac! Pred nama je Državni zavod za tiskanje i graviranje. Razgledavanje uz pratnju vodiča traje 40 minuta i omogućava posjetiteljima da bolje upoznaju procese graviranja kalupa i tiskanja dolarskih novčanica koje svakodnevno koriste. Ovdje se svake godine tiska novac u vrijednosti od preko 140 milijardi dolara! Koja se vrsta papira koristi za tiskanje novčanica i je li to strogo čuvana tajna? Koliko su dugo novčanice u opticaju? Što se poduzima kako bi se spriječilo krivotvorenje novca? Tijekom razgledavanja posjetitelji mogu dobiti odgovore na ova i mnoga druga pitanja.

Pored Zavoda nalazi se još jedna vrlo zanimljiva zgrada, koja je otvorena 1993. i privlači posjetitelje iz čitavog svijeta. To je američki Memorijalni muzej holokausta.

Naziv holokaust potječe od grčke riječi holókaustos (što znači “potpuno spaljen”), koja se koristi i u Bibliji, a označava žrtvu  paljenicu, odnosno žrtvu koja je potpuno spaljena vatrom (Hebrejima 10:6). No, kad je riječ o nazivu ovog muzeja, “holokaust označava strategiju sustavnog proganjanja i istrebljivanja Židova koju je od 1933. do 1945. u Europi provodila nacistička Njemačka sa svojim saveznicima”. Nacisti su prvenstveno progonili Židove, no državna politika također je nalagala ubijanje Roma, invalida, Poljaka, sovjetskih ratnih zarobljenika, homoseksualaca, Jehovinih svjedoka i svih onih koji su javno izražavali neslaganje s nacističkom politikom.

Dojam koji steknete kad uđete u muzej nije nimalo ugodan. Nacisti su htjeli da koncentracioni logori djeluju zastrašujuće. Stoga i u Memorijalnom muzeju holokausta vlada pomalo zastrašujuća atmosfera. Oko sebe vidite visoke zidove od čelika i cigle. Zgrada nalikuje tvorničkoj hali te djeluje hladno i bezlično. U prizemlju se nalazi Dvorana svjedočanstva. Ako pogledate uvis, vidjet ćete krov od čelika i stakla koji je postavljen iznad drugog kata. Taj krov kroz koji se vidi nebo izgleda kao da je “sav izobličen, iskrivljen i nekako čudno nakošen”, piše u službenom vodiču. Arhitekt je namjerno stvorio atmosferu koja djeluje “pomalo sablasno”.

Muzej ima četiri kata, a glavni izložbeni prostori nalaze se na trećem, drugom i prvom katu. Preporučljivo je krenuti od trećeg kata. Posjetitelji razgledavaju muzej bez vodiča, a obilazak traje dva do tri sata. Zbog zornih prikaza zlostavljanja i ubijanja žrtava djeci mlađoj od 11 godina ne preporučuje se razgledavanje prostorija u kojima je smještena stalna izložba. U prizemlju je postavljena posebna izložba za djecu, koja je nazvana Danijelova priča. Ta izložba opisuje holokaust onako kako ga je doživio jedan dječak koji je živio u nacističkoj Njemačkoj.

 Do trećeg kata stiže se dizalima koja izgledaju poput čeličnih kontejnera te djeluju hladno i jezovito. Priča o holokaustu započinje na trećem katu. Ovaj dio izložbe nazvan je “Nacistički napad” i obrađuje razdoblje od 1933. do 1939. Ovdje možete vidjeti kako su nacisti putem propagande manipulirali njemačkim narodom te sijali silan strah, naročito među milijunima njemačkih Židova. Što se može vidjeti na drugom katu?

Taj dio izložbe nosi zloslutni naziv “Konačno rješenje” i obrađuje razdoblje od 1940. do 1945. Na tom se katu “prikazuje život u getu, deportacije, prisilni rad, koncentracione logore, logore smrti te provedbu takozvanog ‘konačnog rješenja’ [istrebljenja Židova i drugih grupa ljudi] za koje su bile zadužene specijalne vojne jedinice”, stoji u vodiču.

Na prvom katu nalazi se dio izložbe koji nosi utješan naziv “Posljednje poglavlje”, a prikazuje “pružanje pomoći, organiziranje pokreta otpora, oslobađanje preživjelih te njihovo nastojanje da počnu život ispočetka”. U jednoj pokrajnjoj prostoriji nalazi se Wexnerov obrazovni centar, u kojem se može naći nešto što će zanimati mnoge Jehovine svjedoke. Na kompjuterima posjetitelji mogu pročitati životne priče nekih Jehovinih svjedoka koji su zbog svoje vjere pretrpjeli mnoge patnje, a neki su čak i ubijeni.

