Naravno, i ja bih njemu to rekla da sam došla u Sjedinjene Države. Na putu do kuće odlučila sam pronaći odgovor na pitanje zašto se u nekim zemljama vozi lijevom stranom ceste, dok se u većini drugih zemalja vozi desnom stranom.

Vratimo se otprilike dvije tisuće godina unatrag, u vrijeme kad je Britanija bila pod vlašću Rimljana. Arheolozi su otkrili zanimljiv detalj u vezi s prometnim pravilima tog doba. Godine 1998. pronašli su dobro očuvanu cestu koja je vodila u rimski kamenolom nedaleko od engleskog grada Swindona. Na jednoj strani ceste tragovi kola puno su dublji nego na drugoj strani, što je sasvim logično ako se pretpostavi da su kola išla prema kamenolomu prazna, a vraćala se natovarena kamenjem. Na temelju tih tragova može se zaključiti da su Rimljani, barem na tom području, vozili lijevom stranom ceste.

Ustvari, neki smatraju da su u prošlosti putnici uglavnom jahali lijevom stranom puta. Tako su dešnjaci, kojih inače ima više nego ljevaka, mogli držati uzde lijevom rukom, a desna bi im bila slobodna. Zahvaljujući tome mogli su prijateljski pružiti ruku jahaču na kojeg bi naišli na putu ili, ako zatreba, izvaditi mač i braniti se.

Krajem 18. stoljeća u Sjedinjenim Državama i nekim drugim zemljama počelo se voziti desnom stranom ceste. U to vrijeme kočijaši su počeli voziti velika teretna kola koja je vuklo nekoliko parova konja. Ta kola nisu imala sjedalo za kočijaša, pa je on sjedio na stražnjem lijevom konju i držao bič u desnoj ruci. Budući da je sjedio s lijeve strane, više mu je odgovaralo da mu kola koja dolaze iz suprotnog pravca prolaze s lijeve strane jer je morao paziti da ne okrzne njihove kotače. Zato je vozio desnom stranom ceste.

Međutim, Englezi su nastavili voziti lijevom stranom. Oni nisu imali tako velika zaprežna kola. Kočijaš je sjedio na kolima, najčešće na  prednjem desnom sjedalu. Odatle je mogao zamahnuti dugačkim bičem koji je držao u desnoj ruci bez opasnosti da se uzica zaplete u teret koji mu se nalazio iza leđa. Budući da je sjedio s desne strane, mogao je održavati odgovarajuću udaljenost od kola koja su dolazila iz suprotnog pravca, pazeći da se drži lijeve strane ceste. U zemljama koje su postale dio Britanskog Carstva također je prihvaćeno pravilo vožnje lijevom stranom. No s vremenom se u nekima od njih, kao naprimjer u Kanadi, ipak prešlo na vožnju desnom stranom ceste. To je Amerikancima i Kanađanima olakšalo regulaciju prometa u pograničnom području.

U Francuskoj je na pravila vožnje uvelike utjecala politička situacija. Prije revolucije koja je izbila 1789. plemići su se u svojim kočijama vozili lijevom stranom ceste, tako da se prosti puk morao kretati desnom stranom. No kad je započela revolucija, plemići su silno htjeli sakriti svoj identitet, pa su se poput običnih ljudi počeli kretati desnom stranom ceste. Godine 1794. francuska je vlada uvela pravilo vožnje desnom stranom koje je u početku vrijedilo samo u Parizu, a kasnije je prošireno i na druga područja. Bilo je to u vrijeme kad je Napoleon I sa svojom vojskom osvojio velik dio kontinentalne Europe. Nije neobično da se Napoleon uvijek držao desne strane. Budući da je bio ljevak, objašnjava se u jednoj knjizi, “njegova je vojska morala marširati desnom stranom kako bi mu ruka u kojoj je držao mač bila bliže neprijatelju”.

U europskim zemljama koje Napoleon nije uspio osvojiti i dalje se vozilo lijevom stranom ceste. U Rusiji i Portugalu tek je početkom 20. stoljeća usvojeno pravilo vožnje desnom stranom. U Austriji i Čehoslovačkoj počelo se voziti desnom stranom potkraj 1930-ih, kad je te zemlje okupirala nacistička Njemačka. Kasnije se to dogodilo i u Mađarskoj. U današnje vrijeme pravilo vožnje lijevom stranom vrijedi samo u četiri europske zemlje, a to su Velika Britanija, Irska, Cipar i Malta. Zanimljivo je da se u Japanu također vozi lijevom stranom, premda ta zemlja nikad nije bila britanska kolonija.

A koje pravilo vrijedi za brodove i avione? Općenito govoreći, brodovi se uvijek drže desne strane. To vrijedi i za avione. A što je s vlakovima? U nekim zemljama na željezničkim prugama s dva kolosijeka postoje signalni uređaji koji pokazuju vlakovođama kojim kolosijekom trebaju voziti. Na suvremenim međugradskim prugama vlakovi obično mogu na oba kolosijeka voziti u oba smjera, no na prugama sa starijim signalnim uređajima jedan je kolosijek predviđen za vožnju u jednom smjeru, a drugi za vožnju u drugom smjeru. Odluka o tome s koje će se strane vlakovi mimoilaziti ovisila je, barem u nekim slučajevima, o tome iz koje su zemlje stručnjaci koji su projektirali i sagradili prugu.

Kojom stranom hodaju pješaci? Ako uz cestu nema posebne pješačke staze ili pločnika, pješacima se općenito savjetuje da hodaju licem okrenuti prema vozilima koja dolaze iz suprotnog smjera, bez obzira na to kojom stranom ceste voze automobili. Ako automobili voze desnom stranom ceste, pješaci bi trebali hodati lijevom stranom, tako da su licem okrenuti prema vozilima koja dolaze iz suprotnog smjera. Kod nas u Velikoj Britaniji vozači voze lijevom stranom, a pješaci hodaju desnom. A naš prijatelj iz Amerike? On sve radi suprotno!