KORALJNI otok Manihiki jedan je od 15 otoka koji se zajedničkim imenom zovu Cookovo otočje, a nalaze se 2 600 kilometara sjeveroistočno od Novog Zelanda. Neki izvori kažu da je početkom 1970-ih tamo započet eksperimentalni uzgoj crnih bisera. Danas je uzgoj tih bisera vrlo unosna djelatnost, tako da u lagunama Manihikija postoje mnoga uzgajališta.

Uzgoj crnih bisera zahtijeva puno rada, ali i stručnost. Uzgajivači najprije izaberu odgovarajuće školjke iz roda crnousnih bisernica, pažljivo ih otvore i oštrim nožićem vješto izrežu mesnati dio. Nakon toga cijepe školjku umetanjem sitnog okruglog zrna, ili jezgre, te komadića tkiva koji je uzet s plašta (kožnog nabora koji prekriva unutarnju stranu ljušture) neke druge žive školjke. Potom vrate bisernice u more te pažljivo vode brigu o njima, uklanjajući alge i priljepke koji se znaju uhvatiti za njihovu ljušturu.

Umetnuto plašteno tkivo postupno obavije čitavo zrno i prekrije ga s više slojeva svjetlucave, srebrnaste tvari koja se naziva sedef. Ako bisernica ne odbaci umetnuto zrno, za godinu i po do dvije godine u njoj će se stvoriti biser. Neki taj proces nazivaju “zadivljujućom simbiozom čovjeka i prirode”.

Crni biseri s južnog dijela Tihog oceana spadaju u najrjeđe, a stoga i najskupocjenije bisere na svijetu. Premda ih se naziva crnim biserima, oni mogu biti raznih boja, od srebrnastobijele do izrazito crne. Neki su ružičasti, zlatnožuti, žućkastosmeđi, bakrenocrveni, tirkizni, modri, ljubičasti ili srebrnastosivi. Kod nekih čak možete naći kombinacije boja, primjerice ružičaste i crvene, zelene i zlatnožute, zelene i crne, modre i crne te ljubičaste i crne.

Kod procjenjivanja vrijednosti bisera nije toliko važno koje je on boje, nego koliko je ta boja ujednačena. Postoje i drugi faktori koji mogu utjecati na vrijednost bisera, a to su veličina, oblik, glatkoća i sjaj.

Kad draguljar govori o veličini bisera, zapravo misli na njegov promjer. Većina bisera ima promjer od 8 do 12 milimetara, no neki rijetki primjerci mogu imati promjer od 18 i više milimetara. Premda veličina bisera nije presudna, općenito vrijedi pravilo: što je biser teži i veći, to više košta.

Kao što biseri mogu biti raznih boja, tako mogu imati i različite oblike. Obično se najviše cijene okrugli biseri. Biseri koji oblikom podsjećaju na kapljicu ili suzu mogu se upotrijebiti za izradu prekrasnih privjesaka i naušnica. Postoje i biseri koji na sebi imaju jasno vidljive brazde nalik prstenovima. Neki su biseri nalik dugmetu — s jedne su strane zaobljeni, a s druge plosnati. Osim toga, postoje i biseri nepravilnog oblika.

Biseri koji na površini nemaju nikakvih nepravilnosti rijetki su i skupocjeni. Većina bisera ima na površini poneko udubljenje, ispupčenje, boru, ogrebotinu, točkicu ili mrlju — nepravilnosti koje su sasvim prirodne. Ako su nepravilnosti malobrojne ili se nalaze samo na nekim mjestima, mogu se prikriti tako da se prilikom izrade nakita oštećena strana bisera okrene prema podlozi kako se ne bi vidjela.

Kad pogledate biser, vjerojatno ćete najprije uočiti njegov sjaj, koji ovisi o tome koliko je debeo sloj sedefa. Kod procjene vrijednosti bisera uzima se u obzir i svojstvo iridescencije, odnosno prelijevanja svjetlosti u duginim bojama, koje mu daje posebnu privlačnost. Neki tvrde da se ljudi više dive sjaju bisera negoli njegovoj boji, veličini, obliku i glatkoći.

Za razliku od drugih vrsta dragog kamenja, primjerice dijamanata ili rubina, biseri su mekani i osjetljivi. Mogu se ogrepsti ako se trljaju o drugi nakit ili tvrde predmete. Stoga ako imate bisere, pazite kako ih nosite i kamo ih spremate.

Razne vrste kiselina, pa tako i ona koje ima u ljudskom znoju, mogu oštetiti biser. To vrijedi i za deterdžente, parfeme te neka druga kozmetička sredstva. Jedan poznati draguljar s Cookovog otočja dao nam je savjet o tome kako čistiti bisere: “U zdjelicu ulijte malo vode i dodajte neki blagi deterdžent za pranje suđa. Izmiješajte vodu mekom četkicom za zube, a potom njome lagano istrljajte biser i podlogu u koju je umetnut. Isperite nakit čistom vodom i osušite mekom krpom.”

Biseri su jedna od prvih vrsta dragog kamenja koje su ljudi počeli koristiti kao nakit, o čemu svjedoče i drevni zapisi u kojima se ističe vrijednost bisera. Naročito su bili cijenjeni na Bliskom istoku i u Aziji, gdje ih se smatralo simbolom čistoće i kreposti.

U starom Rimu biseri su bili toliko cijenjeni da su ih smjeli nositi samo pripadnici uglednih slojeva društva. Plinije Stariji, prirodoslovac i filozof iz prvog stoljeća, rekao je da su biseri “najvrednija trgovačka roba na svijetu”. Kad je Isus htio predočiti svojim slušateljima koliko je nebesko Kraljevstvo dragocjeno, ispričao im je priču o ‘jednom biseru’ koji je bio toliko skupocjen da je trgovac koji je putovao tražeći lijepe bisere “odmah prodao sve što je imao i kupio ga” (Matej 13:45, 46).

Ta Isusova priča nesumnjivo svjedoči o ljepoti i vrijednosti bisera. Uistinu možemo biti zahvalni Jehovi, koji je stvorio razne vrste bisera, pa tako i one koje se može naći u južnim morima.