Tako, između ostalog, možete pročitati izvještaj o hrabroj Helene Gotthold iz Dortmunda (Njemačka). Helene je bila majka dvoje djece koja je unatoč nacističkoj zabrani čvrsto odlučila pohađati kršćanske sastanke. U prosincu 1944. odrubljena joj je glava. Posjetitelji mogu pročitati i mnoge druge izvještaje o ljudima koji su puno propatili u koncentracionim logorima ili čak umrli mučeničkom smrću.

Na prvom katu nalazi se i upečatljivi Toranj života (naziva se i Toranj lica), koji se diže uvis sve do trećeg kata. Na zidovima tornja nalaze se stotine fotografija Židova koji su živjeli u Eishyshoku, malom mjestu koje se danas naziva Eisiskes, a nalazi se na području Litve. Fotografije su snimljene u razdoblju od 1890. do 1941. Eishyshok je bilo židovsko naselje koje je postojalo punih devetsto godina. A onda su 1941. posebne SS-ove jedinice (Einsatzkommando) za samo dva dana poubijale sve Židove iz tog mjesta. Prema službenim nacističkim podacima ubijeno je 3 446 Židova — 989 muškaraca, 1 636 žena i 821 dijete. Nacisti su bili vrlo temeljiti u vođenju evidencije.

Na prvom katu također se nalazi Dvorana sjećanja, u kojoj su na mramornim zidovima napisani biblijski reci, kao što su 5. Mojsijeva 30:19 i 1. Mojsijeva 4:9, 10. Ovdje se mogu vidjeti i eksponati koji svjedoče o progonu Jehovinih svjedoka, kao što su ljubičasti trokuti koje su morali nositi na odjeći kako bi ih se moglo prepoznati. Ako dobro otvorite oči, zamijetit ćete više takvih eksponata. U muzeju  ima još mnogo toga što vrijedi vidjeti, primjerice veliki istraživački centar na četvrtom katu.

Kad izađete iz muzeja i ponovno se nađete na ulici, osjetit ćete olakšanje. No pođimo sada u najnoviji muzej u Washingtonu. To je muzej koji se bavi drugačijom povijesnom tematikom, ali također svjedoči o jednom pokušaju genocida.

Najnoviji u nizu muzeja Smithsonian Institutiona otvoren je u znak sjećanja na američke starosjedioce — preko 500 indijanskih plemena koja su živjela u Americi prije dolaska Europljana i Afrikanaca. Radi se o novom Državnom muzeju Indijanaca, koji se nalazi na National Mallu, odmah do Muzeja zrakoplovstva i astronautike. Muzej Indijanaca svečano je otvoren 21. rujna 2004. Lako ćete ga prepoznati po pročelju kojim dominiraju neobične krivulje. Ta zgrada veličine 23 000 kvadratnih metara ima fasadu od vapnenca iz Minnesote i izgleda poput “naslaga kamena oblikovanih djelovanjem vjetra i vode”.

Što posjetitelji mogu vidjeti u muzeju? Na pet glavnih izložbi koje su bile predstavljene prilikom otvorenja ovog muzeja “može se vidjeti oko 7 000 predmeta iz svjetski poznate zbirke Državnog muzeja Indijanaca koja sadrži oko 800 000 etnografskih i arheoloških predmeta” (bilten Insight, koji izdaje Smithsonian Institution). Među njima su košare, lončarija i ukrasi od perlica kojima su predstavljena indijanska plemena koja žive vrlo daleko jedna od drugih, kao naprimjer pleme  Mapuče u Čileu, Kečua u Peruu, Lakota u Sjedinjenim Državama i Čipeva u Kanadi.

Prema riječima osnivača i direktora muzeja Waltera Richarda Westa, ml., koji je pripadnik plemena južnih Čejena, svrha tog muzeja je “ispraviti krive predodžbe te potaknuti Indijance i sve druge ljude da bolje upoznaju život i kulturu indijanskih plemena koja žive na američkom kontinentu”. Za razgledavanje ovog muzeja treba vam otprilike dva sata. Kamo dalje krenuti u ovom brzinskom razgledavanju mnogobrojnih muzeja i galerija u Washingtonu?

Prijeđimo na drugu stranu National Malla i pođimo pješice do veličanstvene Nacionalne umjetničke galerije. Posjet toj galeriji koja je otvorena 1941. pruža vam priliku da vidite umjetnička djela koja su nastala u razdoblju od osam stoljeća. Ako ste ljubitelj umjetnosti, bilo bi najbolje da dođete ujutro jer će vam za pomno razgledavanje ove prekrasne zbirke trebati nekoliko sati, ovisno o tome koje vas razdoblje najviše zanima. Dobro je što u galeriji ima mnogo klupa i stolica na koje možete sjesti ako želite bolje proučiti neko umjetničko djelo ili se naprosto odmoriti.

Budući da je od 13. do 15. stoljeća Katolička crkva bila glavni pokrovitelj umjetnosti, na većini slika koje su nastale u tom razdoblju prikazani su vjerski motivi. Među njima su Giottova “Madona s djetetom” te djela Leonarda da Vincija. Među slikama iz 16. stoljeća nalaze se Rafaelova “Bijela Madona” iz 1508. te djela Tintoretta, Tiziana i drugih umjetnika. Onima koji se bave proučavanjem Biblije bit će zanimljiva Tintorettova slika “Krist na Galilejskom moru” (nastala između 1575. i 1580), na kojoj su prikazani i Kristovi učenici koji se nalaze u ribarskom čamcu nasred olujnog mora. Jedan drugi biblijski događaj prikazan je na El Grecovoj slici “Istjerivanje trgovaca iz hrama”. Usporedite koliko su različiti stilovi te dvojice umjetnika — El Greco koristi žive boje i zorno prikazuje kretnje.

Zbirka umjetnina iz 17. stoljeća obuhvaća djela Rubensa i Rembrandta te nekih drugih slikara. Oni koji se bave proučavanjem Biblije posvetit će posebnu pažnju Rubensovoj slici “Danijel u lavljoj jami”, koja je nastala otprilike 1615. Zanimljivo je kako na toj slici Danijel izgleda spokojno dok zahvaljuje Bogu što ga je sačuvao na životu. Preskočimo sada nekoliko stoljeća kako bismo došli do 19. stoljeća i francuskih impresionista.

Ova galerija posjeduje jednu od najboljih zbirki impresionističkih djela, ne računajući zbirke koje se nalaze u Parizu. Ljubitelji slikarstva koji su godinama gledali samo reprodukcije tih slika oduševe se kad uživo vide originale. Čuvena djela Cézannea, Maneta, Renoira, Degasa i Moneta zadivljuju vas dok proučavate njihove osebujne stilove i zanimljiv način prikazivanja svjetla. U galeriji su izložena i neka izvrsna djela američkih slikara, među kojima su Mary Cassatt (“Igra djece na plaži”), James Abbott McNeill Whistler (“Mala bjelkinja”) i Winslow Homer (“Jedrenje”).

Preporučili bismo vam da posjetite još jednu izložbu suvremene umjetnosti, koja je postavljena u istočnoj zgradi. U zbirku se ubrajaju i neke velike skulpture koje su izložene u predvorju zgrade. To su djela Alexandera Caldera, Henrya Moorea i drugih kipara. U muzeju je izložena i jedna tapiserija katalonskog umjetnika Joana Miróa.

Nacionalnu umjetničku galeriju možete razgledavati satima ili naprosto dok se ne umorite. Naravno, u Washingtonu postoje i mnoge druge galerije, a jedna od njih je Umjetnička galerija Corcoran, koja posjeduje bogatu zbirku djela europskih i američkih umjetnika, među ostalim impresionističke slike Moneta i Renoira. Galerija Corcoran ujedno posjeduje najveću zbirku radova Jean-Baptistea Camillea Corota, ne računajući zbirke koje se nalaze u Francuskoj. Ako imate dovoljno vremena i snage, možete posjetiti još mnoge druge muzeje i galerije.

No nakon posjeta Washingtonu sigurno ćete još više cijeniti kulturu i umjetnost. Osim toga, možda ćete bolje razumjeti izreku francuskog dramatičara Destouchesa: “Lako je kritizirati, teško je stvarati.” Možda će vas ovaj članak potaknuti da razgledate muzeje i galerije u svom gradu ili kraju u kojem živite. Posjetite ih i otkrijte do koje se mjere u umjetnosti vidi utjecaj religije i Biblije.